Procjenjujući da bi »plitka recesija« mogla biti prilika za Europsku uniju, europski povjerenik za gospodarstvo Paolo Gentiloni kazao je ovih dana u Davosu na Svjetskom gospodarskom forumu (WEF) da se otvara mogućnost da Unija poboljša konkurentnost industrijskih tvrtki u ključnim sektorima, posebice kad su u pitanju čista energija i poluvodiči.

Dodao je da je Europa sada spremna za koordinaciju industrije kako bi bila manje ovisna o drugima, dok je prije samo pet ili deset godina industrijska politika na europskoj razini bila tabu.

O tome da je nužno vratiti industrijsku proizvodnju na teritorij EU-a i smanjiti ovisnost europski čelnici govore još od izbijanja pandemije kad je obustava dobavnih lanaca pokazala koliko može biti opasna ta ovisnost.

Iznjedrila je tada Europska komisija ažuriranu industrijsku strategiju koja se temeljila na pandemijskim poukama, a cilj joj je bio potaknuti oporavak i smanjiti stratešku ovisnost EU-a na tehnološkoj i industrijskoj razini.

No, kako su popuštale epidemiološke mjere i uspostavljani dobavni lanci, to se sve manje spominjalo. Rat u Ukrajini priču je, u puno opasnijem obliku, vratio na kraj 2019. godine, pa se eto opet govori o industrijsku proizvodnji i industrijskoj politici.

Rijetko je koja država u EU-u konkurent Hrvatskoj u broju donesenih industrijskih strategija, posebice u posljednjih dvadesetak godina, ali bez nekog konkretnog rezultata, jer je Hrvatska i svojom poreznom politikom poticala uslužne djelatnosti puno više nego proizvodnju, pa se povećavao udio turizma u BDP-u, a smanjivao udio proizvodnje.

ICT sektor

Na pitanje što bi konkretno u Hrvatskoj trebalo učiniti da se »probudi« industrija, iz Hrvatske udruge poslodavca odgovaraju da je za hrvatsku industriju ključno nastaviti daljnju integraciju u globalne lance vrijednosti, te dodaju da je vrlo opipljivi rezultat tog procesa podatak da je od ulaska u EU Hrvatska više nego udvostručila robni izvoz, dok je izvoz ICT usluga povećam oko tri i pol puta, pa je ICT sektor postao drugi najveći izvoznik poslije turizma i generira izvoz ukupne vrijednosti od 1,9 posto hrvatskog BDP-a.

– Daljnja integracija u međunarodne trgovinske tokove podržana je nedavnim ulaskom u euro područje, Schengen te potpis sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om, što omogućuje inozemnim investitorima da lakše ostvare svoje poslovne interese na našem tržištu.

Paralelno, potrebni su dodatni politički napori po pitanju donošenja novog i fleksibilnog Zakona o radu, poreznog rasterećenja te jačanju pravosudnih mehanizama za rezoluciju loših plasmana, poručuju iz HUP-a.

Na pitanje je li i poreznom politikom Hrvatska pokazala da za budućnost bira rentijersko gospodarstvo iz poslodavačke udruge ponavljaju da se snažno zalažu za rasterećenje rada, te da u sklopu budućih poreznih reformi treba barem započeti tranziciju poreznog tereta s rada na dohodak od imovine, inicijalno ujednačavanjem poreznog klina, a ubuduće ukidanjem brojnih izuzeća te smanjenjem arbitrarnosti poreznih propisa.

– U suprotnom, njeguje se mentalitet rentijerstva, umjesto da se gradi mentalitet vrijednosti rada, što je ključ uspješne ekonomije i sretnog društva, zaključuju u HUP-u.

Iz Hrvatske gospodarske komore navode da je Hrvatska ulaskom u šengenski prostor i preuzimanjem eura osigurala dva vrlo važna, dugoročna zamašnjaka daljnjem rastu.

Napredni materijali

– Možemo istaknuti dva industrijska segmenta vrlo važna na razini Europske unije i istaknuta u strateškim i programskim dokumentima Europske komisije.

Radi se o poluvodičima i tehnologiji vodika, za oba ova segmenta postoji konkretan interes hrvatske industrije da se uključi u lance vrijednosti.

HGK i njegova Grupacija za mikroelektroniku i poluvodiče radi na uključivanju Hrvatske u program Važni projekti od zajedničkog europskog interesa, poznatiji kao IPCEI, namijenjen mikroelektronici.

U sklopu ovog projekta prilika za hrvatske tvrtke leži u novim tipovima dizajna i korištenju novih vrsta naprednih materijala, poručuju iz HGK-a uz napomenu da je hrvatska industrija i u području razvoja tehnologije vodika pokazala konkretan interes, sudjelujući u projektu Dolina vodika sjeverni Jadran.

Što se tiče porezne politike koja zasad građane upućuje na to da zaradu traže u rentijerskom gospodarstvu, u HGK-u kažu da udvostručenje robnog izvoza u deset godina članstva u EU-u govori da je hrvatska ekonomija puno više od turizma i iznajmljivanje apartmana.

– Porezna je politika svakako jedno područje koje zaslužuje našu pažnju, primjerice zato što se različiti oblici rada i aktivnosti prilično drukčije oporezuju, navode iz HGK-a.

Dodaju i da je važno i pitanje koordinacije između sustava obrazovanja i poslodavaca oko stvaranja i zadržavanja adekvatne radne snage, a s obzirom na to da šira regija više nije izvor imigracije, nameće se i pitanje imigracijske politike.

Ljubo Jurčić: Zemlje koje imaju ozbiljnu industriju imaju i ozbiljne planove

Iako su se industrijski dokumenti prije 20 godina donosili zbog obveza prema EU-u, tadašnjeg su ministra gospodarstva Ljubu Jurčića mnogi nazivali zagovornikom komunističke planske ekonomije, a njegov poziv da se raspravlja o reindustrijalizaciji Hrvatske doživljavan je smiješnim reliktom prošlosti.

Jurčić i danas kaže da zemlje koje imaju ozbiljnu industriju imaju i ozbiljne planove, a dodaje i da će i najbolji planovi ostati prazno slovo na papiru i da će izgledati smiješni ako nema istinske volje da se nešto učini.

– Nije proizvodnja, koja bi bila tehnološki napredna bila smiješna ni tada, nije ni sada ako ozbiljno razmišljate o sigurnosti svojih ljudi, o tome da građani uvijek trebaju hranu, odjeću, energiju.

Europa može smanjiti svoju ovisnost, može ojačati svoju proizvodnju ako bude dovoljno političke volje da se to dogodi. Dosad su mirno gledali kako se stvari odvijaju u suprotnom smjeru.

Tako je i u Hrvatskoj, kaže Jurčić odgovarajući na pitanje mogu li se ostvariti najave europskog povjerenika. Kad su u pitanju ciljane grane poput čiste energije i poluvodiča, Jurčić upozorava na to da je iz Europe krenula priča s vjetroelektranama i solarnim elektranama, pa je proizvodnju za njihovo opremanje Europa prepustila Kini i SAD-u, a Hrvatska se njome nikada ozbiljno nije ni bavila.