Mnogi su bili iznenađeni kada je prošlog ljeta objavljeno kako će francuski predsjednik François Hollande sudjelovati na sastanku jedne skoro već pokopane diplomatske inicijative: slovensko-hrvatskog procesa Brdo. Riječ je o procesu koji je trebao biti okvir za suradnju zemalja jugoistočne Europe koji su svojedobno pokrenuli Borut Pahor i Jadranka Kosor, no inicijativa je blokirana od strane Srbije, čiji predstavnici nisu htjeli sjesti za isti stol s predstavnicima Kosova. Proces Brdo Pahor je s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem nedavno obnovio, ovaj put u predsjedničkom formatu. 

  No predsjednik Hollande zaista je došao na sastanak »balkanske« inicijative u Brdo kod Kranja, a da misli ozbiljno svjedoči i da je ostvario obećanje što ga je dao u Brdu i da je Francuska ubrzo dobila svog posebnog izaslanika za zemlje zapadnog Balkana. Na toj je dužnosti iskusni francuski političar Alain Richard, ministar obrane u vladi Lionela Jospina, dugogodišnji istaknuti dužnosnik Socijalističke stranke i aktualni člana francuskog Senata. 

 Svojim sudjelovanjem na balkanskom summitu u Brdu kod Kranja prošloga srpnja predsjednik Hollande stekao je mnoge simpatije u regiji, no ostalo je nejasno što je, zapravo, bio stvarni cilj njegove diplomatske inicijative. Što je to Francusku »vratilo« na Balkan nakon što s njega praktički izbivala godinama, sve od konca ratnih sukoba devedesetih godina, nakon kojeg nije imala istaknutiju ulogu u rješavanju problema ove regije?

  – Francuska nikada nije izbivala s područja Balkana s kojim ima povijesne veze. Kontinuirano smo podupirali razvoj zemalja u regiji, kao i njihovo europsko približavanje. Htio bih podsjetiti i da je europska perspektiva zemalja zapadnog Balkana jasno potvrđena upravo tijekom francuskog predsjedavanja EU 2000. godine, na sastanku na vrhu u Zagrebu. Također, poticali smo nastojanja za pomirenjem jer smo uvjereni da je ovo pitanje prioritetno za čitavu Europu. 

 Poticanje inicijativa

Svojim sudjelovanjem na sastanku na vrhu na Brdu kod Kranja 25. srpnja ove predsjednik Hollande htio je potvrditi i osnažiti dosadašnje djelovanje Francuske. Pozdravio je nove poticaje regionalnoj suradnji i istaknuo svoje zalaganje za perspektivu pridruživanja zemalja regije EU. 

 Francusku vanjsku politiku u zadnje vrijeme karakterizira odlučnost koja, po mišljenju nekih analitičara, graniči s agresivnošću: u pregovorima s Iranom upravo je Francuska svojim tvrdokornim gardom prema Teheranu navodno otežavala sklapanje dogovora; u Maliju, gdje je Francuska vojno intervenirala; u Siriji, gdje je također zagovarala bezuvjetnu vojnu intervenciju, kao i u Libiji za mandata prethodne vlade. Kako će se ta odlučnost francuske diplomacije reflektirati na Balkanu?

  – Slažem se da bi se mogla opisati kao odlučna, ali ne i agresivna. Francuska vodi međunarodnu politiku koja ima za cilj promicati međunarodno pravo te očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. U dogovoru sa svojim bliskim, u prvom redu europskim saveznicima, poduzimala je inicijative s ciljem rješavanja kriznih situacija obilježenih mnogobrojnim rizicima. 

U siječnju ove godine Mali je gotovo pao u ruke terorističkim skupinama koje su velika prijetnja za Europu. Zahvaljujući intervenciji Francuske, pokrenute na zahtjev vlade Malija, uz odobrenje UN-a, ove terorističke skupine su se povukle i ponovno je uspostavljena demokracija. U ovom trenutku, u Srednjoafričkoj Republici hitno je potrebna međunarodna intervencija kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa. 

