Sporni glas

Culej ne odustaje: Podržavam Škoru, ali i Plenkovića. Nadam se da je HDZ dovoljno demokratičan

Dražen Ciglenečki

Nećemo valjda opet stvarati jednoumlje – Stevo Culej / Snimio Darko JELINEK

Nećemo valjda opet stvarati jednoumlje – Stevo Culej / Snimio Darko JELINEK

Čvrsto sam uvjeren da je HDZ dovoljno demokratska stranka da bi mogla podnijeti i da neki član bude i za Škoru. Moja je namjera ostati u HDZ-u i u našem Klubu zastupnika, kazao je Stevo Culej



ZAGREB  Saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej tjednima je slao signale da bi mogao podržati predsjedničku kandidaturu Miroslava Škore, a u utorak navečer, uoči predizborne debate, to je i učinio.


Neki je dan premijer Andrej Plenković na upit novinara o mogućim sankcijama za članove koji ne budu za Kolindu Grabar-Kitarović odgovorio da je »koliko zna glasovanje tajno«. Ali, Culej djeluje javno, na Facebooku je jednostavno napisao da Škoro ima njegov glas. I to sada za Plenkovića predstavlja vrlo nezgodnu situaciju i mora odlučiti što s Culejem. Jer, on je tražio od svih članova HDZ-a da moraju glasovati za Kolindu Grabar-Kitarović, Culej se na to oglušio, ali zato ističe da kao zastupnik i dalje u potpunosti podržava Plenkovića.


– Čvrsto sam uvjeren da je HDZ dovoljno demokratska stranka da bi mogla podnijeti i da neki član bude i za Miroslava Škoru. Zašto to ne bi bilo moguće? Ja niti želim napustiti HDZ niti sam se ovako izjasnio da bi me isključili iz stranke. Ni slučajno. Moja je namjera ostati u HDZ-u i u našem Klubu zastupnika, ništa se tu nije promijenilo. Nisam sretan s mnogim stvarima, ali nastavit ću podržavati premijera Plenkovića i našu Vladu. Samo mislim da demokracija znači da ja kao građanin mogu na predsjedničkim izborima glasovati za kandidata kojeg smatram najboljim, nećemo valjda opet stvarati jednoumlje, rekao nam je jučer Culej.




U Statutu HDZ-a ne navodi se izrijekom da je podrška izbornom kandidatu neke druge političke stranke razlog za prestanak članstva. To je, primjerice, kandidiranje bez suglasnosti stranke. Ipak, u prošlosti HDZ-a bilo je izbacivanja iz stranke zbog svrstavanja uz predsjedničkog kandidata koji nije stranački.


Tako je 2009. iz HDZ-a isključen Franjo Arapović zato što nije podržavao Andriju Hebranga nego Dragana Primorca. S druge strane, Miroslav Ćiro Blažević se 2004. kandidirao za predsjednika Republike, pa ga Ivo Sanader svejedno nije sankcionirao.


Plenković, dakle, može poštedjeti Culeja, kojem je premijer, eto, podnošljiviji nego Kolinda Grabar-Kitarović. Kad će o tome donositi odluku, vjerojatno će na umu imati i činjenicu da je parlamentarna većina tijesna i da mu je svaki zastupnik bitan.


Ako bi se predsjednik Vlade odrekao Culejeve potpore, naprosto bi ga gurnuo u oporbeni Klub koji je Škorino uporište u Saboru, a sada ga čine Zlatko Hasanbegović, Hrvoje Zekanović i Željko Glasnović.


Bez Culeja premijer više ne bi imao parlamentarnu većinu nakon eventualnog razlaza s HNS-om. Isključenje Culeja iz HDZ-a imalo bi značajne političke posljedice. Opet, možda će Plenković unatoč tome htjeti njegovim kažnjavanjem poslati poruku HDZ-ovcima da moraju poštovati autoritet predsjednika stranke.


Nedavno je glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, predsjednik Sabora, upozorio da će isključeni biti svi koji se unutar stranke služe govorom mržnje, ali i oni koji »zagovaraju nelojalnost HDZ-u, pozivaju naše članove da glasuju za druge kandidate, što je neprihvatljivo ponašanje«. Iz HDZ-a se jučer nije moglo doznati hoće li protiv Culeja poduzeti neke mjere. On tvrdi da ga nitko iz stranke nije ni kontaktirao.


– Nema potrebe da me nazivaju, dobro svi oni znaju moj stav, kazao nam je Culej. S njim je Plenković obavio razgovor krajem rujna, kad je Culej u Vinkovcima snimljen u Škorinom društvu.Jučer je Culej izjavio da početkom devedesetih niti JNA, u kojoj je bio zaposlen kao građanska osoba, nije najavio da će prijeći na hrvatsku stranu, pa da nije niti HDZ-u rekao da će glasovati za Škoru.

– Nije to nikakva usporedba HDZ-a i JNA, nije mi to ni na pamet palo. Povukao sam samo paralelu između mojih postupaka u ova dva slučaja, ništa više, zaključuje Culej.