Hrvatska, svibanj 2019. Kampanja pred izbore za EU parlament ušla je završnu fazu. U njoj, na izneneđenje mnogih, i lik trenera nad trenerima Miroslava Ćire Blaževića. Ali, na užas mnogih, ne tamo gdje su ga očekivali, recimo u kakvom spotu HDZ-a, već u spotu Samostalne demokratske srpske stranke. Angažirao ga predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.

Ćiro u spotu govori: »Nekad su meni svi vikali ‘Ćiro, pederu’. A sad čujem da to vičete Pupovcu. Meni ste vikali zato što me volite, a ne znam zašto to njemu baš vičete. No znam da ću ga ja podržati. Sine, slušaj što ti tvoj Ćiro kaže. Svi ljudi su jednaki!«

Zlonamjernici su promptno Ćiru zbog ovog angažmana bukvalno pokopali, osmrtnicu mu sročili!? Pa im Ćiro, evo, zahvaljuje, dok razgovaramo i o tome kako se to u nas od pedera do Srbina preko noći stiže. Mi razgovaramo, a ljudi prilaze i čestitaju…

Gospodine Blaževiću, pa vi ste postali zvijezda. Opet.

– Zvijezde na žalost uvijek naj… nastradaju, na ovaj ili onaj način. Ali ne utvaram si da sam neka zvijezda. Ja sam jedan sportski čovjek koji je razveselio ovaj narod u dva-tri navrata i jako sam ponosan na to. Ovo drugo, za neke sam nespretan, za neke pozitivan.

Svaki čovjek publike mora biti svjestan da je permanentno izložen opasnosti da bude i hvaljen i kritiziran. Ja sam na to navikao. Za mene je najbitnije da mi je savjest čista. Volim ljude i ne bježim od toga i želio bih da se ljudi vole, da se poštuju i da zanemare ove sitne, primitivne porive da smo mi ovo, a oni su ono.

Svi smo mi u biti jednaki. I egzistirat ćemo i biti sretni upravo toliko koliko smo shvatili da ne vrijedi antagonizam u nikakvom ambijentu. On ga samo razbija.

Papa veliki uzor

Kad vam je Milorad Pupovac predložio sudjelovanje u spotu, koliko ste razmišljali biste li ne, jeste li uopće?

– Nemoj podcjenjivati čovjeka koji ima više od 80 godina! On nema pravo da kaže – zajebo sam!

Jer neće imati kad pogrešku ispraviti!?

– Ne, ne, ne, nego je dementan! A to je ono čega se najviše bojim u ovoj dobi. Prema tome, ja imam svoja načela koja su kršćanska, a ona itekako uporno propagiraju ljubav i zajedništvo. I znam kako smo mi hendikepirani zbog toga kako nam država teško može ići naprijed dok se mi bavimo nečim što je bilo davno i što se mora i oprostiti i zaboraviti.

Sad kad smo dobili svoju domovinu, kad smo realizirali sne naših pradjedova i nas samih, mi čačkamo mečku. Ja sam protiv toga. I jako mi to zamjeraju moji najbliži. A ja kažem i tješim se tim da će oni doći jedanput pred zrcalo i reći: »Kako sam mogao svog oca optuživati za nešto, a on je bio u pravu!«

Što vam zamjeraju!? Pa učinili ste, čini se, itekako potrebnu stvar.

– Hvala ti da si ti jedan od ovih pozitivnih. Ali gledaj, napravi mi čovjek smrtovnicu. Tako bih želio da ga sretnem i da mu zahvalim i da mu kažem da je napravio meni najveću privilegiju. Ja sam jedini čovjek koji je svoju smrtovnicu čitao haha.

Je li vas ipak iznenadila takva količina, odnosno žestina ovoh negativnih reakcija?

– Nije, ne, ne, ne! Bio sam savršeno siguran jer ja u biti pripadam tom svijetu. Po svemu pripadam tom svijetu. Ali, ja sam shvatio da to nije rješenje. Ovaj Papa mi je veliki uzor. Po meni ima jednu veliku fleku, kako je iz neznanja išao konzultirati popa, i zajeb’o se jer nema informacije, pa mu treba oprostiti. Ali, on propagira to praštanje, to jedinstvo, tu ljubav i zato mi se dopada jer je manga, mangup samo takav, uličar!

Tuđman bi me podržao

Kad već govorite da ste dio tog svijeta u kojem je i onih koji smrtovnice pišu, spominjem se kako vam je davno Faral Tribune nudio da za njih pišete osvrte utakmica velikog nogometnog prvenstva. Navodno ste bili oduševljeni idejom, ali ste ipak odustali jer ste procijenili da će vam se mnogi krvi zbog toga napiti?

– Oni su previše napadali mog predsjednika Tuđmana kojeg sam dobro dijagnosticirao kao čovjeka poslanog s neba da nam napokon realizira san svih Hrvata, da imamo svoju domovinu.

Čisto teoretski, što vam se čini, što bi rekao Tuđman da vidi vas u spotu SDSS-a, i osmrtnice što vam ih hejteri pišu?

