Reuters
U četiri godine Europska komisija je članicama dala 157 preporuka u sklopu Europskog semestra. Članice su gotovo u potpunosti provele samo 10 preporuka, njih 70 provele su djelomice, a uglavnom nisu ispunile njih 77
Članice EU sve se više oglušuju na preporuke Europske komisije, ali ona nema pravog načina da ojača autoritet nad nacionalnim državama. Napori europskih institucija da osiguraju usklađenu proračunsku politiku članica EU i ispravljanje njihovih makroekonomskih neravnoteža pokazali su se neuspješnima, utvrdili su stručnjaci instituta Bruegel iz Bruxellesa, jednog od najuglednijih »think-tankova« u svijetu, koji radi za potrebe članica Unije.
Koordinaciju u ponašanju članica EU trebao je ojačati Europski semestar, postupak kojim Europska komisija svake godine daje preporuke članicama što trebaju raditi kako bi se osigurala provedba EU-pravila. No, od 2011. godine, kad je uveden Semestar, članice EU nisu ispunile većinu Komisijinih preporuka, koje se najčešće odnose na proračunsku štednju i reforme, pokazala je opsežna studija »Ograničenja koordinacije politika u eurozoni u postupku Europskog semestra«, koju je Bruegel nedavno dovršio po narudžbi Europskog parlamenta.
Da članice EU otkazuju poslušnost Europskoj komisiji, svjedoči podatak da su 2011. primijenile 40 posto njezinih preporuka, dok se 2014. godine stopa primjene spustila na 29 posto. Bruegel upozorava da »primijeniti« ne znači isto što i »provesti«. U četiri godine Komisija je članicama dala 157 preporuka u sklopu Europskog semestra, radi poštivanja Pakta za stabilnost te Procedure za makroekonomske neravnoteže. Članice su gotovo u potpunosti provele samo 10 preporuka, njih 70 provele su djelomice, a uglavnom nisu ispunile 77 preporuka, kaže se u Bruegelovoj analizi.
Štednja i potrošnja
Stručnjaci Bruegela godinama upozoravaju da ispravljanju makroekonomskih neravnoteža u eurozoni i EU najviše može pridonijeti upravo Njemačka, kao najveće gospodarstvo – ali ona to ne čini. Gospodarstva članica eurozone funkcioniraju poput spojenih posuda, a da bi se stvari kod svih mogle popraviti i uravnotežiti, Njemačka bi morala raditi suprotno od većine zemalja. Pojednostavljeno, dok većina članica mora štedjeti, Njemačka bi trebala više trošiti, kako bi se postigla simetrija.
Među najvećim članicama EU, u najnemarnije spada Njemačka koja je ispunila manje od 25 posto Komisijinih preporuka, vjerojatno zato što gospodarski dobro stoji. Manje od četvrtine provele su i Mađarska, Slovačka, Češka te Bugarska. Među boljima su Španjolska, Portugal, Nizozemska, Danska, Finska i tri baltičke zemlje, koje su izvele oko 50 posto preporuka Komisije, dok su ostale zemlje negdje između. Hrvatska se u analizi Bruegela spominje samo za 2013. godinu, kad je ušla u EU i kad je provela samo 25 posto preporuka.
Konkretnije, Njemačka već godinama ljubomorno čuva svoj platni i proračunski suficit. Ona bi trebala povećati budžetski deficit, pojačati domaću potražnju investicije. To bi potaknulo gospodarstvo u eurozoni i olakšalo prilagodbu ostalim državama. Europska komisija je željela Njemačkoj dati takve preporuke za ovu godinu. No, stvar je zapela negdje u Europskom vijeću, pa su se se naputci Berlinu na kraju razvodnili. Iz studije Bruegela nameće se zaključak da se donesene Komisijine preporuke sve manje provode, a da Njemačkoj ta ista Komisija više ni ne donosi preporuke koje se od nje očekuju.
– Fiskalna konsolidacija u trima od pet najvećih zemalja eurozone (Francuska, Italija, Španjolska) trebala bi se nadomjestiti fiskalnom ekspanzijom u ostalim velikim zemljama, ali to nije bilo preporučeno ni Njemačkoj, niti Nizozemskoj, razočarano pišu stručnjaci Bruegela, napominjući da je eurozoni potrebna »simetrična prilagodba«. Navode i brojne druge nelogičnosti u preporukama Komisije.
Ograničena suradnja
Važno je napomenuti da su stručnjaci Bruegela veliki zagovornici europskog ujedinjenja. Tako je Bruegel načelno podržao predsjednike pet glavnih europskih institucija, koji su u lipnju predložili da se europska koordinacija popravi uvođenjem novih tijela – proračunskih odbora u eurozoni i članicama. No, Bruegel ne vjeruje da će bilo koja druga metoda koordinacije, uz postojeći Europski semestar, dati bolje rezultate.
– Nacionalni dužnosnici su odgovorni nacionalnim parlamentima i usredotočuju se na nacionalne interese koji se često uvelike razlikuju, objašnjava Bruegel, smatrajući da je ta činjenica ujedno temeljni razlog za »neuspjeh« Europskog semestra. »Napori za popravljanje Europskog semestra su dobro došli, ali očekivanja od mogućih postignuća trebaju biti realistična«, poručuju stručnjaci Bruegela u studiji koja je objavljena uoči terorističkog napada u Parizu. Smatraju da je suradnja članica EU nužna, ali će biti ograničena.
Bruegel je uočio i jedan paradoks. Europska komisija nije jedina koja članicama EU preporučuje reforme radi otklanjanja neravnoteža i poboljšanja konkurentnosti gospodarstva. Slične reformske i druge zahvate, ponekad potpuno iste, proporučuje im i Organizacija za ekonomsku suradnju (OECD) iz Pariza, koja okuplja razvijene zemlje svijeta, uglavnom one iz EU. Međutim, dok OECD daje članicama preporuke na individualnoj bazi, Europska komisija treba voditi računa ne samo o svakoj zemlji pojedinačno, nego i usklađivati cjelinu. Detaljna analiza Bruegela pokazala je da Europska komisija nije ništa efikasnija od OECD-a.
– Unatoč golemim naporima europskih institucija da koordiniraju ekonomske politike u sklopu Europskog semestra, stopa primjene njihovih preporuka nije viša od stope primjene OECD-ovih unilateralnih preporuka, zaključuje Bruegel.
