Razmišljam da se više ne vratim u Hrvatsku. Sve ovo je previše za mene, rezignirao je dodao Anton dok mu je majka proturječila. Anton u Moskvi ima djevojku Jelenu, dobar motiv da ostane trajno podalje od Hrvatske, ali, zbog majke i prijatelja, kako kaže, rado bi dolazio u Hrvatsku. Prema domaćem zakonu prognan je na tri mjeseca iz zemlje. Tatiana, Ukrajinka sa stalnim boravkom u Hrvatskoj nikako se nije mogla pomiriti s maćehinskim postupkom države
ZAGREB – Dvadesetpetogodišnji Anton Polevoy koji s majkom Tatianom od osme godine živi u Rijeci jučer je u policijskoj marici i pod paskom policije u civilu doveden u zagrebačku Zračnu luku Pleso i protjeran iz Hrvatske. Sa zrakoplovom Aeroflota poletio je za Moskvu u 15.05 sati i deportiran s formalnim statusom ukrajinskog državljanina bez riješenog statusa boravka u Hrvatskoj.
Neugodnom postupku deportacije svjedočila je i naša ekipa a policijski službenici zapriječili su nam daljnje snimanje i uzimanjem izjava od Polevoya tijekom deportacijskog postupka.
Podsjećamo, Antona je policija privela u Rijeci a posljednjih sedam dana po sili zakona i lijene birokracije bio je zatvoren u Prihvatilištu za strance u Ježevu. Nakon što je dobio negativno rješenje za legalni boravak u zemlji, službenici u Odjelu za strance danima su otezali s izdavanjem nove dokumentacije i kratkotrajni rok za reguliranje novog statusa istekao je. Policiji taj podatak nije promakao. Prvi problemi započeli su kad je napunio 18. godina.
– Razmišljam da se više ne vratim u Hrvatsku. Sve ovo je previše za mene, rezignirao je dodao Anton dok mu je majka proturječila. Anton u Moskvi ima djevojku Jelenu, dobar motiv da ostane trajno podalje od Hrvatske, ali, zbog majke i prijatelja, kako kaže, rado bi dolazio u Hrvatsku. Prema domaćem zakonu prognan je na tri mjeseca iz zemlje. Tatiana, Ukrajinka sa stalnim boravkom u Hrvatskoj nikako se nije mogla pomiriti s maćehinskim postupkom države.
– Meni sve to nalikuje na namještanje. Anton se redovito javljao na policiju. Ne krivim nikoga ali odvjetnica po dužnosti nije ga upozorila na rok od sedam dana od negativnog rješenja do dobivanja novog rješenja. Osim toga policijska službenica danima je otezala s izdavanjem dokumentacije i zakonski je rok prošao a on skončao u Ježevu. Nije nikako mogao kao strani državljanin osigurati stalni niti privremeni boravak. Podnio je zahtjev za azil, mada sam se ja tome protivila jer rijetki su ljudi koji su to dobili u Hrvatskoj. Htio je dobiti status boravka kako bi se mogao zaposliti i privređivati za život. Završio je menadžment na karlovačkom veleučilištu, tri godine volontirao u civilnoj udruzi »Spirit«, naučio snimanje kamerom i montažu, završio tečaj za vodiča a preko ljeta svirao gitaru turistima u Poreču gdje je i upoznao prijatelja Miroslava, ispričala nam je Tatiana.
Pod geslom »Podrška Antonu Polevoyu da ostane u Rijeci« na popularnom Facebooku pokrenuta je grupa podrške Antonu, nesuđenom državljaninu RH: http://www.facebook.com/home.php?sk=group_168426086540829