Nedjeljom u 2

Ćiro o Đokoviću: I on je griješio, ali oni su ga maltretirali; Australija za mene više nije uređena zemlja

P. N.

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

"Ja nemam što reći Đokoviću za ovo o cjepivu jer ja ni svoju djecu ne mogu nagovoriti da se cijepe. Oni imaju neke svoje stavove i razmišljanja koja su idiotska”, kaže Ćiro Blažević



 


Gost ovotjednog izdanja HRT-ove emisije Nedjeljom u 2 bio je Miroslav Ćiro Blažević, “trener svih trenera” i proslavljeni izbornik Vatrenih, koji je s Hrvatskom osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine.


Naprije je govorio o Đokoviću:




“Njegovi rezultati su takvi koje nitko ne može zasjeniti. On je po meni najveći sportaš ove planete. Uskratili su mu mogućnost da osvoji 21. naslov. I on je griješio, ali oni su ga maltretirali. Australija za mene više nije jedna uređena zemlja. Da njega drže kao nekog kriminalca. Ja njega obožavam, nisam nikad imao priliku da mu stisnem ruku da ga upoznam. On je sportaš koji nema nikakvih predrasuda, činjenica da je uzeo Ivaniševićaza trenera to najbolje potvrđuje”, kaže Blažević za HRT.


U nastavku je govorio o Đokovićevom stavu o cjepivu.


“Žalostan sam jer je navukao na sebe ozbiljnu fleku, nije smio tako deklarativno kompromitirati nešto što spašava čovječanstvo. S obzirom na njegov značaj, mogao je pomoći čovječanstvu da je rekao ‘Cijepit ću se’. Ja nemam što reći Đokoviću za ovo o cjepivu jer ja ni svoju djecu ne mogu nagovoriti da se cijepe. Oni imaju neke svoje stavove i razmišljanja koja su idiotska”, kaže.


Osvrnuo se na popis stanovništva:


“Možda ja najbolje mogu reći o napuštanju Hrvatske, jer i ja sam morao otići radi egzistencije. Ja jako vjerujem u ovu vladu. Ja smatram da će Plenković naći načina kako da vrati narod u Hrvatsku. Kad ja moram razmišljati mogu li imati treće dijete, a ne znam mogu li prehraniti ovo dvoje. Najvažnije je ostvariti ekonomsku moć”, kaže Blažević za  HRT.


“Možda bi bolje bilo da se definitivno predam”


Govorio je i o bolesti:


“Ja sam jedan jako veliki bolesnik, ali želim poslati poruku svima koji su sličnoj situaciji da se bore. Evo ja sada poručujem da ću pobijediti sve bolesti pa makar imao pet metastaza. Miran sam i spokojan. Svjestan sam svega, htio bih da na mom primjeru pokažem i ostalima da i u bezizlaznim situacijama nema predaje”, kaže i osvrće se na starost:


“Ima jedna užasna definicija starosti, kažu da si star kad ne možeš više ljubav voditi”.


Spomenuo je i “jedinu Mamićevu pozitivnu stranu”:


“Ja bih sada želio iskoristi i priliku da se zahvalim Mamiću što je Lamzi osigurao da starost i bolest proživi na neki bolji način. Da nije bilo Mamića Lamza bi otišao s ovog svijeta u najtežim psihološkim i fiziološkim bolima. Mamiću je to jedna pozitivna strana”.


Što mu je najteže u bolesti?


“Najteže je to što je rak otišao u koljena. Sama pomisao da odlazim, ne dam se, ali nije lako. Možda bi bolje bilo da se definitivno predam, ali nećeš. Ja se ne dam. Rak se mene dovezao, hoće me srušiti, vidjet ćemo kako će proći”.