Bojan Glavašević, nekad pomoćnik ministra branitelja i član Predsjedništva SDP-a, tu je stranku odlučio napustiti ujesen 2018. godine, u trenutku kad je u SDP-u bjesnio rat između milanovićevaca i bernardićevaca, i od tada je u Saboru nezavisni zastupnik. Vodi klub zastupnika HSU-a, SNAGA-e, nezavisnih i Nove politike, u kojem su među ostalim i Silvano Hrelja, Goran Aleksić, Vlaho Orepić i Marko Vučetić. S obzirom na to da je u Sabor ušao direktno, uz preferencijalne glasove građana, jasno je da uživa i opću popularnost, stoga smo s njim komentirali najaktualnije događaje.

Hrvatska je suočena s velikom krizom oko koronavirusa, koja prijeti da se pretvori i u ozbiljnu gospodarsku krizu i recesiju – kako ocjenjujete postupanje Vlade dosad te kako procjenjujete razvoj događaja? Može li HDZ na parlamentarnim izborima ove godine biti »dežurni krivac« i izgubiti izbore zbog globalnih okolnosti?

– Ako je suditi po broju slučajeva, trenutačno se čini da je postupanje Vlade do sada bilo dobro. U zemljama u našoj okolini slučajeva je znatno više. Međutim, nije stvar samo u tretmanu oboljelih nego i u amortiziranju udarca koji će mjere karantene imati na društvo i ekonomiju. U Istri su od petka zatvorene škole i vrtići – Vlada mora osmisliti mjere koje će omogućiti da barem jedan roditelj može ostati s djetetom kod kuće bez straha od gubitka plaće, a istovremeno pomoći poduzetnicima i poslodavcima, kroz mjere poput poreznih olakšica i direktnih isplata. To su, uostalom, preporuke MMF-a. Ako Vlada bude uspješno amortizirala učinke ove krize, to može imati pozitivan učinak na njihov rejting, slično kao što je uspješno nošenje s izbjegličkom krizom 2015. godine imalo na rejting Milanovićeve vlade.

Glasna desnica, tiha ljevica

Kako god se situacija razvijala, HDZ se uz to bavi sam sobom, a premijer Andrej Plenković se ne pojavljuje na saborskim raspravama, primjerice onoj o SDP-ovom prijedlogu zakona o pobačaju i slično? Na dnevnom redu Sabora više su oporbeni prijedlozi nego Vladini. Što je razlog tome?

– Mislim da je sve to zbog njihovih unutarstranačkih izbora. Sve teme koje čine rasjed između Plenkovića i njegove opozicije su trenutačno »na ledu«. U Saboru se trenutačno dnevno raspravlja o tri-četiri prijedloga, a kada im je to potrebno, po danu naguraju preko dvadeset točaka u raspored. Ovo prvo je potpuni gubitak vremena, ovo drugo je silovanje demokracije. Ali to je HDZ. Nema kod njih drugačije. Tko god dođe na vlast nakon njih imat će jako puno posla s liječenjem naše oboljele demokracije.

Ovog vikenda održavaju se izbori u HDZ-u: sada kad ste praktički nezavisni promatrač, kao nezavisni zastupnik, kako gledate na te izbore? Je li svejedno tko će u HDZ-u pobijediti, ili bi odlazak Plenkovića i pobjeda desne struje bila korak u rikverc za Hrvatsku? Smatrate li da je Plenković ipak malo »relaksirao« političku scenu?

– Naravno da nije svejedno tko će pobijediti. HDZ-ovci dolaze u dvije »arome«: čista korupcija i korupcija s preljevom od nacionalizma i klerikalizma. Ne valjaju ni jedna ni druga, ali za Hrvatsku je svakako bolje da ekstremni desničari ne pobjede na unutarstranačkim izborima. Mislim da je vrijeme za okretanje budućnosti odavno prošlo. Ako se Hrvatska nastavi držati prošlosti, izgubit će šansu za budućnost.

Pojavio se i Miroslav Škoro, kako vidite njegove moguće dosege? Dojam je da desnica trenutačno jača, odnosno da ima niz opcija, dok je ljevica nekako tiha, u stilu hrvatske šutnje?

– Škoro je svoje dosege pokazao u kampanji za predsjednika, i oni su vrlo skromni. Katarina Peović iz Radničke fronte ga je u debati »spalila« do te mjere da je doslovno ostao bez teksta. Osim toga, Škoru cijelo vrijeme prati jaz između onoga što »propovijeda« i onoga kako živi: od bijega u SAD tijekom rata, preko činjenice da se dva puta učlanjivao u HDZ, i to Sanaderov, do toga da se bogatio na račun ljudi u potrebi, naplaćujući skupo parking kraj bolnice. Potpuno je jasno što je njegov politički projekt: to je radikalna, populistička desnica koja bi »prekopavala Jasenovac«, gazila nacionalne manjine i LGBT osobe i glorificirala ratne zločince.

Foto Davor Kovačević

S druge strane, mislim da se na ljevici događa mnogo toga, ali ne glasno. Svi razgovaraju sa svima, i siguran sam da će to dovesti do konsolidacije prije izbora. Kakva će ona biti, nije sasvim jasno. Strpljeni – spašeni.