– On bi reagirao, znam pouzdano k’o da ga sad vidim, tako što bi rekao: »Vi ste u pravu.« Kad je čovjek u pravu, onda nema šta da se zamjeri. Uvijek će biti onih koji se neće slagati s vama. To je u našoj naravi, ali bilo bi pogrešno kazati samo našoj. To je u naravi sviju, i Francuza, i Njemaca, i Švicaraca čak.

Samo, njima je lako, jer nitko nije gladan. Nitko ne kopa po kontejnerima. Mi ćemo kopat i dalje dok ne shvatimo da ne smijemo biti zavidni, zlobni, da ne smijemo tražiti neprijatelja tamo gdje ga nema.

Je li nam to država uopće nije uspjela, kad nakon svih ovih godina vi morate podsjećati da su svi ljudi jednaki?

– Morao je netko. Čestitam Pupovcu, i on je svojevrsna manga, nije mene slučajno izabrao. Zna da sam na onoj strani, ali zna da nisam ni blesav. I to je iskoristio. A ja sam to iskoristio ne bih li one koji se dvoume dobio na pozitivnu stranu. Ali, nije to bilo lako. Sine moj, prošetat ćeš sa mnom do Trga i ako trojica ljudi ne viknu: četniče, Draža Mihajlović, ti reci da sam lažov.

Mi smo tako mali

Umalo sam vas i ja pozdravio sa Ćiro Srbine. Ono Ćiro pederu se čini prošlost.

– Pa čuješ, to nije ništa pogrdno!

Ni ne kažem da jest. Nego, pohvali vas Plenković. Kaže, super je Ćiro.

– Ne može on protiv mene, jer on je velikan hrvatski. On ima uvid što je Ćiro napravio za Hrvatsku. Ja sam provjereni domoljub, provjereni Hrvat i to ću zastupati s ponosom u svakoj prilici. I kao takav sam mjerodavan da kažem – nemojmo bit takvi.

Ima li ipak straha? Jedno je u Zagrebu propagirati jednakost, a drugo doći, recimo, u kakvo zaleđe ljuto. Da ne bi bilo grdo?

– Šta će biti grdo!? Ne može bit grdo! Moj je otac nastradao na Bleiburgu. Dva brata u 17. i 16. godini poginula ko ustaše, ali ja imam svoju glavu, imam svoju svijest. Pokoj im duši, oplakujem ih stalno, a i opravdavam. Imali su 17 godina, jedan 42. godine, drugi 44. Oba su poginula, a što su oni jadni znali, osim što su znali da idu za Hrvatsku. Ali okolnosti su htjele da je to bilo pod vodstvom jednog umobolnika Hitlera. Ja sam prošao tragično djetinjstvo.

Bio sam prvak Jugoslavije u skijanju, nisam ni pulover imao nego sam u flanelskoj košulji to napravio. Imao sam užasno djetinjstvo jer sam smatran klerofašistom. I svi su dobivali doručak osim mene. Kao takav, kako sam sazrijevao, tako sam više bio uvjeren u neophodnost jednog mirenja, druženja.

Mi smo tako mali, čovječe božji! Pa jedna Francuska i Njemačka ne bi ostali, oni bi se dan danas morali ubijati koliko ih je pobijeno u dva svjetska rata. Što nama teba napravit da kažemo: pa dobro, Pupovac, i ti si naš! Nosaš naš pasoš. U Saboru si!

Thompson domoljub

Vidim da ste na tragu Angele Merkel, ili ona na vašem, s obzirom da reče na HDZ-ovu skupu da je nacionalizam najveća opasnost. Doduše, usput je morala slušati Thompsona….

– Šta ti zaj…. sad mene!? Thompson je jedan domoljub.

Ma hoću reći da je nacionalizam opasan.

– I ti si opasan! Jako si opasan.

Neopasan skroz. Samo hoću reći da ste učinili važan korak s ovim spotom.

– Hvala ti. Iako, meni nije lako, jer znam da će doći sve na moje, ali na žalost mene više neće biti.

Na izbore, dakako, idete. Neću vas ni pitati za koga ćete glasati.

– Zna se za koga ću glasati! Pa moj životni uzor je Plenković! To je nasljednik Tuđmana, jedan kroz jedan. I Tuđman je isto tako bio umjeren, želio to mirenje koje na žalost nije uspio napraviti.

Znaš što je najbitnije, ja sam to shvatio, podignuti standard da ljudi žive normalno i onda neće tražiti neke razlike iz prošlosti da bi još veću konfuziju napravili.

A Plenković to može!?

– Plenković jedini to može, jer on je legitimni nasljednik Tuđmana. On nema nikakvih repova iza sebe, a ima pamet i patriotski naboj nedvojbeno.

Nedvojbeno da je spot polučio efekt.

– Jesi li ti vidio moj istup?

Jesam.

– Što kažem na kraju?

Da su svi ljudi jednaki.

– Pa j… ti čovjeka koji misli da je veći od drugog.

Onomad na Svjetskom prvenstvu treći, sada u kampanji za EU izbore prvi.

– Sine moj, znam ja koliki sam patriot i znam koliko sam neprospavanih noći proveo ne bih li ovaj narod obradovao. Stvorio sam kredit kod tog naroda koji je prestao vikati Ćiro pederu i Ćiro majstore. A evo, sad sam se zajebo pa sam opet – pederčina.

Bogu hvala.

– Bogu hvala.