​ZAGREB – »Seksualno uznemiravanje koje je završilo silovanjem dogodilo se na radnome mjestu za vrijeme studentskog sezonskog posla. Vodila sam izlete i bila jedina žena uz dvojicu, trojicu muških kolega, kako kad. Bio je to obiteljski biznis. Očuh i dugogodišnji prijatelj vlasnika stalno su mi dobacivali neprimjerene komentare, pljeskali me po stražnjici, zavirivali mi ispod suknje i zavirivali u WC, kuhinju i skladište kad bih se presvlačila (jer nisam imala prikladan prostor za to).

Taj prijatelj vlasnika uvjeravao me kako ga izazivam, nisam mu se usudila reći ništa jer sam bila ovisna o njemu, tj. o našem skladnom odnosu bio je ovisan i život svih gostiju. Vodili smo ih na plivanje i slično, pa ako bih se posvađala s tim kolegom, on bi mi odbijao pomoći. Znala sam da ako bi se netko od gostiju ozlijedio, odgovornost bi bila na meni, stoga mi je bilo važno da mi on pomaže. Jednog dana smo bili sami u kuhinji i samo me zaskočio, poslije toga me još nekoliko puta u kraćim vremenskim razmacima (od nekoliko dana) tjerao da ga oralno zadovoljavam. Iskorištavao bi svaku priliku kad bismo bili sami. Ja sam imala 23, a on 50-ak godina«. Ovo je samo jedno od svjedočanstava spolnog uznemiravanja na radnome mjestu, kakvo doživi dvije trećine zaposlenih u Hrvatskoj.

Prema podacima istraživanja Dunje Bonacci Skenderović, neovisne stručnjakinje za suzbijanje nasilja protiv žena, više od 71 posto zaposlenih u Hrvatskoj doživjelo je spolno uznemiravanje na radnome mjestu, a izloženije su mu žene. Spolno su uznemiravanje na poslu doživjele tri četvrtine žena i polovina muškaraca. Među njima svaka je treća osoba doživjela spolno uznemiravanje na radnome mjestu od više osoba. Čak 61 posto spolno uznemiravanih osoba to je doživjelo od svojih nadređenih.

Sve više pritužbi

Istraživanje je Bonacci Skenderović provela na uzorku od 448 ljudi, a izvještaj joj je uobličen u e-knjigu »Na poslu želim da me se doživljava profesionalno!«.

– Najčešći oblici spolnog uznemiravanja u čak 90 posto slučajeva su neželjene seksualne primjedbe te sugestivni i uvredljivi komentari i šale. Slijedi požudno i neprimjereno izravno gledanje u dijelove tijela, u 64 posto slučajeva. Neželjene dodire, grljenje i ljubljenje doživjelo je 53 posto ispitanika, a neželjene pozive seksualne prirode 40 posto ispitanika. Dva ili više oblika spolnog uznemiravanja i nasilja doživjelo je više od 82 posto ispitanika, ističe Dunja Bonacci Skenderović.

I pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić potvrđuje da se novi podaci poklapaju s do sada dostupnima.

– Gotovo se svakodnevno susrećem sa slučajevima spolnog uznemiravanja, posebice od kada je krenula inicijativa #nisamtražila. Prije inicijative, broj pritužbi na godišnjoj razini je rastao. Godine 2016. godine bilo je dvadesetak pritužbi, a samo u prva četiri mjeseca ove godine primili smo već više od 60 pritužbi, navodi pravobraniteljica Ljubičić.

Iskustva žena otkrivaju da spolno uznemiravanje na radnome mjestu žene prati tijekom cijele karijere, od studentskih poslova pa sve do menadžerskih funkcija. O spolnom uznemiravanju na radnome mjestu većina žrtava šuti. Čak 83 posto ispitanika koji su bili spolno uznemiravani, to nikome u tvrtki nisu prijavili. Većina njih objasnila je da to nisu učinili jer smatraju da poslodavac ništa neće poduzeti.

​Na svim razinama

Istraživanje koje je Dunja Bonacci Skenderović provela u sklopu Fride, projekta protiv spolnog uznemiravanja na radnome mjestu, za cilj je, među ostalim, imalo utvrditi imaju li poslodavci učinkovit sustav prevencije i suzbijanja spolnog uznemiravanja na radnome mjestu. Budući da je istraživanje otkrilo da nemaju, autorica im preporučuje poštovanje zakonske obveze zaštite dostojanstva radnika kroz interne akte tvrtke, uvođenje povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika, edukacije njega i zaposlenika o spolnom uznemiravanju na radnome mjestu te sastavljanje internih obrazaca za prijavu spolnog uznemiravanja na radnome mjestu.

– U ljudskim resursima obično rade žene. Ako krenu s dodatnim edukacijama i uopće pričom o seksualnom uznemiravanju, nailaze na podsmijeh i ruganje koji dolaze od samog vrha kompanije na kojem se uglavnom nalaze muškarci. Takvo ponašanje se onda smatra normalnim i poželjnim i bude preuzeto od ostalih radnika, navodi se u jednom od iskustava istraživanja. Najviše takvog ponašanja može se uočiti u tvrtkama koje najviše javno komuniciraju o tome koliko cijene svoje zaposlenike, čime se svaka pritužba dodatno umanjuje jer javnost misli da u takvim tvrtkama to jednostavno nije moguće i da žrtva sigurno laže zbog nekih svojih skrivenih motiva.

»Uznemiravanja se događaju na svim organizacijskim razinama, dapače, što viša razina, to se više šuti jer ako ste žena u menadžmentu, nemate opciju žaliti se na bilo što. To se smatra vašom slabošću i bit ćete za to formalno ili neformalno sankcionirani. U najmanju ruku doživjet ćete podsmijeh i izolaciju od drugih kolega što će opet utjecati na vaše poslovne rezultate«, navodi se u istraživanju.

– Govore da je to normalno, da se to malo šale i da pretjerujem s feminističkim stavovima. Pobuniti se protiv seksističkih komentara za moje kolege su feminizam i glupost, navela je jedna od sudionica.