Počast su im odali suborci, članovi obitelji i udruga iz Domovinskog rata te predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, Ministarstva hrvatskih branitelja i Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.


Tri dana ranije počast je odana i kod spomen obilježja na Bosanci ponad Dubrovnika sedmorici poginulih hrvatskih branitelja koji su izgubili živote u obrani tog dubrovačkog naselja.


Stradali branitelji bili su pripadnici HRM-a, djelatnog i pričuvnog sastava MUP-a te borbenih skupina iz splitske 4. brigade ZNG i njene 9. bojne HOS-a, kao i 3. omiške bojne 114. brigade, koje su gli­serima Odreda naoružanih brodova (ONB) prevožene u opkoljeni Dubrovnik.




Dan 12. studenoga 1991. godine jedan je od najtežih dana Domovinskog rata u obrani Dubrovnika, kad je poginulo dvanaest hrvatskih branitelja i troje civila.


Napad srbocrnogorskog agresora po zapovjedi komandanta 9. Vojno-pomorskog sektora Boka admirala Miodraga Jokića započeo je ujutro u 6.20 sati otvaranjem žestoke vatre na tvrđavu Imperial na brdu Srđ ponad grada.


Granate su padale po starom gradskom Portu, lukobranu Kaše, tvrđavama Lovrjenac i Sveti Ivan, Stradunu, gradskom zvoniku, Sponzi, Prijekom.


Na udaru su se našli svi dijelovi Dubrovnika, od Ploča, Pila, Gruža, Lapada i Montovjerne do Rijeke dubrovačke i Mokošice. Stradao je niz vjerskih objekata u središtu grada, turistički objekti na Babinom Kuku, kao i hoteli Excelsior, Argentina i Imperial, gorjela je i luka Gruž, a pogođena je i dubrovačka bolnica.


Neprijatelj je na koncu, uz nanesene velike gubitke dubrovačkim braniteljima, uspio zauzeti strateške točke ponad grada – Bosanku i Strinčjeru, a premda su je od 12. do 15. studenoga branitelji prisilno na dva dana napustili, tvrđava Imperial ipak nije okupirana i ostala je jedina neosvojena točka otpora agresoru.