Zbog sudjelovanja u prosvjedima 2004. osuđena je na šest godina i tri mjeseca zatvora jer je prekršila antiteroristički zakon. Presuda će važiti do 2031. i tek tada se može vratiti
Policajce je tukla palicom, učinila je štetu od 2,7 milijuna eura«. Tako je glasio naslov u jednom dnevnom listu, nad člankom objavljenim 21. lipnja. Basak Sahin Duman, turska studentica medicine koja je u Turskoj zbog sudjelovanja u prosvjedima osuđena na šest godina i tri mjeseca zatvora, u to vrijeme nalazila se u hrvatskom zatvoru, iščekujući odluku hrvatskog pravosuđa.
S jedne strane stajao je turski zahtjev za izručenjem, a s druge njezin zahtjev za politički azil. Baak je na koncu pobijedila. Županijski sud donio je odluku o odbijanju turskog zahtjeva, a azil joj je odobren. Navečer smo je sreli u gradu i dogovorili razgovor. Sad pred sobom imamo krhku, nasmijanu djevojku pa razmišljamo o onom naslovu s početka uvoda i pokušavamo je zamisliti kako palicom tuče turskog specijalca zaduženog za suzbijanje prosvjeda i razbija sve oko sebe, čineći štetu od 2,7 milijuna eura.
Antiteroristički zakon
Da medij koji je objavio ovu »informaciju« ne spada u red utjecajnih – cijela stvar bila bi smiješna. Ovako – čovjeku i nije do smijeha. Basak Sahin Duman u tome pogotovo ne može naći ništa smiješno. Vrlo je ozbiljna dok se prisjeća početka svog zatvorskog staža u Hrvatskoj.
– Zatvorena sam na temelju Interpolove tjeralice utemeljene na optužbama Turske zbog sudjelovanja u protestima iz 2004. godine. Suđenje u Turskoj trajalo je oko sedam godina, a završilo je osuđujućom presudom na šest godina i tri mjeseca zatvora. Optužena sam da sam prekršila antiteroristički zakon.
U Njemačkoj, gdje ste pobjegli od te presude, niste imali problema zbog iste Interpolove tjeralice. – Ne, niti dok sam u Njemačkoj boravila, niti dok sam napuštala Njemačku i kretala za Hrvatsku.
Kako je glasila optužnica protiv Vas i kakav je to zakon koji omogućuje da se studentske aktiviste zbog prosvjeda zatvara na višegodišnje zatvorske kazne? – Tijekom 2004. godine u Turskoj je predložen, odnosno na snagu je stupio antiteroristički zakon, u kojem je definicija terorizma bila vrlo široka. Nakon donošenja zakona, počevši s protestima na kojima smo uhićeni moje kolege i ja, Turska je počela s uhićenjima po ovom zakonu. Tražene su uglavnom kazne od tri mjeseca do tri godine zatvora. Protesti su zapravo bili dio procesa kojima smo pokušali zaustaviti zakonsku reformu koja je uključivala i donošenje zakona na temelju kojeg sam osuđena. Zakone nismo uspjeli zaustaviti i oni su i danas na snazi. Kažem zakone, jer riječ je o više zakona koji se, između ostalog, tiču i sankcioniranja prosvjeda. Na koncu su svi zakoni stupili na snagu.
Strava zatvora
Koliko ste proveli u pritvoru u Turskoj nakon uhićenja? – Provela sam tamo oko šest mjeseci. Bio je to prvi znak da će doći do redikulozne presude. Nakon uhićenja prosvjednika u Turskoj se pojavio jak pokret solidarnosti s uhićenima. Mislim da smo pušteni da se branimo sa slobode zbog pritiska tog pokreta, ali suđenje je nastavljeno.
Pretpostavljam da je u hrvatski zatvor u odnosu na turski dječja igra.
– Ne bih to rekla. I ovdje sam, kao i tamo, u zatvoru bila zbog svojih uvjerenja. Slučaj je turski, ali bila sam u hrvatskom zatvoru i ne bih mu se unatoč svemu divila.