  Područje Balkana danas je stabilno iako se još uvijek suočava s poteškoćama. Francuska, kao i EU, ustraju u svom naumu pružanja podrške zemljama regije u provođenju unutarnjih reformi, kao i poboljšanju regionalne suradnje. 

 Unatoč brojnih političkih problema s kojima se suočavaju zemlje regije, gospodarska je kriza ključan i najveći problem koji je iznad svih političkih problema i koji povezuje baš sve zemlje regije. I na Brdu kod Kranja predsjednik Hollande naglasio je francusku zainteresiranost za gospodarske i infrastrukturne projekte u regiji. Može li Francuska pomoći ponovnom pokretanju gospodarstva u Hrvatskoj i ostalim zemljama regije? Hoće li Francuska pojačati gospodarsku suradnju s Hrvatskom?

  – Moj se posao sastoji upravo u poticanju inicijativa i sporazuma koji će Francuskoj omogućiti da intenzivnije sudjeluje u rastu i gospodarskoj modernizaciji zemalja regije. Ovu zadaću povjerio mi je ministar vanjskih poslova nakon što je predsjednik Hollande na ovom sastanku na vrhu imao priliku uspostaviti vrlo korisne kontakte. 

  Zatim su mi predstavnici Francuske u svim zemljama predstavili projekte koji su u tijeku te sve kontakte koji bi mogli pridonijeti zaključivanju sporazuma na obostranu korist. Mnogo je otvorenih prilika, a mi ćemo ostvariti najveći mogući broj poštujući pravila tržišnog natjecanja i slobode gospodarskih subjekata. Što se tiče Hrvatske, polazimo od ulaganja i razvoja koji su postali značajni zahvaljujući uloženom radu posljednjih godina, a čiji je najbolji primjer važan ugovor kojim se korištenje i proširenje zračne luke Zagreb povjerilo konzorciju koji predvodi poduzeće Aéroports de Paris. 

  Moji sastanci u Zagrebu bili su vrlo srdačni i konstruktivni te su mi dali nadu da će se ostvariti novi rezultati i u projektima koji će Hrvatskoj pomoći da u potpunosti prilagodi svoju infrastrukturu i svoja poduzeća Europskoj uniji čiji je sada dio. 

 Rigorozna metoda

Francuska snažno podržava nastavak proširenja EU na zemlje zapadnog Balkana, no činjenica je da i javnost u Francuskoj sa skepsom gleda na nastavak proširenja EU? 

  Francuzi veliku važnost pridaju tome da proširenje ostane kontrolirani proces: svaka kandidatura mora se preispitati u skladu s vlastitim zaslugama, a europsko približavanje zemalja mora se odvijati na temelju napretka koji su ostvarile. K tome, očigledno je da se u obzir mora uzeti i sposobnost za primanje novih članica Europske unije. U tome leži ključ uspjeha politike proširenja Unije. 

 Još je kompliciranije kada pogledamo što o tome misle članice EU. Teško se, naime, oteti dojmu da ne postoji jedna europska politika prema zapadnom Balkanu, nego ih je više, onoliko koliko ima članica…Već godinama slušamo kako balkanski vlak kreće prema Europi, no taj je vlak još uvijek na odlaznom peronu. Nesumnjivo je, naime, kako se Europa suočava sa zamorom od proširenja, a pristupni proces sve je teži i dugotrajniji. Nije li prijem novih članica, nakon ulaska Hrvatske, sve dalji i neizvjesniji?

  – Ne dijelim vaše mišljenje o nedostatku jedinstvenog pristupa prema zapadnom Balkanu. Naprotiv, Unija se preko procesa stabilizacije i pridruživanja oboružala jačom politikom prema zapadnom Balkanu. Ovim procesom predviđa se izrada sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uspostavljanje pravog političkog dijaloga, razvoj naprednih gospodarskih veza s regijom te gospodarske i financijske pomoći. 

