HDZ-ov šef kluba zastupnika Branko Bačić imat će jedan od najtežih zadataka u ovom mandatu – mora osiguravati stabilnost tijesne većine od 76 ruku u Saboru. Zato smo s njim pričali o politici HDZ-a, ali i odnosima premijera i predsjednika, te odnosu s opozicijom.

Konstituiran je novi saziv Sabora – kako ocjenjujete njegov sastav, hoće li novi saziv biti ozbiljniji od prošloga i kakvu ulogu opozicije očekujete?

– Očekujem da će 10. saziv Hrvatskoga sabora zasigurno biti ozbiljniji, prvenstveno iz razloga što se ovaj saziv suočava s povijesnom odgovornošću s obzirom na COVID-19 krizu. Mišljenja sam da takvu povećanu odgovornost treba imati svaki zastupnik bez obzira dolazi li iz vladajuće većine ili iz oporbe. Izbori su potvrdili da građani žele političku zrelost, odgovornost i sigurnost, da žele narodne zastupnike koji će se rukovoditi interesom države i glasom naroda, koji će u demokratskoj raspravi voditi računa da uvijek pobijedi demokratski interes i najbolji argument, a to je dobrobit svih građana Republike Hrvatske. Veliki broj kandidata koji su svoj politički rad temeljili samo na privlačenju medijske pažnje, a ne na konstruktivnim izlaganjima na ovim izborima nisu prepoznati kod birača što po meni govori i o sazrijevanju svih nas kao društva u cjelini. Već prve rasprave na konstituirajućoj sjednici pokazuju kako je značajan broj zastupnica i zastupnika umjesto na doskočice, igrokaze i populizam prije svega fokusiran na temu i sadržaj. Nadam se da me neće razuvjeriti u idućim mjesecima.

​Tanka, ali sigurna većina

Među zastupnicima su neki od najbučnijih kritičara HDZ-a, poput para Raspudić iz Mosta, kao nova zvijezda na desnici već se nametnula Karolina Vidović-Krišto, a druge strane su Možemo i Katarina Peović, te Dalija Orešković – sve ljudi oštri na riječima…

– Parlamentarno iskustvo je pokazalo da oštrina riječi i govora nije jamstvo za uspjeh. Hejteri često znaju kod javnosti izazvati otpor jer samo kritiziraju, ne nude rješenja, a šire negativu. Kratkoročno i priskrbe pozornost, poneku naslovnicu i nazočnost u udarnim terminima nacionalnih TV kuća, ali u pravilu na tome i ostaje. Uvjeren sam da konstruktivan dijalog, pa i kritika, dugoročno puno bolje prolazi kod birača. To im je i moja poruka.

HDZ-ova većina je veoma tanka, nikad tanja – iako je konstituiranje proteklo glatko, 76 ruku je minimum. Možete li objasniti kako HDZ planira funkcionirati u takvim uvjetima?

– Od broja ruku vladajuće većine važnije je međusobno povjerenje, funkcionalnost, odgovornost, spremnost na suradnju i izvršavanje usuglašenog i prihvaćenog programa Vlade. Uostalom, većina zastupnika ove vladajuće koalicije s gotovo identičnim brojem ruku odradila je prošli mandat. Ozbiljniji problem može predstavljati epidemija koronavirusa i potreba za samoizolacijom pojedinih zastupnika. No, i za takvu situaciju planiramo, nadam se i u dogovoru s oporbom, pripremiti izmjenu Poslovnika Hrvatskog sabora kako bi omogućili redovan rad. Mislim da je i pravno logično omogućiti svim od naroda izabranim predstavnicima obavljati svoju dužnost. Pojedini pravni stručnjaci tvrde da 293.a članak Poslovnika već sada omogućuje iznimke u glasovanju izvan Sabornice, pa time i Sabora. No, o tome ćemo na Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav.

