Čobanković: Sanader nam je bio veliki autoritet, nisam ni pomišljao da se događaju nezakonitosti

Sanader je imao gard, nastup i odličnu poziciju i među europskim pučanima. To sad izgleda sve prejednostavno, crno – bijelo, a nije bilo baš tako. Sada napuštam politiku, idem okajati svoje grijehe, a hoće li opet nekad nešto biti, vidjet ćemo

Petar Čobanković zloupotrebio je svoj ministarski položaj u slučaju kupnje zgrade u Planinskoj ulici, čime je državi nanio štetu od nekoliko desetaka milijuna kuna. Zbog toga je osuđen je na godinu dana zatvora, što mu je nagodbom s USKOK-om, odmah pretvoreno u 730 sati rada za opće dobro. Bio je to razlog Čobankoviću da objavi odlazak iz Sabora i općenito politike.

  – To je definitivno. Predajem stranci svoj zastupnički mandat, na taj način više neću biti ni član središnjeg ni županijskog odbora HDZ-a, a na prošlim unutarstranačkim izborima nisam se kandidirao niti za jednu dužnost. Ostajem samo član stranke.

  Zašto to činite?

  – Kao osoba koja je počinila određenu grešku, za koju sam i sudski sankcioniran, smatram da ne bi bilo u redu da se i dalje bavim javnim poslovima. Premda u Saboru ima ljudi koji su se nagodili, dobili uvjetnu kaznu i dalje su zastupnici. Ja mislim da je to nespojivo, iako me većina onih s kojima sam razgovarao pokušavala odgovoriti od odlaska iz Sabora.

   Unatoč svemu, s obzirom na kratko pamćenje hrvatskih birača, ja vas na idućim parlamentarnim izborima vidim visoko na HDZ-ovoj listi.

  – Ne vjerujem, premda nisam od ljudi koji kažu da je nešto zauvijek. Sada napuštam politiku, idem okajati svoje grijehe, a hoće li opet nekad nešto biti, vidjet ćemo.

  No, član HDZ-a, kažete, ostajete.

  – Da.

Snosit ću posljedice

Priznali ste kazneno djelo, osuđeni ste, no u HDZ-u je ipak procjenjeno da niste politički naštetili stranci.

  – Gledajte, ne bih ulazio u te spekulacije. Puno toga će se doznati i kroz suđenje o ovom slučaju. O samom predmetu ne mogu niti smijem sada puno pričati. Ne želim govoriti o nekim indicijama, pojavit ću se na suđenju kao svjedok i iznijeti činjenice onako kako sam ih ja vidio. Bit će tamo prezentirane i druge činjenice i tako će se vidjeti kako je do toga došlo i kolika je u konačnici ukupna financijska šteta. Ne bih se ja sada tu posebno branio, ali poznato je da sam na samom početku rekao da sam spreman snositi sve posljedice ako sam pogriješio.

Kako ste doživjeli izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a?

  – Jako loše. To je jedna od odluka vodstva stranke s kojima nisam zadovoljan. Isključenja ne rješavaju probleme, Jadranka Kosor i dalje ostaje u politici. To je trebalo riješiti kroz dijalog. U ovom je slučaju teško od mene očekivati da budem objektivan jer bio sam dio ekipe koja je bila s gospođom Kosor i zato joj ne mogu okrenuti leđa. S njom sam u prijateljskim odnosima još od devedesetih godina, kad je ona vodila radijsku emisiju za prognanike. Kao predsjednica Vlade i stranke imala je u mene veliko povjerenje i ja je zato cijenim i poštujem. Mislim da nije dobro što su je izbacili.

  Za razliku od vas, Jadranka Kosor je, doduše još uvijek nepravomoćno, isključena iz HDZ-a zato što je dala neke izjave i intervjue i time, ocjenili su u vodstvu stranke, nanijela političku štetu HDZ-u. Ispada da vašoj stranci više štete nanose pojedinci koji daju određene izjave nego oni koji poput vas krše zakon. To je neobično.

  – Ne mogu ja o tome govoriti, morate pitati nekog u vrhu stranke. Ne mogu sam sebe isključiti. Mislim, međutim, da sam dovoljno učinio u interesu HDZ-a tako da prošle godine nisam sudjelovao u izborima u stranci niti sam tražio bilo kakvu dužnost. Svoju sam sudbinu sam riješavao, s naglaskom da ću prihvatiti sve posljedice za ono što sam eventualno loše napravio. Puno je toga bilo u mojem radu kao ministra u osam godina. Posebno dok sam bio ministar regionalnog razvoja jer se taj resor praktično tek bio formirao i nismo imali ni svoje prostorije. U takvim trenucima dogodilo se, nažalost, i to. Nitko ne može tvrditi da se njemu nikad neće dogoditi ništa slično, izvan okvira zakona. Može. Ali, ponavljam, nisam bježao od krivice niti je prebacivati na druge, za svoj dio sam odgovaram. Meni je tu počinjena najveća šteta.

