Salata od kuhane teletine i cvjetače, pašticada, marinirana riba, polpete od janjetine i proso, viška pogača, confit od tune, marinirane kozice, purica s mlincima. Za desert ili torta od rogača, ili splitska torta. Zvuči kao jelovnik koji bi svatko poželio i kod kuće. Zapravo, zvuči k’o jela što smo ih doma i znali katkad spravljati. Ništa tu nije izmaštano, sve je naše, što primorsko što s kontinenta, samo je prilagođeno da se može jesti u velikim visinama. Pa dok se jede, da misli lete tamo gdje je bilo dobro i lijepo.

Mali milijun prepreka

Puno je, kaže, prepreka koje je valjalo zaobići i prijeći. Trebalo je biti i dovitljiv da se dobije hrana koja se može servirati u avionima. Tražila se hrana koja će biti robusna da se može servirati u avionima, koja može stajati da se ne pokvari, čiji će okusi biti prilagođeni onome što nam paše na velikim visinama. Letjeli su pa i tako testirali niz jela: presoljena, nesoljena, i soljena kako treba. Neke su ideje putem otpale, jer u visini jednostavno nisu davala najbolje od sebe. Voli visina slanije, kiselije, voli onaj peti okus, taj famozni umami! Umami, taman da u zrak poleti, primjerice, podosta slanih inćuna, ili sušene rajčice, i da se viška pogača pokaže savršenim odabirom. Na koncu, nešto je receptura blago dorađenih završilo na jelovniku za poslovne letove ravno s jelovnika »Uje oil bara«, a nešto ih je kreirano samo za ovu priliku. No, nikad se nije odstupalo od autohtonog, od tradicije. Vraća tako Galvagno, makar samo na avionski jelovnik, savor od bijele ribe, taman da se čovjek pita zašto, svega mu, to ne radi češće kod kuće. Kuhana teleća lopatica sa salatom do cvjetače, uz kopar, inćun i ulje maslinovo, to ne može biti autohtonije nego što jest. A onda tuna, pa pašticada koja se, kako reče Galvagno, pokazala jako zahvalna na visinama sa svojom kiselošću i slatkoćom. Ili pak proso, namirnica koju smo posve zanemarili, makar je u davno doba značila više i hranila više nego pšenica. Na pitanje što se za procesa stvaranja pokazalo ponajvećim izazovom, Galvagno kaže da se sveukupno radilo o velikom izazovu.

Životna jela

Njemu osobno favoriti su viška pogača, marinirana riba, kozice, jela s jelovnika Uje oil bara, tek mrvu dorađena za potrebe posluživanja u avionu. S druge strane, onaj tko je projekt začeo, vjerojatno računa i s tim da hrana ljude veže i spaja. Ne bi bilo čudo da onaj koji proba jela poželi to činiti i opet i opet.

– Ja se uistinu tome nadam. Kušali smo i proučavali jela drugih aviokompanija i čini nam se da su jela koja implementira Croatia Airlines prava ljudska, kuhana, životna jela. To nisu neke generičke kombinacije, industrijska jela, a većina aviokompanija se bazirala baš na tome da tako sebi olakša posao. Mi smo se odlučili za drugačije, pri čemu je prednost da su catering kuhinje koje rade za CA prave kuhinje u kojima se kuhaju svakodnevno prava jela – naglašava Galvagno.

Predstavljajući novi jelovnik, predsjednik Uprave Croatia Airlinesa Krešimir Kučko kazao je kako se kompanija s konkurencijom može boriti samo kvalitetom, baš kao što je spomenuo da je produkt u avionima CA i od putnika, i od neovisnih institucija počesto potvrđen kao sam vrh. Ili, posve pojednostavljeno rečeno, inspirirani Hrvatskom Galvagno i suradnici složili su jelovnik koji nas može prezentirati baš svuda, kako na nebu, tako i na zemlji.