Bolji politički refleks pokazala je Grabar-Kitarović, jer je akceptirala pobjedu Donalda Trumpa, dok Plenković nakon epizode s Ukrajinom, sada izjavljuje da se odnosi između EU-a i Rusije »moraju redefinirati s obzirom na brojne promjene u odnosu snaga... «
Ponašanje Kolinde Grabar-Kitarović potaknulo je brojne zahtjeve da se promijeni Ustav i izbor predsjednika Republike prebaci u Sabor. To svakako valja podržati. Neposredni izbori daju predsjedniku čvrst politički legitimitet, ali mu i stvaraju lažnu sliku vlastite važnosti. Nominalni državni poglavari vrlo se brzo sudare sa svojim ograničenim ovlastima, a spoznaja da mogu jako malo učiniti u pravilu je izvor njihovih trajnih frustracija, koje ih onda guraju da dokažu javnost da su ipak bitni.
Iz jednog centra
Kontra populizma
Premijer neprestano ističe da duboko vjeruje u jačanje europskog mainstreama, kontra populizma i demagogije, a predsjednica preferira upravo suprotno. Njezina je intencija od početka mandata vezati Hrvatsku uz države poput Mađarske i Poljske, članice EU koje su daleko od europskog mainstreama. U izbornom programu HDZ-a 2015. pisalo se o »potrebi intenziviranja odnosa s Poljskom, Češkom, Slovačkom i Mađarskom, zemljama Višegradske skupine« i pozdravljalo »inicijativu Baltik-Jadran koju je iznijela predsjednica Republike«. U izbornom programu Plenkovićevog HDZ-a to je prošle godine spalo na rečenicu da »prepoznajemo gospodarsku i geopolitičku važnost prostora srednje Europe s državama Višegradske skupine«. Otkako je, pak, premijer, Plenković vjerojatno niti jednom nije progovorio o ovoj skupini niti o predsjedničinoj uspravnici Baltik-Jadran. Štoviše, vlasti u Budimpeši i Varšavi za njega predstavljaju prijetnju europskom projektu, kako ga on zamišlja. I tu se Plenković poklapa u stavovima s Milanovićem, koji je također ignorirao nastojanja Kolinde Grabar-Kitarović da Hrvatsku pripoji Višegradskoj skupini. Posve su se izjalovila očekivanja medijskih zagovornika HDZ-a da će premijer i predsjednica, s obzirom da su iz iste stranke, zajedno raditi na orbanizaciji Hrvatske. Ništa od toga.
Promaklo u startu
Tražimo od premijera da zastupa hrvatske interese kad se formiraju europske politike, a u kojoj mjeri će to činiti – vidjet će se vrlo brzo
Bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Joško Klisović: Plenković sanira političku štetu nakon Ukrajine
Ima li Hrvatska jedinstvenu vanjsku politiku?
– To sam i ja u Saboru pitao premijera Andreja Plenkovića, dajući pritom niz primjera kad se Vlada očitovala na jedan, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović drugi način. Iz tih primjera moglo bi se zaključiti da imamo dvije vanjske politike, svaki sukreator svoju. S tim da to nije prvi put da u Hrvatskoj imamo takvu situaciju. Sjetimo se, primjerice, kako je predsjednik Stjepan Mesić imao o intervenciji u Iraku drukčije mišljenje nego premijer Ivo Sanader.
Bilo je ovakvih sporenja i u slučaju drugih predsjednika i premijera. To je, čini se, neizbježno dok Ustav toj dvojci dužnosnika nameće obvezu suradnje u oblikovanju vanjske politike.
– Vrlo je teško to uskladiti. Bilo bi najbolje da samo jedan vodi vanjsku politiku i da za to odgovara. Znamo da Vlada za svoju politiku odgovara Saboru, koji joj može izglasati i nepovjerenje. S druge strane, predsjednik Republike ne odgovara parlamentu, ne može zbog svoje politike biti pozvan na odgovornost. Zato predsjednici u mnogim državama imaju samo ceremonijalne ovlasti u vanjskoj politici, a takvi su politički sustavi puno stabilniji.
U čemu se sve sada, kad je riječ o vanjskoj politici, razilaze premijer i predsjednica?
– Na primjer, predsjednica se zalaže za ograničavanje ulaska izbjeglica u Hrvatsku, što od premijera nismo čuli. Ona tvrdi i da smo primili pogrešne izbjeglice, premijer to ne govori. Nadalje, predsjednica je izjavila da se treba prestati natezati s Rusijom, istovremeno premijer pristaje u Bruxellesu na produljenje sankcija toj zemlji.
U srijedu je i Plenković u Saboru rekao da treba redefinirati odnose s Rusijom, »s obzirom na brojne promjene u odnosu snaga«.
– To je kazao nama saborskim zastupnicima, ali je li i u Bruxellesu? Zanima me i na kakve je tamo reakcije naišao ovaj njegov stav ako ga je iznio. Moguće je da je ovo premijerov pokušaj saniranja političke štete koja je nastala njegovim odlaskom u Ukrajinu.
Smatrate li možda i vi da je Plenković briselski projekt?
– On je, kao i ja, uvjereni europejac i diplomat s iskustvom rada u Bruxellesu. Po tome ne možemo prosuđivati je li briselski projekt. To će se pokazati na temelju toga hoće li bespogovorno slušati zahtjeve iz Bruxellesa prema Hrvatskoj, zanemarujući pritom nacionalne interese. Budući da na vlasti nije ni tri mjeseca, ne možemo to još jasno iščitati. Tražimo od premijera da zastupa hrvatske interese kad se formiraju europske politike, a u kojoj mjeri će to činiti – vidjet će se vrlo brzo.