Jeste li imali negativnih iskustava u pritvoru u Hrvatskoj. U vrijeme kad ste zatvoreni dobili smo informaciju da vas nisu točno obavijestili o vašem pravu na traženje azila?
– Ne mogu reći da je bilo posebno loših iskustava u pritvoru, ali što se policije tiče – kad su me uhitili nisu me točno izvijestili o mojim pravima, unatoč tome što sam imala prevoditelja. Pitala sam za azil, a oni su rekli da Hrvatska nema takvu politiku i da ne znaju razlog za to. To je bilo pogrešno i to sam shvatila nakon što me je posjetio odvjetnik.
Kakvi su uvjeti u turskim zatvorima i koliko je novinara i aktivista zatvoreno? – Broj uhićenih zbog prosvjeda mijenja se iz dana u dan. Do dana kad sam uhićena u Hrvatskoj dnevno je u Turskoj zbog prosvjeda u zatvoru znalo završiti i po četrdeset ljudi. U dvije posljednje godine broj zatvorenih aktivista i novinara kreće se negdje oko osam tisuća. Uglavnom je riječ o aktivistima. Što se novinara tiče, u zatvoru ih je oko 90. Uvjeti u turskim zatvorima takvi su da stalno možete očekivati neki vid represije i pritiska. Po tome smo poznati u svijetu. Svake dvije godine u nekom od zatvora dogodi se masakr. Politički zatvorenici odvojeni od običnih zatvorenika. U političkim slučajevima imamo tip F zatvorenika, koji su potpuno izolirani, bez ikakve mogućnosti komunikacije s ljudima u zatvoru ili vanjskim svijetom. Opće je poznata činjenica da se u zatvorima događaju mučenja, ubojstva, masakri. U zadnjih deset godina više od 200 ljudi je u zatvorima ubijeno. Neki su umrli jer nisu dobili adektvatnu liječničku skrb.
Podijeljeni narod
Zbog kakvih prijestupa novinar može završiti u zatvoru u Turskoj? – Zbog mnogo stvari. Različiti su slučajevi. Neki su uhićeni zbog izvještavanja s protesta, neki zbog izvještavanja o ratu u Kurdistanu. U početku je Vlada tvrdila da nije riječ o novinarima, da su svi uhapšeni zbog terorizma, ali nakon pritiska pokreta solidarnosti Vlada je priznala: »Da, među uhićenima ima pet, šest novinara«. Zatim su priznali da je uhićeno trideset novinara, a sad je jasno da ih je zbog izvještavanja uhićeno mnogo više.
Kakve reakcije to izaziva u turskim medijima i tamošnjoj javnosti? – Turski narod je podijeljen na temelju nacionalnosti, religijske pripadnosti i slično. Način na koji država pokušava uvjeriti ljude da toleriraju ova uhićenja utemeljen je na toj podjeli. Tvrde da su neki uhićeni zato što izvještavaju u korist Kurda, zato što je netko Elevit i tako dalje. Postoji, međutim, i veliki pokret protiv ovih uhićenja, zbog čega raste i broj zatvorenih. Ne vlada totalna šutnja kao u nekim drugim zemljama. U takvim okolnostima kao što vladaju u Turskoj morate reagirati, unatoč represiji. Ne mogu svi ostati gluhi i nijemi na ono što se u Turskoj događa.
Možete li se sad vratiti u Njemačku ili morate ostati u Hrvatskoj? – Mislim da mogu ići u Njemačku, samo moram čekati neku dokumentaciju, što će vjerujem potrajati nešto manje od mjesec dana.
Pretpostavljamo da vam nedostaje Turska i vaša obitelj koja je tamo. Hoćete li se ikad moći vratiti u Tursku? – Ovaj slučaj ima vremensko ograničenje i presuda će važiti do 2031. godine. Tako… Do mog povratka i susreta s obitelji u Turskoj ostalo je dvadesetak godina.