Premijer Plenković je rekao da neće nikoga moliti za podršku, nego da čeka da mu se novi zastupnici koji će mu dati podršku obrate sami – imate li već upite kojeg zastupnika, kakvi su ti kontakti? Ukratko – postoji li mogućnost da se do izglasavanja proračuna ta većina ipak podeblja? Evo, idemo se malo kladiti. Ja kažem 83 za proračun.

– Kao što je već i premijer rekao, Hrvatska demokratska zajednica neće nikoga snubiti, niti nagovarati da se priključi parlamentarnoj većini, već svatko tko će imati aspiracija biti dio naše većine, i tko želi podržati Vladu i njen rad može to jasno i javno komunicirati. Kao što može javno i navesti razloge svoje odluke. Ne vidim razloga zašto bilo koji zastupnik ne bi podržao bilo koju odluku većine ukoliko je smatra dobrom za one koji su ga na tu dužnost izabrali. A što se brojki tiče, mogu vam reći da smo u proteklom mandatu, kad smo imali 77 ruku, jednostavnije održavali kvorum, nego onda kad smo s Mostom na početku mandata imali većinu od 88 zastupnika.

Čelnik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro, suprotno očekivanjima, ne izgleda kao neka veća »opasnost« za HDZ. Već je rekao da je spreman neke stvari i podržati. Jeste li iznenađeni njegovom »mekoćom«? Neki analitičari komentiraju da već postoji prešutni dogovor HDZ-a i Domovinskog pokreta kao njegovog »polubrata«?

– Još u kampanji smo tvrdili kako ćemo se pri odabiru postizbornog koalicijskog partnera voditi programskom i svjetonazorskom bliskošću. Promišljali smo pri tome i na moguću suradnju s Domovinskim pokretom. No, u njihovoj kampanji, pored ponekih neprihvatljivih poruka, iščitavala se i želja za kadroviranjem u drugim političkim strankama. Takav scenarij dogodio se prije pet godina i završio u potpunoj političkoj destabilizaciji Hrvatske koja je završila prijevremenim parlamentarnim izborima. Šteta da se na tom primjeru nisu izvukle pouke. A pogotovo sada nije vrijeme za takve eksperimente. Stoga, pred Domovinskim pokretom vrijeme je stranačkog organiziranja, da ne kažem odrastanja i identitetskog pozicioniranja na desnom političkom spektru. A takav proces nije jednostavan, zahtjevan je to terenski i politički rad, dodatno otežan oporbenim statusom. Nema među nama nikakvog prešutnog dogovora, ali ima, vjerujem, i kod njih želje za uspjehom ove Vlade, jer njezin uspjeh u ovim izazovnim vremenima interes svih naših sugrađana. Na takvom programu, dobrodošla je potpora Domovinskog pokreta. Dakako, jasno, javno i transparentno objavljena! Za nju smo i mi otvoreni, i za razliku od njih, bez želje i potrebe za kadrovskim pospremanjem u njihovu dvorištu.

​Siguran centar

Ipak vam je to »polubrat«.

– To vi tako kažete, ja kažem ako promijene retoriku, nemam ništa protiv suradnje. Ako prihvate politiku naše Vlade, neka nas podrže, dapače.

Vi mislite da Domovinski pokret može opstati kao jedinstveni paket neko vrijeme, da se neće raščetvoriti?

