Treba znati razliku

Banke sve češće štediše usmjeravaju prema fondovima. Malo tko im otkriva okrutnu istinu

Aneli Dragojević Mijatović

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Banke su dužne potrošače uputiti na razlike između ulaganja u fondove i ulaganja u štednju



RIJEKA – Depoziti građana pali su u veljači, i to zbog preusmjeravanja dijela sredstava prema državnim obveznicama, čiji je upis do kraja veljače iznosio oko milijardu eura, objavila je Hrvatska narodna banka.


Razlog potražnje je naravno i kamatna stopa koja je daleko veća od one na štednju, koje i dalje praktički nema, iako su kamate na kredite već dobrano krenule uzlazno.


No, ne ulažu građani samo izravno u državne obveznice koje su inače i najsigurnije u tom rangu ulaganja, već ih i same banke sve više preusmjeravaju prema raznim fondovima, najčešće onima unutar čijih grupacija posluju.




»Obećavaju« se pritom prinosi od 3, 4, ili 5 posto, pa se postavlja i pitanje regulacije. Dio štediša možda i ne razumije da je riječ o posve drukčijem proizvodu od štednje, o ulaganju, koje nije osigurano kao depoziti.


Depoziti države osigurani su do 100 tisuća eura, a fond je ulaganje gdje nema garancije prinosa, niti je osigurana glavnica. Uz to, uz obvezničke, otvoreni investicijski fondovi mogu biti i dionički, mješoviti…


HNB te Agenciju za nadzor financijskih usluga (Hanfa) pitali smo informiraju li banke klijente dovoljno o razlikama među tim proizvodima, a isto pitanje uputili smo i Hrvatskoj udruzi banaka (HUB).


S obzirom na to da fondove regulira Hanfa, a njihovi se proizvodi prodaju preko kanala banaka koje regulira HNB, postavlja se i pitanje nadležnosti i koordinacije.


HNB smo pitali i prati li i nadzire li potencijalni rizik koji može proizaći, a to je mogući gubitak sredstava štediša, koji će sebe doživjeti kao štediše jer im je proizvod ponudio osobni bankar, a zapravo su ulagači. Nalažu li bankama transparentno informiranje klijenata, da se ne bi desio neki novi »švicarac«?


Iz Hanfe su odgovorili da distribuciju udjela u investicijskim fondovima nadziru oni, jer se radi o pružanju investicijskih usluga, u odnosu na financijske instrumente, što je propisano Zakonom o tržištu kapitala.


Hanfa je, kažu dalje, »u prethodnom razdoblju u nekoliko navrata obavila posredni nadzor distribucije financijskih instrumenata kod odabranih kreditnih institucija«.


HUB: Banke profiliraju klijente

 


Iz HUB-a su odgovorili da banke pružaju investicijske usluge u skladu s odredbama Zakona o tržištu kapitala (ZTK) te relevantnim podzakonskim propisima. Banke su dužne upoznati nove i postojeće klijente o razvrstavanju i kategorizaciji na male i profesionalne ulagatelje, odnosno kvalificirane nalogodavatelje, te su dužne dodatno upozoriti na rizike ulaganja u financijske instrumente u skladu sa znanjem, iskustvom, financijskom situacijom i ulagačkim ciljevima klijenata.


Najmanje jednom godišnje banke rade procjenu primjerenosti danih preporuka, te s obzirom na ekonomsku situaciju i kretanja, po potrebi korigiraju sadržaj preporuka i preporučenu strukturu imovine klijenata, ističu u HUB-u.

Privučeni prinosima


– U sklopu tog nadzora obavljen je i tzv. mistery shoping od zaposlenika Hanfe koji su na licu mjesta provjeravali ponašanje službenika banaka u trenucima nuđenja i prodaje udjela u investicijskim fondovima.


Nakon provedenog nadzora bankama je naloženo da isprave uočene nepravilnosti u distribuciji. Hanfa je 2022., s obzirom na negativne prinose većine UCITS fondova (otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom), dodatno upozorila distributere na odgovorno ponašanje prilikom prodaje udjela u UCITS fondovima, ali isto tako i male ulagatelje na odgovorno i informirano ulaganje, kažu u Hanfi.


Navode da se svi distributeri, među kojima su i banke, trebaju pridržavati zakonskih odredbi pri distribuciji investicijskih proizvoda, osobito u dijelu upravljanja investicijskim proizvodima i poslovnog ponašanja prema klijentima.


