Nijedan uspjeh u tuđini nije bio vrijedan čežnje za domovinom, vratili smo se s vjerom u Boga i željom da naši sinovi odrastaju okruženi obitelji, tamo gdje su nam korijeni i gdje nam je duša na mjestu, rekla nam je Ana Filipović, povratnica iz Njemačke i korisnica mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje »Biram Hrvatsku« koju je od pokretanja do danas koristila 1.871 osoba.

Dragocjeno iskustvo

Prema podacima koje nam je ustupio HZZ, korisnici se najviše u Hrvatsku vraćaju iz Njemačke, Austrije i Irske, a od početka provedbe mjere izdvojeno je više od 324 tisuća eura potpora za internu mobilnost i više od 12 milijuna eura potpora povratnicima iz inozemstva. Izdvojeno je 12.724.969,31 eura ukupno za »Biram Hrvatsku«, 15.474.713,62 eura za samozapošljavanje odnosno, ukupno 28.199.682,93 eura.

Ana Filipović danas je vlasnica obrta Koli Art koji se bavi izradom personaliziranih, unikatnih proizvoda koji nisu masovna proizvodnja, od laserskog graviranja, izrade personaliziranog nakita i modnih dodataka, do tiska na tekstil i odjeću. Kaže da su ona i njezina obitelj otišli u Njemačku iz krivih razloga jer njihov život u Hrvatskoj je bio sve samo ne loš. U Njemačkoj je provela osam radnih godina gdje je razvijala radne navike i učila o visokim standardima poslovanja, organizaciji i discipline.

– To iskustvo mi je dalo širinu i uvid u to kako funkcioniraju uređeni sustavi, što mi danas iznimno koristi u vlastitom poslovanju, kazala je i dodala da joj se u Njemačkoj najviše svidjela poslovna organiziranost i točnost, ali joj je kronično nedostajao hrvatski način života, obitelj, prijatelji i humor naših ljudi.

Kada su se Ana i njezina obitelj preselili u Njemačku, u početku nisu imali fiksni datum povratka, ali su znali da odlazak nije trajan i željeli su se vratiti kada se poslože pravi uvjeti za podizanje obitelji i pokretanje nečeg vlastitog. Ključni razlozi povratka u Hrvatsku su bili obitelj i želja da njezina djeca odrastaju u domovini, okružena bakama, djedovima i hrvatskom kulturom. Također, imala je snažnu želju pokrenuti vlastiti kreativni biznis i uložiti ušteđeni kapital i znanje u Hrvatskoj. Kada su svojoj obitelji priopćili da se vraćaju u Hrvatsku, Ana kaže da su neki ljudi bili presretni, a drugi su to dočekali s podsmijehom.

– Normalni ljudi nikad nisu zli. One druge ne slušam i ne doživljavam. Naravno, bilo je i onih koji su s dozom opreza pitali jesmo li sigurni s obzirom na opću percepciju o situaciji u Hrvatskoj, ali prevladala je golema podrška i radost što smo ponovno zajedno, objasnila je. Ana tvrdi da su strahovi uvijek prisutni kada se mijenja život iz korijena, a najveće dvojbe bile su vezane uz susret s hrvatskom administracijom i hoće li tržište prepoznati njezinu kreativnu viziju. Kako kaže, želja za povratkom bila je jača od straha.

Ispunjena očekivanja

Za mjeru »Biram Hrvatsku«, Ana je doznala kroz medije i javne rasprave koje su pratile programe povratka i zapošljavanja koje provodi država i dodaje da je postojanje tih mjera šalje pozitivnu poruku da su povratnici dobrodošli. Pitali smo Anu za što je iskoristila sredstva potpore.

– Fokusirala sam se na samostalno investiranje u posao. Sva sredstva koja ulažem usmjerena su u vrhunsku, specijaliziranu opremu za proizvodnju (poput lasera, CNC strojeva i DTF printera) kako bih osigurala vrhunsku kvalitetu proizvoda, kazala je. Zanimalo nas je kako je izgledao taj prvi period, život nakon povratka u Hrvatsku. Ana ističe da je to bio vrlo dinamičan period ispunjen emocijama, preseljenjem, ali i rješavanjem papira za otvaranje obrta i pripremu radnog mjesta. Na životne ljepote i društveni život prilagodili su se preko noći. »Nema ništa ljepše od obitelji i svete mise na materinjem jeziku«, ističe Ana. Za nju je kvaliteta života u Hrvatskoj neusporedivo bolja u odnosu na Njemačku te kaže da je jako zadovoljna.

– Naravno, poduzetništvo donosi svakodnevne borbe, ali raditi ono što voliš u svojoj zemlji i gledati djecu kako sretno odrastaju ispunilo je sva naša ključna očekivanja. Nadam se da država svojim novim planiranim nametima neće uništiti mnoge snove i da će nas ostaviti tu gdje jesmo, da pošteno radimo i živimo od svog rada.

Ne želimo opet otići, a novim planiranim mjerama, bojim se da će mnogim poduzetnicima kupiti kartu za van. Velik dio kolača mi obrtnici dajemo državi, ali nismo njen bankomat.

S druge strane mi nemamo tako stabilne i visoke prihode da otvorimo firme. Iskreno se nadam da će, uz Božju pomoć, ostaviti nas da i dalje hranimo svoje obitelji, sami, objasnila je.

Ana uskoro planira širenje poslovanja te planira ulagati u nove tehnologije, a velika joj je želja uskoro zaposliti i prve djelatnike kako bi direktno doprinijela lokalnom gospodarstvu. Pitali smo je bi li preporučila povratak drugim Hrvatima koji žive u inozemstvu.

– Svakako, ali uz savjet da odluka bude dobro promišljena. Povratak je uspješan ako dolazite s jasnim planom, realnim očekivanjima i spremnošću da sami stvarate svoje prilike, a ne da čekate da vam ih netko servira, zaključila je.