– Ne bih ja u to ulazio. Ne bih se čudio, ali ne komentiram druge stranke. Činjenica je da je njihov identitet vrlo sličan našem, da je biračko tijelo slično, mada smo mi ovaj izborni uspjeh ostvarili uglavnom u čistom desnom centru, poziciji koja je najprihvatljivija prosječnom biraču HDZ-a. Pritom, apsolutno sam siguran da je put u ovako veliku našu izbornu pobjedu trasiran još na našim unutarstranačkim izborima. Odlična odluka je bila da se u njih ide prije izbora za Sabor, tu se vidjelo kako stranka diše i koja politika ima podršku. To je HDZ kao demokršćanska, domoljubna stranka desnog centra na zasadama onoga što je promišljao Franjo Tuđman, udaljen od bilo kakvog radikalizma ili ekstremizma. Uz evidentno dobre rezultate naše Vlade, od dobrog snalaženja u uvjetima epidemije, preko proračunskog suficita, smanjenja vanjskog duga, povećanja plaća i broja radnih mjesta, postalo mi je jasno da možemo premoćno pobijediti. Objavom naših izbornih lista, na kojima je bilo mjesta i za protukandidate s unutarstranačkih izbora pokazana je uključivost u vođenju stranke, a time i poslana poruka pred parlamentarne izbore. Takvom odlukom HDZ je ponovo postavio nove i bolje demokratske standarde u političkom djelovanju za sve političke aktere u Hrvatskoj. I to je bio jedan od razloga da možemo očekivati pobjedu. Stranka je do te mjere konsolidirana da je na tom desnom političkom centru potpuno prekrila politički prostor i onemogućila Mostu i Domovinskom pokretu ulazak u to, tradicionalno naše, biračko tijelo.

Dakle, pokazalo se: kad je HDZ ekstreman pada, a kad je u centru, raste.

– Točno tako. Najveći dio naših sugrađana, ujedno i birača, svjetonazorski gledano, pozicionirano je na prostoru tog desnog političkog centra. Naše politike i programi, pod ovim vodstvom HDZ-a, prioritetno su okrenuti upravo takvom biračkom tijelu. Pokazalo se u proteklim izbornim ciklusima, kako nam je zalaganje i ustrajavanje na takvim vrijednostima dobitna kombinacija.

Zašto se stalno i dalje toliko pozivate na Franju Tuđmana. Ok, pomirba i sve to, ali bilo pa prošlo… Što to znači novim generacijama?

– Iskreno mislim da je Franjo Tuđman postavio temelje moderne hrvatske države. Prije svega svojom promišljenosti u teškim ratnim vremenima i svojom politikom uključivosti. To nisu isprazne fraze. Bilo je u tim vremenima naravno i pogrešaka ali generalno govoreći njemu kao povijesnoj ličnosti trebamo biti zahvalni kao narod. Svi veliki narodi se redovito sjećaju i slave svoje velikane. To narodima daje identitet i mislim da je dobro da i mi u Hrvatskoj imamo takvu praksu. U njegovim vremenima isto je na desnici bilo jakih stranaka, poput HSP-a, ali on je ispravno uviđao da je desni centar naša prirodna pozicija. I mi danas taj prostor, krajnje desnog političkog spektra, prepuštamo drugim strankama. Zauzimanjem tog prostora HDZ gubi desni centar. Pa pogledajte Domoljubnu koaliciju, kad je HDZ s Tomislavom Karamarkom pokušao pokriti čitav desni politički spektar, prošli smo mnogo lošije.

​Nema podvala

U redu, pobjeda je bila 5. srpnja i mora se priznati, bila je iznad svih očekivanja. Ali tada vaši birači nisu znali da će uz vas u Vladi biti SDSS. Možda bi birači drukčije birali da su to znali. Možda ste im uvalili kukavičje jaje?

– Znali su, kako ne. Manjinske stranke bile su i u prošlom mandatu dio naše vladajuće većine, obnašali su u Vladi i Saboru visoke dužnosti. Potpredsjednik Hrvatskog sabora i državni tajnici dolazili su iz redova nacionalnih manjina. Ova koalicija se po svom sastavu jako malo razlikuje od prethodne. Pa upravo s predstavnicima manjina u vladi neki su naši protukandidati pokušali plašiti birače i na tome temeljiti svoje kampanje. Usprkos tome dobili smo najveće povjerenje birača. Podsjećam kako i u vrijeme kad sam ja bio ministar, da je na poziciji potpredsjednika Vlade sjedio predstavnik SDSS-a gospodin Slobodan Uzelac bio potpredsjednik. Zato nema nikakve podvale ni »kukavičjih jaja«. Program Sigurne Hrvatske s kojim smo pobijedili izričit je kad je u pitanju zaštita ljudskih i manjinskih prava. I to je naša prirodna pozicija, o kojoj sam vam govorio kad spominjem Franju Tuđmana. I u toj eri je bilo suradnje s pripadnicima manjina, ne možda kroz njihove stranke nego kroz pojedince. Nije ni tada nikome smetalo da su predstavnici manjina potpredsjednici Sabora, ministri itd. Bitno je da u obnašanju dužnost posjedujete izborni legitimitet, a ne da se imena izvlače iz šešira, kao što je Domovinski pokret najavljivao u kampanji oko podrške budućem mandataru. To ni u kojem trenutku nije dolazilo u obzir, Plenković i HDZ nikad na to ne bi pristali.

