Franjo Gregurić ostat će upamćen u povijesti kao premijer ratne vlade 1991. godine, a to je bila višestranačka vlada nacionalnog jedinstva, koja je u najtežim danim Domovinskog rata Hrvatsku držala »na površini« i unatoč ratnim napadima održavala razvoj zemlje.

Sada, kad je u novoj vladi premijera Andreja Plenkovića prvi put nakon 10 godina ponovo predstavnik srpske manjine i SDSS-a te uoči jubilarne 25. obljetnice Oluje, s Gregurićem smo razgovarali kako vidi Hrvatsku danas.

– Treba podsjetiti da smo mi u svojoj vladi 1991. godine također imali jednog člana srpske nacionalnosti, pokojnog Živka Juzbašića, koji je bio zadužen upravo za kontakte sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj, sa zadatakom da brine da se ne događaju maltretiranja Srba, ili bilo što slično, i da bude kontakt s predstavnicima srpske manjine tada.

Odlično je obavio taj posao. I danas me nimalo ne čudi, i dobro je za Vladu, i za strukturu Vlade, da je u njoj i potpredsjednik, Boris Milošević iz SDSS-a.

Vladu premijera Andreja Plenkovića vidim kao vladu kontinuiteta, u najvažnijim ministarstvima ostali su isti ministri, od MUP-a preko financija do resora branitelja, i taj kontinuitet je garanacija da se u situaciji ove nesreće s koronom, pa potresa, pa pada gospodarske aktivnosti nakon toga, ti ljudi mogu i dalje uspješno nositi s krizom.

Jedino su oni za Hrvatsku garancija da će nastaviti ostvarivati rast, koliko je moguće u ovim uvjetima. Sad je vrijeme da Hrvatska pokaže maksimum svog znanja, svoje pameti. Ti ljudi imaju i dobar međunarodni ugled, i imamo dobar temelj da potegnemo sve svoje kapacitete, da pokažemo što sve Hrvatska može.

Ostaviti povijest

Mislite da je moguć razvoj u ovoj korona krizi?

– Imamo doista niz teškoća, pokazalo se da je turizam, na koji se uvijek oslanjamo, dosta ranjiv, stoga treba razvijati i druge djelatnosti, proizvodnju i industriju. Ali mislim da rast nije sporan.

Potpredsjednik Vlade Milošević ide u Knin na proslavu Oluje, a ministar Medved u Grubore. Jesmo li predugo već čekali s takvim postupcima i porukama?

– Apsolutno predugo. Tim više što doista ima itekako primjera, za koje i ja znam od 1991. godine, gdje su pripadnici srpske manjine bili dijelom postrojbi HV-a, evo u Daruvaru u brigadi generala Đure Dečaka sjećam se da je 25 posto branitelja bilo manjinskog porijekla, većinom Srbi, ali i Česi, Slovaci itd.

Čujem da je i otac Borisa Miloševića bio pripadnik HV-a. Zato sada, 29 ili 30 godina od osnivanja Hrvatske, njenog međunarodnog priznanja i 25 godina nakon završetka rata, kad su ostvareni svi temeljni ciljevi s kojima smo krenuli u formiranje slobodne Hrvatske, nema više niti jednog razloga da ne krenemo zajednički u budućnost, a da povijest ostavimo iza sebe.

Imam razumijevanja i za sve one koji su nakon samih ratnih operacija doživjeli nesreće, ali prošlo je 30, odnosno 25 godina od Domovinskog rata, i zaista te događaje sada trebamo ostaviti povjesničarima. Sve građane koji poštuju i vole Hrvatsku podržavam, i tako svi možemo razmišljati.

Ponekad se čini da ni Drugi svjetski rat još nismo ostavili iza sebe.

– Tako je, još je puno rasprava o ustašama i partizanima, još se iskapaju grobnice, i treba poštovati svaku žrtvu, ali sad je novo vrijeme. Hrabra je odluka Borisa Miloševića da ode u Knin, kao i čin gospođe Šimpraga koja je u Saboru otvoreno progovorila o svom odlasku u koloni nakon Oluje, i ja im čestitam.

Treba smoći snage pa javno govoriti o takvim stvarima. Ali to je u prvom redu znak demokracije hrvatskog društva, sada kad smo dostigli takav stupanj razvoja društva, ja zbilja čestitam tim ljudima, to je vrijedno poštovanja.

Drago mi je da će g. Milošević sudjelovati na obilježavanju Oluje u Kninu, kao i da će ministar Medved otići u Grubore.

Slične karijere

Kako vidite politiku predsjednika Zorana Milanovića?

– On je ponikao iz iste škole Mate Granića u Ministarstvu vanjskih poslova kao i Andrej Plenković i Gordan Jandroković, bio u diplomaciji, pa se vratio, dakle on i premijer Plenković imaju sličan put, slične karijere.

Predobro se znaju, rekao bih. Moja je ocjena da je ponašanje premijera Plenkovića i njegovog tima u Vladi danas korisnije od bilo kojeg, ili bilo čijeg, drugog ponašanja.

Ante Kotromanović ističe ovih dana kako bi, da je neka druga stranka poput SDP-a, oformila vladu sa SDSS-om ili otišla u Grubore, bila itekako pod pritiskom javnosti i branitelja, dok se HDZ-u to bez problema tolerira.

– Nemojmo te stvari uspoređivati ili miješati. Građani su dali veliko povjerenje premijeru Plenkoviću, i vidi se da je dobio jako puno glasova politički neopredijeljenih građana, da su velikim dijelom uspjeli dobiti glasove birača centra koji ne robuju ideologijama.

Andrej Plenković i njegovi ministri garancija su da u ovom teškom razdoblju možemo ići i prema rastu i razvoju gospodarstva, a upravo s partnerima iz SDSS-a i da se gradi jedan potpuno novi odnos u društvu, nova kvaliteta za Hrvatsku.

Smatram da je bio zadnji čas za odluke o tome da SDSS ide u Knin, a ministar branitelja u Grubore. Nije više bilo potrebe duže na to čekati. Nemojmo više prebrojavati žrtve, pokažimo pijetet svim žrtvama, i krenimo zajedno naprijed.

Moramo se pokloniti svim žrtvama

Svjedočili smo dosta puta raznim incidentima ili provokacijama na proslavi obljetnica poput ove u Kninu. Očekujete li slične probleme i ove godine 5. kolovoza?

– Ne bojim se provokacija, branitelji imaju sve druge kanale da izraze svoje nezadovoljstvo bilo čime, ako ga imaju. Razumijem na primjer Ivana Penavu kad upozorava na to da svi koji su činili zločine moraju biti privedeni pravdi, ili kad govori o problemima nestalih.

Razumijem ga, jer svaka žrtva traži pijetet. No, moramo se pokloniti svim žrtvama, bez obzira na nacionalnost, pa i bez obzira kako su stradale. Po meni, veći je problem u reakcijama koje još uvijek dolaze iz Srbije.

Vodeći ljudi Srbije trebali bi shvatiti da građanima Hrvatske koji su srpske nacionalnosti ne treba nikakav tutor, da su oni sposobni sami brinuti o sebi i voditi politiku kako smatraju da treba kao državljani RH.

Itekako su pokazali zrelost, i ti mladi ljudi koji danas zastupaju politiku srpske manjine u Hrvatskoj pokazuju da imaju širine i znanja da svi zajedno živimo u miru u Hrvatskoj. To vrijedi poštovati.