"Sanaderov sindrom" na djelu

Čačić i Jakovčić odlaze da bi ostali

Tihana Tomičić

    Slučaj prvi: Radimir Čačić.     Nakon šokantne presude mađarskog suda koja ga šalje direktno u zatvor, i nakon brzopotezne ostavke na mjesto potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva, šef HNS-a donio je prije dva dana još jednu šokantnu odluku: nije dao ostavku na funkciju predsjednika stranke, planira HNS i dalje voditi, najmanje do ožujka, a to praktički znači – do lokalnih izbora, bio prije toga iza rešetaka ili ne. Takva je odluka iznenadila i koalicijske partnere i javnost, a jasno pokazuje ono što su svi i znali o Čačiću – buldožer ostaje buldožer. Iako je na dan izricanja presude bio evidentno utučen i slomljen, te je u dogovoru s premijerom Zoranom Milanovićem praktički istog trenutka podnio ostavku na funkcije u Vladi, Čačiću su trebala samo 24 sata da se oporavi, shvati da 11 mjeseci zatvora nije kraj svijeta, pogotovo ako kaznu za nehat u prometnoj nesreći bude služio u poluotvorenom pulskom zatvoru, te da donese odluku da konce svojeg HNS-a i dalje pokuša zadržati u svojim rukama. 

    – Nemam nikakvih dvojbi, presuda neće negativno utjecati na rejting HNS-a na lokalnim izborima, jer ovo nije bilo kazneno djelo, nego nehat, a još manje će negativno utjecati na HNS – rekao je Čačić na stranačkoj pressici na kojoj je objavio svoju odluku.   


Neskriveno razočaranje


Iako na sjednici Predsjedništva HNS-a, na kojoj je u manje od sat vremena sve mirno riješeno, nije bilo većih problema te nitko nije sporio pokleknulom šefu stranke da se održi na površini još koliko bude želio i mogao, dio vodećih ljudi HNS-a ipak nije krio razočaranje takvom Čačićevom odlukom. Ona u prvom redu ne odgovara Vesni Pusić, koja je kiselo prihvatila nužnost takve odluke: da je HNS odmah održao izborni sabor vrlo je vjerojatno da bi podršku članova za mjesto predsjednice dobila upravo Vesna Pusić, pogotovo sad kad je postala i potpredsjednica Vlade. Njezin je autoritet i popularnost, pa i unutar stranke, nemjerljiv s podrškom koju danas ima Ivan Vrdoljak, novi ministar gospodarstva. No, s obzirom da je sada jasno da Čačić namjerava strankom i stvarno i kasnije, kad uđe u zatvor, virtualno i dalje upravljati, a da Vrdoljak ima njegovu veliku podršku, to zapravo znači da će Vrdoljakove šanse do izbornog sabora u ožujku iduće godine itakako porasti. Samom funkcijom ministra gospodarstva Vrdoljak će i u javnosti i u samom HNS-u, postati znatno vidljiviji. Praktički, Čačić će mu u svakom smislu biti mentor – i u stranci, i u vođenju resora gospodarstva, gdje Vrdoljak i formalno ima zadatak odraditi poslove koje je Čačić započeo. 


    Dakle, Vrdoljak će, može se slobodno reći, biti čisti izvršitelj Čačićeve politike, njegovih naloga, pa na neki način i nositelj sličnog stila rada. »Man with the balls« – reklamirao je samog sebe na ranijim lokalnim izborima u Osijeku, gdje je bio dogradonačelnik, Vrdoljak. Okretan, mlad, brz i duhovit novi ministar gospodarstva, koji je među ostalim ostao zapamćen i nakon što se u jednom tjedniku slikao među lopočima u nekoj slavonskoj močvari, ima se sada priliku proslaviti i pokazati sve svoje sposobnosti. U dijelu HNS-a smatraju ga dovoljno energičnim da naslijedi jednog Čačića, mada mu dio stranačkih kolega ne proriče baš tako dobru budućnost: 




    – Ministar gospodarstva, što je to?! Znate li koliki je budžet tog ministarstva? Nikakav! Taj je resor bio važan dok je Čačić bio istodobno i potpredsjednik Vlade, a sada nas je SDP obespravio i okljaštrio. Koordinaciju za gospodarstvo vodit će potpredsjednik Vlade Branko Grčić, i Vrdoljaku neće ostati veći manevarski prostor. Ako uspije oponašati Čačića, nametnuti određenu dinamiku i tempo, ok, ako ne, vrlo lako može ostati bez uspjeha – kaže jedan od članova Predsjedništva HNS-a.   