Pa i dalje ga vole zvati »briselski ćato«.

– Andrej Plenković je svojim radom, znanjem, zalaganjem, načinom upravljanja državom i HDZ-om dva puta uzastopce pobijedio na parlamentarnim izborima i preuzeo drugi mandat na najodgovornijoj poziciji, onoj predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Dugo sam već u politici, ali dinamika uspjeha i rezultata ove Vlade i Andreja, samo tijekom srpnja nije zabilježena. Nakon pobjede na parlamentarnim izborima 5. srpnja, već 16. srpnja, svega pet dana nakon izbora, Plenković je dobio mandat za sastav nove Vlade. Nakon petodnevnih pregovora na Europskom vijeću 21. srpnja, Hrvatskoj je pripalo 22 milijarde eura za idućih sedam godina, dosada nezabilježen iznos potpore Hrvatskoj, od toga 12,6 milijardi eura iz višegodišnjeg financijskog okvira i 9,4 milijardi eura za gospodarski oporavak i razvoj. Nadalje, već 22. srpnja konstituirali smo Hrvatski sabor, a 23. srpnja smo imenovali Vladu. Treba li takvima bolji komentar.

Kad smo kod SDSS-a, potvrđeno je da njihov potpredsjednik Vlade ide u Knin na proslavu Oluje, a ministar Medved u Grubore. U kojoj mjeri SDSS uopće može imati neku svoju autonomiju unutar Vlade? Klasičnog koalicijskog sporazuma nema, samo podrška programu Vlade.

– Osobno držim da politički predstavnici Srba u Hrvatskoj nose veliku političku odgovornost za odnose većinskog naroda i manjine. Također, znamo da je u Oluji bilo pojedinačnih zločina, za koje i postoje presude. No, time se ne dovodi u pitanje veličina vojno-redarstvene operacije Oluja. Ona je bila i ostati će legitimna, pravedna, osloboditeljska i pobjednička operacija, kojom je uspostavljen suverenitet hrvatske države na okupiranim teritoriju. I podržavam stav i odluku predsjednika Vlade i predstavnika srpske nacionalne manjine da se zajednički obilježava 25. obljetnica Oluje, ali isto da potpredsjednik Vlade, ministar hrvatskih branitelja, general Hrvatske vojske i zapovjednik Tigrova Tomo Medved, nazoči obilježavanju zločina koji je počinjen u Gruborima nakon Oluje, odnosno da i pripadnici manjina zajedno s većinskim narodom obilježavaju takva mjesta i događaje. Time se nikako ne izjednačavaju ta dva događaja jer je zločin u Gruborima izolirani slučaj za razliku od operacije kojom je uspostavljen suverenitet na cijelom prostoru Hrvatske, već je to poruka okretanja budućnosti, međusobnog poštovanja i suživota u Hrvatskoj, što je dobro za naše društvo.

Jesu li politički predstavnici Srba u Hrvatskoj za vas primarno u ulozi građana Hrvatske, ili svoje manjine?

– Prvo su državljani RH i dužnost im je poštivati hrvatski Ustav, kao i meni ili vama. I prisega ih na to obvezuje.

Neustavna praksa

Uvijek je opasnost da se u ovakvim situacijama kao što je proslava u Kninu, pojave obični građani koji nose majice HOS-a s pozdravom ZDS. Kako to spriječiti?