  Što se tiče politike proširenja, stvari stoje drukčije. Kao što sam već spomenuo, pristupanje Uniji različitih zemalja regije mora se odvijati na temelju njihovih vlastitih zasluga i to je utvrđeno već na sastanku na vrhu koji se održao 2000. godine u Zagrebu. Ovdje je riječ o dugom i zahtjevnom procesu koji počiva na rigoroznoj metodi. Europska unija nastavlja sa svojom vlastitom integracijom te je nužno da zemlje kandidatkinje dosegnu visoku razinu pripremljenosti prije nego što joj se priključe. Iz tog razloga svaka zemlja na Balkanu mora nastaviti poduzimati napore kako bi se usvojile i primijenile potrebne reforme. 

 Što se promijenilo ulaskom Hrvatske u EU?

  – Nakon pristupanja Slovenije 2004. godine, pridruživanje Hrvatske još je jednom potvrdilo zbiljnost europske perspektive otvorene zemljama regije 2000. godine. To je također pozitivan znak za daljnje ujedinjenje europskog kontinenta i proširenje prostora mira, sigurnosti i demokracije koji predstavlja EU. Nemojmo zaboraviti da je prije dvadeset godina jugoistočnu Europu još uvijek potresao rat i užas. 

Slijepa ulica

Kako će se pristupanje Hrvatske odraziti na proces proširenja? Ovdje mislim, naravno, na nesporazume između hrvatske vlade i Europske komisije i nekih članica oko primjene europskog pravnog reda u Hrvatskoj. 

 Je li budućnost Bosne i Hercegovine u EU? Kako objašnjavate potpunu, totalnu političku blokadu u kojoj se ta zemlja nalazi već godinama, koja potvrđuje zaključak kako je Daytonski sporazum – potpisan u Parizu u prosincu 1995. – bio primjeren alat za okončanje rata, no nije prikladan za mirnodopski razvoj te zemlje, da ne spominjemo njezinu integraciju u EU?

  – Budućnost BiH svakako je u EU. Ovo je u više navrata, u ime svih država članica, potvrdilo Europsko vijeće, a i dovoljno je pogledati kartu Europe kako bismo otklonili svaku sumnju. 

  Treba međutim reći da je europsko približavanje BiH trenutačno u slijepoj ulici. Nedostatak napretka u unutarnjim reformama u opreci je s pozitivnim znakovima koji su vidljivi u drugim zemljama regije. 

  Čini mi se da su ove blokade prvenstveno povezane s poviješću zemlje koju svi poznajemo, a zbog koje su pomirenje te izgradnja zajedničke vizije zemlje i budućnosti kompliciraniji nego u nekim drugim zemljama. Daytonskim sporazumom, kojim se 1995. okončao rat, a koji je temelj institucionalnog ustrojstva zemlje, ne omogućuje se prevladavanje aktualnih blokada. Za to je potrebna zajednička vizija zemlje za koju mislim da još nije osmišljena. 

  Konkretnije govoreći, po pitanju napretka BiH na putu prema EU izneseni su specifični uvjeti koji su sada poznati svima. Riječ je, naime, o reformi Ustava koji se mora uskladiti s presudom Sejdić-Finci Europskog suda za ljudska prava kako bi se svi građani BiH mogli kandidirati za sve izborne funkcije, a da se pritom ne moraju izjasniti kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Ova reforma nije zahtjevna u tehničkom smislu, ali je za nju potrebna volja za kompromisom koja bi trebala izvirati iz želje za izgradnjom suživota. Također je potrebno uspostaviti mehanizam europske koordinacije zahvaljujući kojemu će se BiH moći pripremiti za upravljanje budućim europskim strukturnim fondovima. 

 Slažete li se s analitičarima koji upozoravaju da aktualna regresija u BiH prijeti pretvaranjem te zemlje u novi sigurnosni problem u regiji?

  – Svi žalimo zbog aktualne situacije koja šteti gospodarskom razvoju zemlje i njezinom stanovništvu. Međutim, što se tiče sigurnosti, mislim da ne treba ishitreno dizati uzbunu. Uvjeren sam da građani BiH ni najmanje ne žele da se ponove događaji koje su proživjeli. Kontekst oko BiH također se uvelike promijenio i situacija se čini mirnom i stabilnom. Sada treba ostati na oprezu te čelnike u BiH pozvati na pomirenje i na kompromis kako bi ispunili ono što je po mom mišljenju želja njihovih građana – život u miru u kojem se više nikada neće ponoviti greške iz prošlosti. 

