Andrej Plenković (HDZ) i Davor Bernardić (SDP iliti Restart koalicija) sučelili su se i na Nova TV. Točka. Sve nakon točke je – ajme!

Elem, i Bernardić i Plenković su odlučili biti posve drugačiji od Bernardića i Plenkovića koji su, koji dan ranije, radili isto ali nemjerljivo strastvenije, pred kamerama RTL Televizije.

Javnost je žudjela, ali…

Bernardić je ovaj put došao bez papira, bez grafikona, makar je cijela javnost očekivala, sanjala, htjele, žudjela, da ušeta ovaj put u studio, ne s registrom, već s vrećom punom papira baš kao da je Djeda Mraza s tom oštrom bradom, a ne čelnik bloka koji pretendira dobiti izbore.

Plenković je ušetao u studio odlučan da nijednom ne kaže suparniku da pojam o ničem nema i da ga žali koliko pojma nema. Tu su tek oči govorile, govor tijela, nezainteresiranost.

A mogao je, da je pameti i valjanih savjetnika, ušetati u studio recimo s majicom na kojoj piše „For ever Maja Sever“ ili s napuhanim balonom na kojem je njegov lik.

Ali ne! Obojica su odlučila biti dosadni. Tinejdžeraka u najboljim godinama to je sublimirala u rečenicu koja, osobito za Plenkovića, kaže: „Ovo izgleda kao kad se ja u učionici pravim da razmišljam o matematici, a zapravo razmišljam šta ću jesti pod odmorom.“

O čemu su govorili ljudi koji će danas sutra vjerojatno biti premijeri!? Dalo bi se staviti ruku u vatru da ni pet posto biračkog tijela, nakon svega viđenog, to ne zna. Ali, pamtiti će puk reklame, propagande poruke kojim je Nova TV prekidala debatu, da takmaci odahnu a voditelji mrvu sjednu i odmore noge.

Ako nije opaka šala…

Reklame!? Za kozmetiku, lubenice, telefone… Možde su, tko zna, koštale po minuti koliko i one što se puštaju u poluvremenu Svjetskog prvenstva u nogometu.

Ako su bile i jeftinije, zaradila je Nova TV neku ‘pinku’. A možda su reklamama taman lijepo sveli dva takmaca na mjeru na koju su oni svojim debatama i kampanjama, baš kao i manje-više svi učesnici još jednih povijesnih izbora, sveli ove izbore.

Mislav Bago nije imao potrebe biti pretjerano ratoboran. Sabina Tandara Knezović bila je krajnje pomirljiva.

Tinejdžerka je daleko prije kraja sučeljavanja krenula prati kosu. A mogao je to biti spektakl….

Ovako je format kojem paše haiku što su ga onomad spjevali majstori svake satire Dežulović i Lucić. Haiku, haiku…

Pred kraj sučeljavanja u kutu ekrana zablinkala je kratko najava emisije koja slijedi nakon ovog sraza. Film je to „Mamurluk 3“! Ako nije opaka šala, bome je gorka, proročanska, pošalica.