– Ustavni sud je jasno rekao da je korištenje pozdrava ZDS protuustavno. Međutim, igrom slučaja baš je Vlada Ivice Račana donijela rješenje kojim se taj pozdrav može koristiti u insignijama HOS-a, i otad je registriran cijeli niz HOS-ovih udruga. Ja se kao političar apsolutno slažem sa stavom Povjerenstva za suočavanje sa posljedicama totalitarnih režima da se taj pozdrav ne koristi u javnom životu, osim iznimno u slučajevima obilježavanja pogibije pripadnika HOS-a. Ja s tim nemam problem.

U praksi, to je živi kaos.

– Da, upitno je kad policija može postupiti. Stav Ustavnog suda je jasan, uspostavljena je neustavna praksa.

Novoizabrani potpredsjednik Vlade iz redova SDSS-a kaže kako misli da bi se ZDS trebao ipak – zabraniti.

– Nisam sklon nikakvim zabranama. Imamo rješenje, koje je održivo.

Meni to nije jasno. ZDS je bio fašistički pozdrav iz doba NDH. Što se tu ima misliti? Pozivanje na fašizam treba zabraniti.

– Da, ali taj je pozdrav u Domovinskom ratu dobio potpuno drugo značenje. Pod tim pokličem borili su se i ginuli brojni mladi pripadnici HOS-a. Ti mladi ljudi s Drugim svjetskim ratom niti sa NDH nemaju ništa. Rođeni su 1970. godine, ili i kasnije. Mnogi od njih svoj su život položili za Hrvatsku. Mi se s tim kao društvo možemo nositi. Znamo koliko je štetno povezivanje današnje Hrvatske s NDH i protiv sam, da tako kažem, univerzalne upotrebe ZDS-a. Ali priklonio bih se ipak onima koji misle da u iznimnim situacijama odavanja pijeteta poginulima to treba biti iznimka. Zabrana bi nas samo suočila s novim podjelama. Gledajte, ima i ljudi koji bi zabranili zvijezdu petokraku. I pod tim simbolom su napravljeni strašni zločini. Nemojmo ulaziti u dodatne polemike kao društvo.

Što ako se u Kninu opet pojave HOS-ovci sa ZDS-om?

– Isto što i prošle godine, ili onda kad je predsjednik bio Josipović, ili kad je premijer bio Milanović.

​Predsjednik u oporbi

Predsjednik Milanović otišao je iz Okučana kad je znak HOS-a s pozdravom ZDS bio dio službenog protokola.

– Službena zastava HOS-a znala je i ranije biti u mimohodu. Pa se nije dogodilo, de facto, ništa. Predsjednik Zoran Milanović bi se trebao izdignuti iznad takvih situacija. Ako bude dvije, pet ili deset takvih majica negdje u publici, to nije razlog za njegov odlazak. Jer time se vrijeđaju osjećaji svih nas koji smo sudjelovali u Domovinskom ratu, a pogotovo članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja.

Gdje ste vi sudjelovali?

– Kao dragovoljac, u Stonu, na prvoj crti, sa svojom minobacačkom satnijom.

Smatrate li da se predsjednik Milanović drži kao oporbeni političar?

– Koliko god pokušava reći da to nije, dojam je da se uglavnom bavi napadima na Vladu. Činjenica je da otvara pitanja na koja se i oporba u parlamentu oslanja. On generira teme koje idu u korist oporbi.

Kad je u pitanju spor Milanovića s Plenkovićem, je li to neka osobna stvar, ili je u pitanju razlika u ključnim političkim pogledima?

– To je njegova politička agenda. Pretpostavljam da rabi oporbenu retoriku kako bi potom ostvario još jedan mandat kao predsjednik, da misli da će na takav način biti lakše.

Idemo malo o članku 17. i poziciji Stožer Civilne zaštite. Predsjednik inzistira da sve odluke o protuepidemijskim mjerama donosi Sabor, i to dvotrećinskom većinom, jer je ovo sada protuustavno.

