Četiri žene optužile su istog profesora Filozofskog fakulteta za seksualno uznemiravanje kojem su bile izložene tijekom studija na tom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o muškarcu koji je na inicijativu rektora Damira Borasa promoviran u zvanje emeritusa.

Čini se da njegove gnusne eskapade nisu bile ograničene samo na Zagreb.

Portalu Telegram javila se negdašnja studentica iz Beograda, ispričavši što joj se dogodilo prije dvadeset godina. Njeno je iskustvo, na žalost, slično ženama koje su već istupile protiv istog profesora.

“Ja sam se ipak uspjela izvući, i to na vlastito inzistiranje prije no što je postalo ogavno, ali trauma je za mene, tada 23-godišnjakinju, bila velika”, govori u razgovoru za Telegram.

“Svi desetljećima šute”

Smatra da čitava intelektualna regija “točno zna tko je i kakav je on čovjek, ali svi desetljećima šute”.

Borasovog je emeritusa, tvrdi, upoznala početkom 2000-ih na ljetnoj školi na Paliću, naselju desetak kilometara udaljenom od Subotice.

Seminar je, prisjeća se, organizirala jedna nevladina organizacija iz Beograda, došli su polaznici iz cijele regije, a zagrebački profesor tamo je bio predavač.

“Ja sam tada bila na završnoj godini studija povijesti i bila sam studentica na nekom obrazovnom programu u toj nevladinoj organizaciji”, govori.

Prepričava da su se jedne večeri polaznici dogovarali kako bi mogli otići do Subotice i prošetati gradom.

“Nismo se ništa konkretno dogovorili osim da se svi nađemo poslije večere pa ćemo se organizirati kako da se prebacimo do Subotice. Izašla sam ispred hotela nešto ranije od dogovorenog vremena i tu je bio samo taj profesor, niti jedan polaznik ili polaznica seminara”, prepričava.

Rekao joj je, tvrdi tadašnja beogradska studentica, da su svi već otišli za Suboticu i da ju je on jedini pričekao.

“Rekao mi je da ćemo mi sada taksijem brzo stići do tamo i da nas oni čekaju u centru grada, takva je nekakva bila njegova priča”, kaže žena čiji je identitet poznat Telegramu.

Ističe da joj je već u tom trenutku nešto bilo sumnjivo, ali i da je profesor imao spremne odgovore na sva njena pitanja. U konačnici su, dodaje, sjeli u taksi i stigli u Suboticu.

“Naravno, na trgu u centru nije bilo nikoga meni poznatog i postala sam vidno nervozna. On me uvjeravao da su oni navodno u nekom obližnjem kafiću i krenuli smo ka tom mjestu”, prepričava ova žena svoju ljetnu večer otprije 20-ak godina.

Istovremeno je, dodaje, bila uplašena i bijesna na samu sebe pa nije bila u stanju slušati što profesor točno govori, “a govorio je o nekim povijesnim ličnostima”.

“Nagnuo se prema meni…”

Tvrdi da se zaustavio ispred nekog haustora, odnosno polumračnog prolaza.

“Nagnuo se prema meni i rekao mi, toga se odlično i sada sjećam: kolegice, znate kako su ovakvi haustori interesantna arhitektonsko umjetnička mjesta, a vjerojatno iza postoji i neka veoma lijepa zgrada, hajde da pogledamo zajedno.

U trenutku sam se trgnula i energično i bijesno se udaljila od njega. Rekla sam mu da istog momenta idem taksijem nazad na Palić i da mu ne padne na pamet približiti mi se ni milimetra više”, govori nekadašnja beogradska studentica.

Dalje više nije pokušavao ništa, tvrdi Telegramova sugovornica. Ušla je u prvi taksi na ulici i sjela na prednje sjedalo. Profesor je, kaže, ušao za njom i sjeo na stražnje sjedište auta.

“Nisam željela raditi scene pred taksistom, iako, sada kad razmislim, možda sam trebala. Stigli smo na Palić bez jedne razmijenjene riječi u taksiju.

Zamolila sam taksistu da malo pričeka dok ja izađem pa da tek onda njega pusti van iz auta. Čovjek me potpuno razumio i uradio kako sam rekla”, prisjeća se.

Do kraja trajanja te ljetne škole, profesor joj se, tvrdi, više nijednom nije približio. Kaže kako ga je poslije svega toga srela nekoliko puta na različitim mjestima. Posljednji put u Zagrebu prije dvije godine.

“Svaki put se on meni javi, a ja vrlo drsko odzdravim. Nisam posve sigurna je li svjestan odakle moja izražena neljubaznost prema njemu, tj. nisam sigurna da se uopće sjeća ljeta 2000. godine na Paliću”, govori i dodaje da joj je događaj koji danas opisuje izazvao ogromnu traumu u mladosti.

Šok i bijes

Svoju je priču, nekoliko mjeseci nakon ljetne škole, ispričala direktorici nevladine organizacije koja je sve organizirala.

“Njen šok i bijes bili su neopisivi. Bila je očajna što joj nisam odmah sve ispričala kada se to i dogodilo, ali ja nisam imala svijest o tome da to trebam učiniti pošto sam situaciju riješila sama”, obrazlaže.

Iz te nevladine organizacije, dodaje, profesora više nikada nisu pozvali da bude predavač.

Neke od razloga zašto nije progovorila odmah, pronalazi u obrazovanju, patrijarhalnim kulturnim obrascima i šovinizmu.

“Sve nas to uvijek drži u nekoj (polu)zamci bez snage za energično i brzo djelovanje. Zato je uvođenje seksualnog obrazovanja u sve školske kurikulume neophodno”, zaključuje Telegramova sugovornica iz Srbije.

O slučaju profesora kojeg je osobno predložio za professora emeritusa, rektor Boras je u priopćenju kazao da “nakon očitovanja koje je zatražio od profesora, utvrđenih činjenica te uvida u predočenu dokumentaciju, nije sa svoje strane našao uporišta ni opravdanja za pokretanje postupka”.