Ljut sam na sebe

Tko vam je napravio štetu?

  – Ne bih o tome, na suđenju će se to čuti.

  Niste li si zapravo sami nanijeli štetu?

  – Dobrim dijelom je to točno. Zato sam i rekao da sam najviše ljut na samog sebe što nisam bio dovoljno rezolutan i budan. Prepustio sam slučaj te zgrade nekim ljudima koji su u cijelosti trebali voditi taj proces, a, nažalost, neki su koraci u svemu tome bili preskočeni. Posljedice je ovo što imamo i što ja sad mogu. Prošlost ne mogu vratiti, a sigurno bih postupio sasvim drukčije da se opet nađem u takvoj situaciji.

  Je li vas Ivo Sanader nagovarao, zamolio da sklopite ugovor o kupnji te zgrade za vaše Ministarstvo?

  – Rekao sam da ne bih govorio o odnosima s drugim sudionicima procesa.

  Jeste li u u to vrijeme razgovarali o toj zgradi s kolegama iz Vlade i stranke?

  – Pa Vlada je donijela odluku.

Vaš bivši kolega Damir Polančec se nalazi u zatvoru zbog nepotrebne studije koju je platio odvjetniku pola milijuna kuna kako bi riješio problem radnika Borova srpske nacionalnosti i omogućio tom poduzeću nastavak poslovanja. Na taj je način Polančec uštedio državu znatan novac, ali je svejedno u zatvoru. Vi ste oštetili državu za velik novac, međutim kažnjeni ste samo radom za opće dobro. Je li to pravedno?

  – Vi ste pisali da je država meni bila majka, a Polančecu maćeha. Meni je Damira žao kao čovjeka, ali ne mogu komentirati ni njegovu ni svoju presudu.

  Kazali ste prošli tjedan da vam je žao što se niste imali snage oduprijeti premijeru Sanaderu.   – To je tako. Reći ću vam nešto, u tom razdoblju nisam niti pomišljao da se događa to što je danas predmet sudskih procesa. Nikad. Sanader je za nas bio velik autoritet, bio je i za vas novinare. Imao je gard, nastup i odličnu poziciju i među europskim pučanima. Rijetko tko može shvatiti da je vama svima Sanader bio baš toliki autoritet, da mu se niste usudili suprotstaviti čak i kad su u pitanju bile protuzakonite odluke.   – To sad izgleda sve prejednostavno, crno – bijelo, a nije bilo baš tako.  

Nisam bio svjestan

Jeste li bili svjesni da činite nešto protuzakonito, što bi moglo oštetiti državni proračun?

  – Nažalost, nisam bio toga svjestan. U tome i je moj problem. Nisam tome pristupio dovoljno ozbiljno, iskreno govoreći, smještaj Ministarstva tada je meni bila marginalna stvar, bavio sam se velikim strateškim projektima regionalnog razvoja, a sve smo ih morali i usklađivati s Europskom unijom. To je bilo u žiži mojih interesa. Sjećam se da nisam bio sretan i zadovoljan što se zgrada kupuje od Stjepana Fiolića, ali nisam mislio da ću time počiniti neko krivično djelo. Zgrada je nama bila potrebna, boravili smo u prostorijama koje smo unajmljivali. Zato su mi i pristupili na način, zašto zakupljivati ako se može nešto uzeti i otplaćivati tako da s vremenom postane tvoje.

  To nije sporno, nitko vas nije teretio zbog toga što ste htjeli kupiti zgradu za Ministarstvo, kako ne biste plaćali skupi najam.

  – Posljedica toga je i ovakva presuda. Oni koji su predložili nagodbu raspolažu s kompletnom dokumentacijom, izjavama svjedoka i temljem toga su i zaključili da se moj grijeh može svesti pod takav oblik krivnje i odgovornosti. U svim svojim dosadašnjim iskazima nikog nisam teretio nego samo pričao što se konkretno zbivalo. 

  Kakvo je to bilo iskustvo za vas kao bivšeg potpredsjednika Vlade?

  – A kakvo bi bilo.

  Jeste li se osjećali osramoćeno i poniženo?

  – Naravno, možete samo zamisliti kako sam se osjećao. Ali, takav je život, čovjek dobija pohvala za ono što dobro učini, a mora biti spreman preuzeti i odgovornost za svoje loše postupke.

  Očekujete li od hrvatske javnosti razumijevanje za te svoje postupke?

