Hrvatska poduzeća plaćaju oko 18 posto višu cijenu električne energije od prosjeka EU-a, dok istodobno Hrvatska nema razvijene mehanizme amortizacije šoka pa su poduzeća izložena regionalnim veleprodajnim cijenama zbog čega industrija plaća punu tržišnu cijenu bez korektiva.

U sektorima u kojima električna energija čini od 15 do 40 posto varijabilnog troška, razlika od 10 do 15 eura po megavatsatu znači izravno smanjenje profitabilnosti i odgodu ulaganja, upozorava se u publikaciji Fokus tjedna Hrvatske udruge poslodavaca te navodi da je Europska unija stvorila uvjete za jefiniju električnu energiju te da je sad na redu Hrvatska.

Predvidivije cijene

Uz napomenu da je električna energija jedan od ključnih proizvodnih inputa hrvatske industrije s udjelom od 25,8 posto u finalnoj potrošnji i predstavlja drugi najvažniji energent, iz HUP-a poručuju da industrijska cijena električne energije u Hrvatskoj mora biti niža i predvidivija uz očuvanje sigurnosti opskrbe i potrebnih ulaganja u mrežu.

HUP stoga predlaže umanjenje osnovne cijene kroz tržišne i ugovorne mehanizme, zatim ciljano rasterećenje reguliranog i parafiskalnog dijela (mrežnih naknada, naknada za obnovljive izvore energije, trošarina te selektivni porezni i parafiskalni pristupi) te konačno uvođenje i jačanje subvencijskih i kompenzacijskih mehanizama za energetski intenzivne sektore, poput mjera poveznih s mehanizmom kompenzacije neizravnih troškova ugljičnog dioksida u cijeni električne energije (ETS) i kroz ciljane potpore za industriju za smanjenje troškova energije i dekarbonizaciju (CISAF) kako bi se spriječilo daljnje narušavanje međunarodne konkurentnosti hrvatske industrije.

»Nakon tri godine plaćanja skuplje električne energije u maloj ekonomiji poput hrvatske, konačni cilj je niža i predvidivija cijena električne energije koja je usporediva s našim glavnim trgovinskim partnerima.

I to za sve potrošače iz kategorije poduzetništva, uz ciljane mjere kompenzacije za energetski intenzivne sektore kako bi se omogućilo dugoročno jačanje industrijske baze uz ubrzano ulaganje u energetsku tranziciju«, navode u HUP-u.

Njemački model

Pritom ističu primjer Njemačke koja je uspjela sniziti cijenu električne energije za poduzeća. Navode da se njemačka konkurentnost industrije ne gradi kroz zamrzavanje cijene energije, već kroz ciljano rasterećenje računa za električnu energiju prebacivanjem pojedinih stavki u državni proračun i namjenske fondove, čime se dio troška ‘seli’ s jedinične cijene električne energije u proračun pa industriji pada operativni trošak, uz zadržavanje tržišnih signala.

»Ključni elementi tog pristupa su smanjenje prijenosnih mrežarina kroz izravnu proračunsku potporu u iznosu od oko 6,5 milijardi eura te trajno zadržavanje niske razine trošarine za definirane korisnike, dok porez na električnu energiju ostaje na razini EU minimuma za prerađivačku industriju i poljoprivredu«, navode u HUP-u.

Njemačka pritom koristi obje ključne subvencije prema EU pravilima za energetski intenzivne i međunarodno izložene industrije – kompenzaciju neizravnih troškova ugljičnog dioksida, pri čemu je potpora ograničena na 75 posto troškova, a financiranje se u pravilu oslanja na prihode od dražbi EU ETS jedinica (trgovačka jedinica u EU-u za trgovanje emisijama stakleničkih plinova) te privremeno rasterećenje cijene električne energije za energetski intenzivne korisnike u sektorima posebno izloženima međunarodnoj trgovini kroz refundaciju dijela troška električne energije iznad unaprijed definirane referentne cijene, bez mijenjanja tržišnog formiranja cijena.

Jedan od uvjeta je da korisnici moraju najmanje 50 posto potpore uložiti u projekte dekarbonizacije u razdoblju do 48 mjeseci, uz mogućnost dodatnog povećanja potpore za 10 posto ako najmanje 80 posto zelenih ulaganja usmjere u sustave fleksibilnosti, poput baterijskih spremnika, upravljanja potrošnjom i prilagodbe proizvodnih procesa.

»Njemački pristup pokazuje da je moguće smanjiti jedinični trošak električne energije za industriju bez narušavanja tržišnog formiranja cijena kombinacijom horizontalnih rasterećenja i ciljanih potpora za energetski intenzivne sektore«, ističu u HUP-u i preporučuju jačanje dugoročnog ugovaranja i poticanje upravljanja potrošnjom kako bi se smanjila izloženost volatilnosti u najskupljim satima potrošnje struje.

Primjer Slovenije

Predlažu i rasterećenje gospodarstva kroz optimizaciju mrežarina i reguliranih naknada, uz nastavak ulaganja u prijenosnu i distribucijsku mrežu kroz posebne tarifne kategorije umanjenja za velike i stabilne potrošače te pravedniju raspodjelu troška modernizacije.

I Hrvatska gospodarska komora je na okruglom stolu održanom krajem prošlog tjedna također upozorila na previsoku cijenu električne energije koju plaća hrvatska, ali i europska industrija jer su cijene struje u EU-u više nego u SAD-u i Aziji, što bi moglo rezultirati deindustrijalizacijom i preseljenjem proizvodnje.

U Komori su predstavili primjer Slovenije koja je među prvim državama EU-a uspostavila zakonodavni okvir za primjenu CISAF mehanizma subvencija kroz trogodišnji program potpora, vrijedan 30 milijuna eura godišnje, koji predviđa privremene olakšice za cijene električne energije za 38 tamošnjih tvrtki.

Potpora u Sloveniji obuhvaća smanjenje prosječne veleprodajne cijene za najviše 50 posto godišnje potrošnje električne energije poduzetnika, ali ne manje od 50 eura po megavatsatu.

Tvrtke su na okruglom stolu pozvale na što skoriju primjenu ovog okvira, uz napomenu da bi se postojeći hrvatski model umanjenja naknade za obnovljive izvore energije, uz prilagodbe, mogao primijeniti i za europski mehanizam subvencija CISAF.