Aleksandra Kolarić pokušava se vratiti u SDP: Osuvremeniti sadržaj domoljublja

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Ovo što radi Milanović – »ako je on 100 posto Hrvat, ja sam 101 posto«, natjecanje u arhaičnom domoljublju, pogrešno je i osuđeno na neuspjeh

Aleksandra Kolarić, predsjednica Hrvatske udruge za odnose s javnošću o čemu predaje na mnogim veleučilištima i fakultetima u Hrvatskoj, diplomirala je povijest, s naglaskom na političku povijest.

  U javni prostor ušla je 2000. godine kada je postala glasnogovornica Vlade Ivice Račana. Već koncem 2002. daje ostavku i desetljeće radi u globalnoj revizorsko-konzultantskoj kući, usavršavajući se kao komunikator odnosno stručnjak za odnose s javnošću. U SDP se učlanjuje 2006. da bi je prije godinu i pol izbacili iz stranke, u koju se ona upravo pokušava vratiti.    – Mjesna organizacija Podsljeme, kojoj pripadam, pozitivno se izjasnila o mojem zahtjevu za članstvom. Ovaj tjedan predat ću molbu za članstvo Statutarnoj komisiji, uz zahtjev za prisustvovanje sjednici tog tijela kada će odlučivati o mojoj molbi i zahtjevu za izuzećem tri člana Statutarne komisije, zbog sukoba interesa, kaže Kolarić.    

Na pitanje kako neku organizaciju mogu uništiti odnosi s javnosti i koje su najčešće pogreške PR-ovaca, Kolarić kaže da se prvo ne treba svađati s novinarima jer »oni imaju moć pustiti vas ili ne u medije«.   – Još jedna od velikih pogrešaka je laž. U komunikaciji je laž netočna činjenica. Nijedna organizacija ne daje u javnost sve svoje podatke, ali je ključno da ono što date bude cjelovito, da date točne činjenice i da ne lažete. Jer kad lažete, onda imate dvije krize – krizu jer se netko npr. otrovao vašim proizvodom i krizu jer ste lagali. S laži gubite vjerodostojnost i ništa više što govorite u toj krizi vam ne vjeruju. Ako imate odnos razumijevanja sa svojim javnostima, dobru reputaciju, onda u krizi imate na početku povjerenje te javnosti i ako dobro komunicirate i postupate, možda ćete ga uspjeti zadržati i nakon krize.

Karijeristička šutnja

Predavanje o odnosima s javnošću nedavno je održala u pulskoj Gradskoj knjižnici, a potom su u raspravi zaredala »politička« pitanja polaznika radionice na koja je spremno odgovarala. Prvo ih je zanimalo kako to da se nakon lošeg iskustva u Vladi vratila na političku scenu.

  – Dok sam radila u velikoj tvrtki nije bilo korektno javno politički govoriti. Zadnje tri godine sam mali poduzetnik i sada posljedice mojeg javnog političkog djelovanja snosim samo ja. Govorim i djelujem javno, jer se želim baviti politikom. Ja živim na tržištu zadnjih 13 godina, ne treba mi politika da me hrani. Politika me izuzetno zanima i mislim da u tome mogu biti dobra jer imam dosta širok raspon znanja i vještina, nužnih za politiku, od znanja iz političke povijesti do menadžerskih i komunikacijskih vještina, naglašava Kolarić.

  O izbacivanju iz SDP-a kaže da je sukob eskalirao nakon teksta koji je lani u rujnu objavila na Indexu o Lex Perković. Nešto smo potpisali, kaže, vezano uz kazneno-pravnu suradnju i zatim taj dogovor s EU-om jednostrano promijenili, a razlog do danas premijer nije nikome objasnio.

  – Javno sam rekla da Lex Perković šteti nacionalnim interesima, a da je šutnja vrha stranke politički vrlo štetna. Problem traje tri mjeseca a oni svi šute, i javno i na stranačkim sastancima. A riječ je o ključnoj nacionalnoj temi, o vjerodostojnosti države, i politička šutnja krajnji je oportunizam zbog čuvanja stolaca. Ljudi koji su na pozicijama odlučivanja moraju govoriti. Prije mog teksta sastao se i Saborski klub SDP-a, predsjednik stranke držao je solilokvije, a oni su svi klimali glavom i šutjeli, a u kuloarima ga ogovarali i novinarima plasirali vijesti protiv Lex Perković. Tako su isto radili i HDZ-ovci: nisu svi u vrhu HDZ-a krali, nisu svi ministri odgovorni jer je Sanader krao – ali su znali! Ako ništa drugo, vidjeli su ogroman nesrazmjer između prihoda i bogatstva koje je javno pokazivao. Kao što su oni odšutjeli zbog istog karijerističkog, oportunističkog razloga pa je nastala krađa, tako su SDP-ovci odšutjeli pogrešnu odluku premijera o Lex Perković. Nakon mojeg izbacivanja, Milanović je povukao Lex Perković, priča Aleksandra Kolarić.    

Tri scenarija za SDP

Iz toga je, kaže, naučila da nema te situacije koju ne možeš okrenuti u svoju korist: »Zahvaljujući tom izbacivanju zbog verbalnog delikta, dobila sam javnu političku i medijsku prepoznatljivost. Neki mi kažu – iskorištavaš poziciju žrtve. Ne, nisam nikad pristajala na poziciju žrtve u životu, uvijek sam bila borac. Prije će biti da nikad ne smiješ podcjenjivati protivnika. Meni je komunikacija struka, a Milanović se za mjesto najgoreg mogućeg komunikatora ‘natječe’ s Karamarkom. Dogodilo mu se da sam postala simbol onih koji su o neodgovarajućem načinu vođenja stranke i države progovorili u pravo vrijeme«.