Borba za prevlast u HNS-u


U svakom slučaju, odgodom izbornog sabora Radimir Čačić je, osim nastojanja da nastavi trenirati strogoću u stranci, vjerojatno samo odgodio sukobe dvaju struja unutar HNS-a. Duža kampanja za unutarnje izbore značit će i dužu borbu za prevlast, između liberalnih demokrata Vesne Pusić, intelektualnog i ideološki vrlo profiliranog dijela stranke, gdje je primjerice i ministrica kulture Andrea Zlatar-Violić, potom Jozo Radoš i drugi, s tzv. tehnomenadžerima Čačićeve i Vrdoljakove ekipe, gdje je jak i varaždinski župan Predrag Štromar, te i sam glavni tajnik stranke Srećko Ferenčak itd. 


    – Ne bojte se, ako Vrdoljak bude vidio da Pusić ima premoć i da je za stranku dobro da je ona sa svojim iskustvom nastaviti voditi, nikakvog sukoba neće biti. Vrdoljak će morati popustiti, neovisno o utjecaju Ratka – kaže drugi član Predsjedništva HNS–a, skloniji Vesni Pusić. 


    Jasno, takva kampanja može, s druge strane, donijeti korist i Vesni Pusić: ona s funkcijom potpredsjednice Vlade dobiva znatno čvršću poziciju i u javnosti i u samom Milanovićevom kabinetu. Uži kabinet premijera sastaje se svako jutro, i sudjelovanje šefice diplomacije u radu Milanovićeva najužeg tima promijenit će i odnose među njima, na način da će ih slijedom zajedničkog posla vjerojatno poboljšati, kao i poziciju Vesne Pusić u ukupnoj križaljci Vlade pred očima javnosti. Nije isključeno da ona ove predstojeće mjesece iskoristi za sebe na najbolji mogući način. Koliko će »krvava« biti unutarnja bitka u HNS-u, i u kom smjeru će odvesti tu stranku, sada je nezahvalno prognozirati. Dva su moguća efekta: ili će HNS, s marginalizacijom Čačića percipiranog kao bahatog, arogantnog i time vrlo nepopularnog političara, procvjetati; ili će pak pasti na još niže grane od sadašnjeg skromnog rejtinga od 3, 4 ili 5 posto, koliko HNS dobiva u anketama.    


    Naravno, Čačićev odlazak bitan je za ukupne međustranačke odnose u Vladi, gotovo jedanako kao i za sam HNS. 


    – HNS će sada samo slabiti. Bili su obilježeni jakim liderom, a bez njegove prepoznatljivosti, HNS će tonuti – smatra jedan član Vlade iz redova SDP-a. Istina je da u SDP-u žale što je morao otići čovjek velike energije i radnog elana, uz to blizak i iskren Milanovićev suradnik, koji je možda mogao i dovesti kakvu investiciju i popraviti ukupnu gospodarsku sliku Hrvatske. Nedostajat će i gromobran, koji je svojom nepopularnošću štitio imidž premijera Milanovića. No, govoreći usko stranački, SDP-ovci baš i ne plaču za Čačićem. Dapače, ima i onih koji se zbog ovakvog razvoja događaja i raduju.   