Banke su dužne pružiti klijentima sve propisane informacije o proizvodima koje distribuiraju. Sadržaj dokumenata fonda strogo je propisan i predmet je nadzora Hanfe.


– Prilikom usporedbe različitih investicijskih proizvoda i/ili njihove usporedbe s bankovnim depozitima, potrebno je na umu imati razlike. Posebno se to odnosi na rizike ulaganja i mogućnost negativnog prinosa UCITS fondova radi kretanja cijene financijskih instrumenata na tržištu, za razliku od ulaganja u depozite.


Upravo zbog mogućnosti oscilacija cijena financijskih instrumenata na tržištu i, posljedično, oscilacija cijene udjela UCITS fondova, potrebno je posebnu pažnju obratiti na preporučeno vrijeme ulaganja naznačeno u dokumentaciji pojedinog UCITS fonda. Ono treba biti usklađeno s ciljevima i potrebama ulagatelja, kažu u Hanfi.


– Realno, otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom (UCITS fondovi) su financijski instrumenti na kojima se može i dobiti i izgubiti.


Nakon što potencijalni ulagatelj bude informiran te mu budu uručeni svi relevantni materijali, te se on odluči na kupnju i potpiše da je upoznat sa svim potrebnim informacijama i obilježjima ulaganja, u slučaju kasnijeg prijepora s društvom za upravljanje ili prodavateljem teško će dokazati eventualnu neinformiranost, upozorava Hanfa.


Na njihovim je stranicama, kažu, velik broj upozorenja, a pokrenuli su i edukativni portal Novac za sutra.


I iz HNB-a kažu da su upoznati s problemima potrošača koji su sredstva uložili u neki od investicijskih fondova, a koji su zbog ekonomske i geopolitičke situacije koja utječe na volatilnost tržišta, izgubili na vrijednosti.


Poduzimane su, kažu, aktivnosti radi utvrđivanja poštuju li banke prilikom nuđenja i ugovaranja ulaganja u fondove sve procedure.


Nije osigurano


– Kad se radi o ponudi ulaganja u fondove ili ugovaranja štednje, banke su dužne potrošače uputiti na razlike između ta dva proizvoda, posebno s pozicije rizika kojima mogu biti izloženi ukoliko ugovore kupnju udjela u fondovima u odnosu na štednju.


Kako bi se banka uvjerila da je klijent svjestan prirode i rizika investicijskog proizvoda, obavlja procjenu primjerenosti potencijalnog ulagatelja koja zahtijeva prikupljanje informacija vezano uz znanje klijenta o financijama.


Prilikom ugovaranja kupnje udjela u fondu, potrošači potpisuju Zahtjev za kupnju udjela u fondu na kojem potvrđuju da su im pravovremeno dani na uvid dokumenti koji su propisani važećim zakonima i EU regulativom, tako da klijent može u razumnim okvirima shvatiti vrstu i rizike određene vrste financijskih ulaganja.


U dokumentima koje je banka obvezna uručiti klijentu prilikom ugovaranja ulaganja u fondove istaknuti su rizici ulaganja, kao i preporučeno razdoblje ulaganja te je kroz navedenu dokumentaciju klijent upoznat da rizik ulaganja u fondove predstavlja mogućnost da prinos od ulaganja bude manji od očekivanog ili negativan.


Klijente treba upozoriti na to da ulaganje u fondove nije osigurana vrsta ulaganja kao što su depoziti i da nema garancije za uložena sredstava, tumači HNB.


Hanfa je, kažu, nadležna za nadzor subjekata koji kreiraju proizvode, a HNB za nadzor u dijelu prodaje tih proizvoda, ako ih nude banke.


– Banke su dužne voditi računa da osoblje koje nudi ulagačke proizvode bude ovlašteno za investicijsko posredovanje te se klijentima prezentira ovlaštenje osobnih bankara ili drugih zaposlenika banaka koje sudjeluju u distribuciji investicijskih proizvoda kako ne bi došlo do pogrešne predodžbe da ugovaraju bankovne, a ne investicijske proizvode i usluge, kaže HNB.


Tijekom postupanja po upitima i prigovorima potrošača HNB utvrđuje posluje li banka u skladu sa zakonima i internim aktima, no »nema uvid u sadržaj usmene komunikacije između zaposlenika banke i potrošača«.


Stoga je, kažu, nužno da se prije odluke pročitaju svi dokumenti koji se prije ugovaranja uručuju potrošaču kako bi se otklonila mogućnost naknadnih nesporazuma.