  Na predstojećim parlamentarnim izborima, prema istraživanjima javnog mnijenja, kaže da je veća mogućnost da SDP izgubi nego da dobije izbore. Ako HDZ dođe na vlast, naglašava, to je povratak agresije i isključivosti u javni prostor i retrogradna politika okrenuta prošlosti. Za SDP, pak, vidi sljedeće scenarije: ostanak Milanovića na čelu, dolazak novog lidera i/ili reformu stranke.

  – Ako ostanu Milanović i njegova klika, to neminovno znači daljnje slabljenje stranke i nastavak pada povjerenja i vjerodostojnosti. Za pretpostaviti je da će se u takvoj situaciji formirati neka nova lijeva stranka, između lijevog centra i ljevice. Druga je mogućnost da na unutarstranačkim izborima pobijedi netko drugi, ali je ključan sadržaj te nove političke pobjede. Svi koji se spominju u medijima ili bi se mogli natjecati za lidera SDP-a govore o »preuzimanju stranke«, nitko o sadržaju. Previše je tu »ja«, a premalo SDP-a, ocjenjuje Kolarić.

  Smatra da je SDP u dubokoj krizi – političkoj, programskoj, vrijednosnoj, motivacijskoj, organizacijskoj i kadrovskoj, te da bez dubokih promjena svih dijelova, nema jačanja stranke. »To je ono o čemu pretendenti za vođu SDP-a nikako da progovore. Nitko ne priča o viziji budućnosti SDP-a, na koji način ta stranka može utjecati na društvo, na koji način se mora mijenjati, demokratizirati i modernizirati da bi mogla zatim mijenjati i društvo. Umjesto govora o novom unutarstranačkom izbornom modelu i predizborima, o jasnim stavovima spram problema društva tj. o programu, slušamo tko bi što želio preuzeti, tko je u čijoj interesnoj skupini i tko će s kim sklopiti deal«, veli Kolarić.     

– Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović došla je na tu poziciju politički neiskusna, što je očito iz dosta gafova koji su se događali, ali zadnji potez je bio pozitivan. Ako je već pogriješila i otišla »privatno« u Jasenovac, dobro je da je odustala od prisustvovanja službenoj ceremoniji na Bleiburgu i tamo otišla na drugi dan. Pokazalo se da ne zna neke temeljne zakonske činjenice, ne poznaje Ustav, svoje ovlasti i slično. Definitivno je ambiciozna, pokušava širiti područje svojih ovlasti. Za sada ju ipak u cijelosti vidim kao vojnika svoje partije. Drugo je pitanje što će raditi kada i ako Karamarko dođe na vlast. To će biti interesantno vidjeti. Kao i kako će HDZ provesti teške reforme koje nije proveo SDP a nužne su jer bez njih nema oporavka. Posebno me zanima kako će provesti teritorijalnu reorganizaciju, decentralizaciju i reformu javne uprave, kad je u tim strukturama većina upravo HDZ-ovih članova i simpatizera. Tu leži njihova interesna jezgra.  

HDZ-ova krađa u zaborav

Na pitanje kako to da su građani zaboravili na krađe HDZ-ovaca, kaže da je očito da se na tome više ne dobivaju izbori.

  – Ljudi zaboravljaju, odvajaju činjenicu od aktera. »HDZ nas je pokrao« u svijesti građana postalo je »političari su nas pokrali«. Karamarko jest djelomično izmijenio strukturu vodećih ljudi stranke, promijenili su retoriku i teme nakon Sanadera, promijenili su stratešku orijentaciju, snažno udesno, ali HDZ nije prošao katarzu, bez obzira kakve bajke pričali javnosti. Svaka stranka ima svoj politički »istočni grijeh«. Grijeh HDZ-a je definitivno krađa, nakrali su se u svim oblicima i vremenima i nikada se nisu ni ispričali građanima za to. Drugi dio njihova grijeha je nacionalizam, povremeno u izuzetno ekstremnim oblicima, teškoj netoleranciji svega što je različito. Tu spada privatizacija domoljublja i optužbe o »lošim« Hrvatima.

  SDP-ov »istočni grijeh« je percepcija dijela glasača da nismo dovoljno dobri Hrvati ili dovoljno dobri domoljubi. Zato je za SDP dugoročno strateški ključno otvoriti razgovor o sadržaju suvremenog koncepta domoljublja. Ovo što radi Milanović – »ako je on 100 posto Hrvat, ja sam 101 posto«, natjecanje u arhaičnom domoljublju, pogrešno je i osuđeno na neuspjeh. Sadržaj domoljublja mora postati suvremen, a za to je potreban politički napor, da u javnosti otvorimo raspravu o tome što je to danas domoljublje tj. kakvu to Hrvatsku danas želimo. Koncept »dobrog« Hrvata ili građanina Hrvatske treba postati marljiv i odgovoran pojedinac, onaj koji plaća svoj porez, reciklira svoje smeće, javno se zalaže za toleranciju, poštuje pravnu državu… To su suvremeni koncepti domoljublja – prihvaćanje vlastite odgovornosti za zajednicu, a ne samo etnička pripadnost. Koncept domoljublja ne smije biti zasnovan samo na naciji već na pripadnosti zajednici i želji da ta zajednica bude bolje mjesto za život.