U SDP-u i žal i radost


Objektivno, slabljenjem HNS-a, makar ono bilo i privremeno, SDP jača. Bit će čvršća i pozicija samog premijera Milanovića, budući da se Čačić često percipirao kao sufler premijera ili čak šef Vlade u sjeni, a sama činjenica da HNS više nema pod sobom koordinaciju gospodarskih resora, uvelike mijenja odnose. Iako će SDP-ov Grčić sada kao novi koordinator trpjeti i već dio kritika javnosti ukoliko investicije izostanu, objektivno moć HNS-a sada pada. Pogotovo će to biti vidljivo kroz jačanje uloge Slavka Linića, koji je dosad sa Čačićem bio u konkurenskom odnosu i oko nekih tema, poput upravljanja javnim poduzećima i kadroviranjem, čak u izravnom srazu. Linić je jedan od rijetkih članova Vlade kojega nije osobito obuzela empatija i žal za Čačićem: »Svatko je zamjenjiv«, rekao je Linić, koji Čačiću nije opraštao što se petlja u »njegovu« Inu i odnos s MOL-om, pogotovo jer je smatrao da Čačić to čini s najprivatnijim mogućim motivima, da sebi izgradi čvršću poziciju pred mađarskim sudom. 


    Iako je ovih dana bilo govora o tome da Milanović navodno želi Linića na mjestu koordinatora sektora gospodarstva u Vladi i užem kabinetu, to se ipak nije dogodilo. No, svejedno će Linićeva pozicija nužno ojačati, čak možda i više nego Grčićeva, a ukupno gledajući – utjecaj HNS-a bitno će padati. Pritom je ključno ovo: Čačić je kontrolirao imenovanje i rad desetaka direktora najvećih, najjačih i najmoćnijih javnih tvrtki, njihove poslove i tijekove kapitala. Sada HNS ostaje bez tog utjecaja, koji je proizlazio iz snage potpredsjednika stranke. Samo resor gospodarstva nije dovoljan za istinsku kontrolu tih sustava, i to u HNS-u znaju. 


    Tako, ako Čačić i ostane još neko vrijeme u središtu političke arene (na primjer jučer je održao konferenciju za novinare o Gotovini i Markaču odmah nakon obraćanja premijera Milanovića u Banskim dvorima, kao da se dva dana ranije ništa nije dogodilo), pitanje je hoće li i u trenutku kad uđe u zatvor ipak ostati u poziciji da kontrolira događaje u stranci i politici općenito. Teško. Realnost je da će na neko vrijeme ipak morati otići.   


Oslobođenje od politike


Slučaj drugi: Ivan Jakovčić. 


    Potpuno suprotna pozicija od Čačića: dok Čačić odlazi pod pritiskom doista nesretne karme i stjecaja okolnosti, šef IDS-a, župan istarski, i najdugovječniji predsjednik neke stranke u Hrvatskoj Ivan Jakovčić jednostavno je sam poželio otići. On iskreno želi svoj novi privatni i poslovni život, novi biznis, oslobođenje od politike, bijeg od života koji je živio preko 20 godina. No, ni to nije bez vraga: jednu nesretnu »kletvu« ipak je doživio i Jakovčić, i od od vlastitog koalicijskog partnera, SDP-ovog predsjednika Zorana Milanovića. Svjestan slabljenja IDS-a općenito (IDS je na lokalnim izborima 2009. uspio osvojiti vlast u svega pola istarskih gradova i općina na poluotoku, a na parlamentarnim izborima SDP u Istri bitno nadjačava IDS), Milanović je shvatio da SDP mora ojačati u Istri, te je iznio »nemoralnu ponudu«: IDS će SDP-u izručiti Pulu, a Jakovčić će dobiti mjesto u europarlamentu. Nino, međutim, na to nije pristao, iskreno zgrožen prijedlogom. Pod pritiskom toga događaja, krajem prošle godine, momentalno se odlučio povući iz politike. 


    No, jači tlači te je danas situacija takva da je SDP u međuvremenu izravno ugrozio IDS, vjerojatno će imati kandidata za gradonačelnika Pule, Peđu Grbina, a nemilosrdno udara i na županijsku vlast, i to ni manje ni više nego podrškom Damiru Kajinu, koji se okrenuo od stranke što ju je i sam stvarao. 


    To jasno ukazuje da će IDS-ov utjecaj u Kukuriku savezu drastično pasti. Praktički, IDS-ov član Vlade Veljko Ostojić ondje ostaje samo zato što u SDP-u smatraju da vrlo dobro obavlja svoj posao, i da nije riječ o tom jednom čovjeku, IDS bi možda već bio na izlaznim vratima iz Vlade. 