  – Ne očekujem. Izvršit ću ono na što sam osuđen.

  Smatrate li svoju presudu pravednom?

  – Ona je posljedica našeg dogovora i kao takvu je prihvaćam. Nisam ja odlučivao hoće li kazna biti visoka ili niska, najradije bih, što je prirodno, da uopće nisam osuđen.

  Da je tu kazna rada za opće dobro dobio neki SDP-ov ministar koji je napravio što ste vi, biste li to smatrali pravednim?

  – Teško je o tome govoriti. Sada shvaćam koliko je neodgovorno prozivati nekoga, a pogotovo u slučaju kad ne znate sve činjenice. Možda sam i ja nekad napadao ljude, iako nisam bio upoznat s okolnostima u kojima su oni nešto učinili. U budućnosti se sigurno više neću tako ponašati. Ovo mi je ogromno iskustvo i pouka.

Poštujem Karamarka

Do daljnjeg nećete biti aktivni u HDZ-u, a kako vam se čini sadašnje vodstvo stranke?

  – Da ne prihvaćam vodstvo, vjerojatno ne bih bio u HDZ-u. Nisam sa svime zadovoljan, to je normalno, ali ipak se s većinom stvari slažem.

  Tomislav Karamarko vam je četvrti predsjednik, imate dobro mišljenje o njemu?

  – Izabran je na našem saboru, članstvo mu je dalo mandat i ja ga kao takvog cijenim i poštujem. Pustimo čovjeka neka radi, pa ćemo vidjeti rezultate. Više će se o Karamarku i njegovom načinu rada moći reći nakon rezultata izbora, oni su jedino mjerilo.

  Pratite li Milanovićevu vladu?

  – Da, kao zastupnik.

  Pretpostavljam da mislite da oni ništa ne valjaju, da je vaša vlada bila puno bolja.

  – Ne mislim tako, niti su oni vragovi, a mi bili anđeli niti je obrnuto. Istina je u sredini. Težak je to posao, znamo to mi koji smo ga radili. Vjerojatno smo u nekim stvarima mi bili jači, a u nekima su oni. Moramo biti svjesni da Hrvatska nije otok i da je ne možemo gledati odvojeno od međunarodnog okruženja odnosno krize.

  Hoćete reći da vašoj vladi ovi današnji nisu vjerovali kad ste to govorili?

  – Nisu nam vjerovali. Dijelom valjda iz politikantskih razloga, a dijelom zbog pomanjkanja informacija i iskustva. Sad kad su dobili određeno iskustvo shvatili su da to nije baš tako jednostavno kako im je izgledalo iz oporbe. Ne slažem se s poreznom presijom, s povećanjem PDV-a i drastičnim rezanjem poljoprivrednih poticaja koji su se u dvije godine strmoglavili. Danas su manji čak za milijardu i 500 milijuna kuna. Kako ćemo tako biti konkurentni unutar Europske unije? Ne slažem se ni s centralizacijom koja se uvodi novim zakonom o zemljištu.

Mentalitet seljaka

Iz Vlade tvrde da je dosadašnji način bio neefikasan i da se zemlje dijelila na osnovu rođačkih ili stranačkih veza.

  – Nije li to vrijeđanje ljudi koji su prošli istu izbornu proceduru kao gospodin premijer? To su ranije rješavala povjerenstva koja su imenovala gradska i općinska vijeća, odluke su donosila ta izabrana predstavnička tijela. Ministarstvo poljoprivrede bilo je viša instanca, mi smo odbacili dosta takvih odluka, a konačnu pravovaljanost davalo je Državno odvjetništvo. Bio je to dobar model, ne razumijem zašto se sada zaobilazi lokalna samouprava i odmah se sve prebacuje na Vladu.

  Seljaci su sa svojim traktorskim prosvjedima dosadili već i bogu i vragu.

  – Jesu, govorio sam to i kad sam bio ministar.

  Je li doista seljacima najteže u ovoj zemlji?

  – Mislim da je to i dio njihove psihologije i mentaliteta. No, uostalom, seljaci prosvjeduju i u drugim državama. Bio sam na puno sastanaka sa ministrima poljoprivrede iz EU koje su pratili seljački prosvjedi. Poljoprivreda je nisko akumulativna djelatnost, nema to velike zarade, a zbog samo jedne loše godine nastaju ozbiljni problemi.

  Porezna presija. Odakle bi se, između ostalog, financirali poljoprivredni poticaji ako ne iz poreza. Nije li to kontradiktorno? 

  – Slušajte, pad trgovine na malo ove je godine preko pet posto. Koliko je to manje poreza i prihoda u proračunu? A to je dobrim dijelom posljedica povećanja PDV-a.