– Ja ne mogu reći što će na kraju kazati Ustavni sud. Ali, što oni budu rekli, tako će na kraju biti. Što se predsjednika tiče imam za njega pitanje: zašto ne podnese podnesak Ustavnom sudu o tome? A i za oporbu: zašto u Sabor ne dođu s prijedlogom o aktiviranju članka 17. Ustava.

Pa govore o tome od proljeća i njihov zahtjev za ocjenu ustavnosti čeka na Ustavnog sudu od tada.

– Da da, ali neka daju svoj prijedlog o kojem će se glasati. Da ga vidim, napismeno, u proceduri. Ajde neka ga napišu.

Zašto neće?

– Eto, to pitajte njih. Grintaju, a neće. Jer nemaju osnova. Naime, članak 17. Ustava podrazumijeva svojevrsno izvanredno stanje, pri čemu sve odluke o suspenziji prava i sloboda građana donosi Sabor dvotrećinskom većinom. Mi smo se umjesto toga odlučili za članak 16. Ustava koji kaže kako se te slobode i prava mogu suspendirati, ali zakonom. I ti zakoni su i doneseni – Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i Zakon o Civilnoj zaštiti. Oni su tu, postoje. Sve je pokriveno zakonom.

Branko Bačić / Foto: D. JELINEK

Egzekutiva odlučuje

Ali po članku 16. nema objašnjenja na koje se okolnosti on odnosi.

– Kako ne, ima, izrijekom se govori o zaštiti zdravlja građana. Uz to, ako niste primijetili, na svakoj sjednici Vlade već mjesecima je prva točka izvješće o stanju s koronavirusom, to je zato jer Vlada sukladno Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti nadzire rad Stožera. Dakle, zašto članak 16., a ne 17.? Jer u okolnostima širenja epidemije treba donositi u prvom redu brze, efikasne i promptne reakcije. Zamislite koliko bi trajalo dok bi Sabor, i to dvotrećinski, usuglašavanjem trebao donijeti odluku o tome koliko kumice na Trešnjevačkom placu moraju biti odvojena jedna od druge, ili da li zatvoriti samo jedno mjesto na Murteru ili cijeli otok, ili da li na svadbi u Ivankovu može biti 8 ili 76 uzvanika. Zar bi za to trebali sazivati Sabor da dvotrećinski odlučuje?!

Oporba se vrlo često obraća Ustavnom sudu, a sad na kraju i vi i mi svi zajedno opet moramo čekati odluku Ustavnog suda o toj temi.

– Pitajte ih malo kako im prolaze zahtjevi Ustavnom sudu. Naime, većina im nije prihvaćena. Da zaključim: lijepo je da mi tu polemiziramo oko članaka u Ustavu, ali ono što je građanima bitno je samo jedno pitanje – je li borba protiv koronavirusa uspješna ili nije. Brojke koje Hrvatska ima sve govore. I upravo naša uspješnost u borbi protiv COVIDA također je jedan od razloga naše izborne pobjede 5. srpnja. Bili smo u toj borbi uspješni.

Ipak još koja riječ o Ustavu, u konačnici članak 17. za koji se Milanović zalaže na kraju govori i o njegovu supotpisu odluka. Je li to njegov glavni motiv, što mislite?

– U slučaju da se Sabor ne može sastati, da, tako piše. Ne bih ja špekulirao smatra li on da ima premalo ovlasti ili ne. Samo znam da je država najbolja kad se pokaže da funkcionira i u velikim krizama, a u takvim situacijama je od Starog Rima do danas egzekutiva donosila odluke.

Kad smo kod ovlasti predsjednika RH, treba li mijenjati način izbora šefa države?

– Činjenica je da neposredno birani predsjednik ima ogroman izborni legitimitet, a relativno skromne ovlasti, ma kako se on zvao. Možda bi trebalo revalorizirati tu poziciju na način da se izbor predsjednika RH uskladi s njegovom političkom težinom.