 Raskrižje na Balkanu

Mnogi u Europi rado barataju stereotipima o Balkanu, gledajući na ovu regiju kao na bombu u europskom dvorištu, za koju se nikad ne zna kad će eksplodirati… Kakav je vaš doživljaj Balkana?

  – Regija Balkana svojevrsno je raskrižje, u ljudskom, kulturnom i gospodarskom smislu. Ima bogatu povijest, koju su u određenim trenucima obilježile tragedije, ali koja je uvijek bila u središtu europske pažnje. Regionalni čelnici zajedničkim će radom i boljom suradnjom moći ponovno odrediti prostor u kojem žive njihovi građani. To je bila jedna od poruka koju je ljetos uputio predsjednik Hollande sudjelujući na neslužbenom sastanku na vrhu čelnika regije. Danas Francuska ima želju nastaviti pomagati zemljama regije na njihovom putu prema EU. Balkan je područje mogućnosti, prilika za Europu da ponovno uspostavi kontakt s dijelom svoje baštine kao što je to bio slučaj s pristupanjem Hrvatske 1. srpnja. Možemo se usredotočiti samo na težinu povijesti, ali to bi značilo ignorirati ono što je najvažnije: Balkan, kao regija na raskrižju puteva i utjecaja, ima potencijal i kvalitete koje još nisu dovoljno poznate. 

 Proces pomirenja i stabilizacije na Balkanu iznimno je spor, neusporedivo sporiji nego, recimo, u slučaju francusko-njemačkog pomirenja. Francuskoj i Njemačkoj trebalo je 18 godina da poslije Drugog svjetskog rata potpišu Elizejski ugovor, kojim je sklopljeno trajno prijateljstvo između dvaju naroda – ključno za ujedinjenje Europe – dok se u balkanskoj regiji, iako je rat također okončan prije 18 godina, čini kao da je rat jučer završio. Kako ubrzati taj proces?

  – Francuska i Njemačka stoljećima su se sukobljavale. Međutim, 1945. godine došlo je vrijeme da se promijeni način razmišljanja te da se odabere pomirenje i suradnja. To nije bilo lako, ali uspjeli smo zahvaljujući vizionarima poput francusko-njemačkog državljanina Roberta Schumanna, poput De Gaullea i Adenauera koji su odbijali vjerovati da se ne mogu prevladati i nadići nacionalistička uvjerenja. Nije bilo razloga da i jedni i drugi, s obje strane granice, u školi uče da je susjedna zemlja vječni neprijatelj. Toliko nas stvari povezuje, naši stanovnici su se toliko pomiješali! Znate li naprimjer da je ime moje zemlje germanskog podrijetla, ili da je njemački ministar obrane francuskog podrijetla? 

  Ne postoji razlog da Balkan ne prijeđe isti put. Europska unija, dobitnica Nobelove nagrade za mir, simbol je pomirenja. Područje Balkana mora biti njezinim dijelom. 

 Lijeva hrvatska vlada upravo se suočava s pravom neokonzervativnom revolucijom u zemlji, slično kao što se i aktualna vlast u Francuskoj početkom godine suočavala s milijunima građana koji su na ulici prosvjedovali protiv legalizacije istospolnih brakova. No čini se da masovni prosvjedi nisu uspjeli skrenuti francusku vladu s njezinog puta. Imate li kakav savjet za aktualnu hrvatsku vladu, koja se muči sa sličnim izazovima?

  – Rješavanje društvenih pitanja preduvjet je za miran suživot. A svaka država ovim se pitanjima bavi u okvirima određenog konteksta. Nisam pozvan da govorim hrvatskoj vladi kako da riješi ova pitanja, no čini mi se međutim da je najvažnije ostati otvoren za dijalog. Građani i vlada moraju imati na umu da Europa pruža jedinstveni okvir za razvoj, ako poštujemo njezina pravila. U ovom slučaju, pa i širem kontekstu od referenduma, poštivanje manjina ostaje jedna od najvažnijih europskih vrijednosti.