    – Jakovčićeva politika je bila nagodbenjaška sa Sanaderom i HDZ-om, a Milanovićeva Vlada je Istri već dala 400 milijuna kuna. No, Jakovčić želi čvrsto držati sve konce u rukama, zbog klijentelističke mreže koju je u Istri stvorio sa svojim poslušnicima – kaže Kajin koji priprema svoju listu za izbore za župana, uz podršku SDP–a.   


Pucanje po šavovima


Jakovčić, naravno, svo vrijeme pokušava situaciju u stranci zadržati pod kontrolom, koliko je to moguće, no vjerojatno je već i njemu samom sada jasno da će teško moći odrediti i instalirati nasljednika koji će imati jednak autoritet kao i on, a tim teže što će stranku ipak napustiti popularni Kajin, i tko zna tko sve još s njim. 


    Unatoč svemu, Jakovčić inzistira na tome da se više ne kandidira za župana, odlučan da ode, nakon što mu se srušio san o Bruxellesu i Strasbourgu. IDS-ov kandidat će biti buzetski gradonačelnik Valter Flego, čovjek koji je figurirao kao Kajinov kadar, a na kraju ga je šef stranke bio prisiljen prihvatiti kao »svoj svoga«. 


    No, ako IDS nastavi pucati po šavovima, te se pokaže da Jakovčićevi »pioniri« Boris Miletić i drugi neće imati snage nositi teret konsolidacije stranke, tada će Jakovčić možda čak biti prisiljen kandidirati se krajem 2013. ili početkom 2014. godine na redovnom izbornom saboru IDS-a ponovno za predsjednika stranke. 


    Nije lako biti lider stranke i župan, no još je teže otići, čini se. Poznajući Jakovčićevu upornost, sličnu Čačićevoj, pitanje je hoće li i on »otići da bi ostao«, kako ga Kajin optužuje dižući pobunu protivprijestolonasljedničke, dinastičke politike u vrhu IDS-a. Premijer i šef Kukuriku koalicije Zoran Milanović ne treba se nadati da će Jakovčić olako odustati i od pokušaja da sačuva Istru, svoje projekte i vizije, a još više stranku koju je stvarao i uspješno vodio.


_________________________________________


NAJVEĆI HULIGAN I NAJVEĆI LUKAVAC 


   


    Profesor Filozofskog fakulteta i analitičar Žarko Puhovski za odlazak dvojice jakih igrača hrvatske politike kaže: »Odlaze najveći huligan i najveći lukavac hrvatske politike. Pritom za Čačića mislim da je huligan u dobrom smislu te riječi, a isto i za Jakovčića kao lukavca, jer on će i dalje ostati utjecajan u svojoj Istri«. 


    Puhovski međutim oštro kritizira odluku Čačića da ostane na čelu HNS-a: 


    – Čačić nažalost nije stvarno otišao, vodit će stranku iz zatvora, poput Glavaša, a to sigurno nije dobro. Na neki način HNS boluje od stockholmskog sindroma zbog toga. 


    Po njemu, odlazak nepopularnog Čačića iz Vlade dobra je vijest za sve osim samog premijera Milanovića, koji je ujedno time i ojačan, ali i oslabljen. 


    – Oslabljen: jer ostaje bez gromobrana, bez štita, više neće moći nastupati jednom tjedno kao analitičar političkih zbivanja, morat će više raditi, a nisam siguran da to voli. Ojačan: nestat će unutarnje tenzije u Vladi, ministrica Pusić ima važnijeg posla sa EU nego da sjedi na kolegijima i bilda HNS-ove mišiće – kaže Puhovski, uvjeren da će Kukuriku savez opstati ne samo zato jer sve stranke imaju interes ostati u Vladi, nego i zato jer HDZ-ove oporbe faktički u Saboru i nema, a Pupovac i SDSS se rukama i nogama guraju u podršku Milanoviću. 


    Što se Jakovčića tiče, ostao u vrhu IDS-a ili ne, njegov utjecaj neće oslabiti u Istri, a preko nekih veza u EU, ni u cijeloj Hrvatskoj, smatra prof. Puhovski.