“U 25 godina emisije 2U9, i u više od tri desetljeća rada u novinarstvu, nikada nikoga nisam prijavio policiji, DORH-u, etc., što možda i nije za pohvaliti se. Ali, sada hoću.

Molim vas pažljivo ovo pročitajte:

U povjerenstvo za izmjenu zakona o zaštiti životinja nadležno je ministarstvo prošle Vlade imenovalo čovjeka koji je glavni uzgajivač činčila u Hrvatskoj.

Pročitajte gornju rečenicu više puta.

Htio sam napisati: to vam ja kao da o ljudskim pravima razgovara povjerenstvo u koje je imenovan i kanibal, ali, nema potrebe, dapače, samo odvraćam pažnju od savršenosti ove grozote, ovog besprizornog cinizma: sad ću zaista tražiti od DORH-a temeljitu istragu o radu Ministarstva poljoprivrede, veterinarske inspekcije i inih, svaki ću dan o tome ovdje pisati, mobilizirat ću maksimalan broj kolega novinara, internacionalizirati cijelu stvar, pa ćemo vidjeti je li doista tome tako da je Hrvatska zemlja u kojoj bande seljačina dovijeka misle raditi što god ih volja, umreženi u lopovske kartele ismijavajući pritom posljednji preostatak zdravog razuma”.

Obzirom da navedeno nije napisao u afektu niti da bi uživao u broju lajkova, nego stoga što tako i misli, Bolković je smatrao da ga takva potpora “frendova” i veseli i obvezuje te se obratio javnosti, medijima i Udruzi Prijateljima životinja za podršku, kao i prikupio materijale o radu ovog Povjerenstva, s kojima namjerava upoznati i institucije RH koje bi, kaže, morale odgovoriti na pitanje pogodovanja onima kojih se neki zakon tiče jer “Zakon o zaštiti životinja ni na koji način ne može biti predmet rasprave i osobe koja živote životinja izravno ugrožava u ime svog financijskog interesa. To nije zakon o zaštiti interesa uzgajivača životinja, nego zakon o zaštiti životinja: interes životinja – da žive! – ovdje je točno suprotan onome uzgajivača životinja – da ih usmrćuju!”

– Nije ovo samo problem Vlade koja je željela ići na ruku uzgajivačima činčila. Budući da sam ja već pohodio DORH, budući da sam već višestruko zvao i gospodina Cvitana, budući da sam razgovarao i u Veterinarskom inspektoratu i, konačno, s bivšim ministrom poljoprivrede – koji se i nije činio nezainteresiran da se taj problem riješi – stekao sam dojam, upoznat s problemom eutanazije pasa u RH, da u nas postoji ogromna umreženost svih instanci, od Ministarstva poljoprivrede naniže, i tu su i golemi interesi, i golema povezanost koja je, kao svaka u Hrvatskoj, očita već kad otpuhnete prašinu, a nekmoli kad zagrebete ispod površine. Taj se problem mora jednom za svagda riješiti. Moja je osnovna nakana u Zakon o zaštiti životinja uvrstiti odredbu o zabrani eutanazije. Uostalom, eutanazija je krivi pojam u ovom slučaju: eutanazija implicira svijesnu voljnu odluku osobe koja inzistira da joj se ovozemaljske muke prikrate smrću; nema toga psa koji bi pristao da ga se usmrti nakon 60 dana boravka u skloništu, umjesto da ga se kastrira i pusti da veselo trčkara. Kako će se te životinje hraniti? Kako se hrane u Stambolu na Bosporu, recimo, ali, o tom, potom. Zabranimo ponajprije divljačko nehumano ubijanje životinja pod izlikom eutanazije, pa ćemo lako primijeniti najbolje standarde današnjega svijeta i implementirati ih u našu sredinu, navodi Bolković.

Pokrenuta je i peticija za bolji Zakon o zaštiti životinja (želite li da Zakonom o zaštiti životinja ostane propisana potpuna zabrana uzgoja životinja za krzno, te želite li da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani usmrćivanje napuštenih životinja u skloništima).

– Potpišite peticiju. Nemojte se vladati tipično hrvatski: tražiti da uvijek netko obavi nešto umjesto nas. Nitko ne može ono što vi možete: biti građanin koji s drugima suoblikuje svoj život i koji svojim aktivizmom o tom životu odlučuje. Ja mogu podnesti prijavu, mogu senzibilizirati medije, mogu organizirati peticiju, ali je ne mogu za vas potpisati. Sad je red na vama, poručuje Bolković.