​Dosljedan čovjek

Zoran Milanović postao je predsjednik Republike. Umjesto sukobljavanja s HDZ-ovim premijerom i tvrde kohabitacije, dobili smo kamilica-odnos Pantovčaka i Banskih dvora. Kako to objašnjavate? Kako tu suradnju vidite ako pobijedi Miro Kovač u HDZ-u?

– Prije će deva kroz ušicu igle nego što će Miro Kovač postati predsjednik HDZ-a, ali to je samo moje mišljenje. Pobjeda Zorana Milanovića pokazala je ne samo da Hrvatska nije konzervativna zemlja, nego i da neće trpiti sirovu nacionalističku turbofolk-politiku kakvu je vodila Kolinda Grabar-Kitarović. Okosnica Milanovićeve kampanje bilo je osnaživanje institucija – dakle suprotno onome što je njegova prethodnica radila. Smatram da Milanović, uz jednu iznimku, ima odličan kabinet – tu prije svega mislim na Orsata Miljenića i Dragana Lozančića. Mislim da odnos s Vladom nije kamilica, nego odražava odmak od dnevne politike i suptilniji politički pristup. A to je dobra stvar.

Iznimka je savjetnica za obrazovanje?

– Da.

Zastupnik ste oporbe, kao što ste i bili, nikad niste postali »žetončić« – smatrate li kao bivši SDP-ovac da bi SDP ipak zaslužuio pobjedu na izborima ove godine? Na 30 posto su, prvi su po snazi, no imaju slabog predsjednika, zbog kojeg ste na koncu i napustili SDP- zaslužuju li SDP i Davor Bernardić pobjedu?

– Ja sam dosljedan čovjek: ostao sam vjeran platformi na kojoj sam se kandidirao i na temelju koje su mi moje sugrađanke i sugrađani dali mandat – i to preferencijalno, suprotno volji stranke čiji sam tada bio član. Nikada ne bih izdao njihovo povjerenje. Mislim da sam opravdao svoj mandat, i danas svakoga mogu pogledati u oči. Što se tiče pitanja zaslužuju li SDP i Bernardić pobjedu – moj glas na idućim izborima sigurno neće dobiti, a konačnu odluku o svemu donijet će građani.

Kajete li se što ste napustili stranku? Ipak su se kasnije ratne sjekire zakopale, a Bernardić i Zoran Milanović zajedno, ruku pod ruku, otišli na predsjedničke izbore? Je li bilo uzalud odlaziti?

– Ne, zašto bih se kajao? Kada sam odlazio iz stranke, otišao sam s pozicije člana Predsjedništva SDP-a, izabranog bez šalabahtera, s preferencijalnim mandatom u Saboru i gotovo sigurnim ulaznim mjestom na listi za idući saziv. Znao sam da odlazim u nešto nesigurno. Ali to je stvar principa, i stvar karaktera. »Izbore možemo izgubiti, ali obraz ne«, netko je jednom rekao, zar ne? Nije mi žao što sam otišao iz SDP-a, i ne mislim da je bilo uzalud odlaziti. Tada sam rekao da želim okupiti nezavisne progresivne snage u Saboru i u tome sam uspio – danas vodim drugi po veličini progresivni opozicijski klub. Od nas je veći jedino SDP. Također sam rekao da želim otvoriti prostor novim političkim opcijama u Hrvatskoj – i u tome sam djelomično uspio, i nastavit ću raditi na tome dok god imam mandat. Mislim da je to za Hrvatsku dobro.

​Progresivne snage

Jeste li zainteresirani za novu kandidaturu ove godine na parlamentarnim izborima? Bi li vam bilo prihvatljivo surađivati sa SDP-om kao nezavisni, ili na političkoj sceni vidite neke nove, lijeve, progresivne vjetrove? S druge strane, Bernardić bi mogao ostati bez koalicije s HSS-om i HSU-om, a i IDS-om. Pitanje je i kako će sastaviti liste, hoće li biti mudar kao na euroizborima i predsjedničkim izborima, ili će uzeti sve poluge u svoje ruke?

Foto Davor Kovačević

– To kako će Davor sastavljati liste prestao je biti moj problem krajem kolovoza 2018. godine. Ja mu u tome želim mudrost, baš kao što sam uvijek i želio. U SDP-u ima ljudi koje jako cijenim i s kojima uvijek rado surađujem – Fred Matić koji je trenutačno izvjestitelj za stanje seksualnih i reproduktivnih prava u EU-u, recimo. S dobrim ljudima i oko dobrih, progresivnih ideja ću uvijek biti spreman surađivati, neovisno o tome jesu li u SDP-u ili nekoj drugoj političkoj opciji s progresivnog dijela spektra. Što se izbora tiče, nisam donio odluku o tome hoću li se kandidirati ili ne, ali ako se budem kandidirao, to će najvjerojatnije biti u mojoj izbornoj jedinici, šestoj, gdje sam i do sada bio kandidat.