FILIP ZORIČIĆ

Hodajući intervju s prvim čovjekom Pule: ‘Uljanik mora ostati gdje jest. U Muzilu bi radio velike koncerte’

Edi Prodan

SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

​Mnogo sam puta isticao kako novinari imaju pravo maksimalno propitkivati moje izjave i postupanja, kako sam otvoren za sve pa tako i najprovokativnije upite, kako naprosto moja pozicija gradonačelnika Pule donosi čitav niz ugodnih, ali i situacija koje se takvima nikako ne bi mogle definirati. No, protiv sam da se u to upliće moja obitelj, a baš to se dogodilo.



Etika je kategorija ponašanja društva koje bi se prije i iznad svega morali pridržavati političari i novinari. Riječ je o ljudima koji u velikoj mjeri oblikuju javno mnijenje tako da bi im istina morala biti apsolutno najvažnija dominanta djelovanja. Na žalost, kad je u pitanju moje iskustvo s nekim od lokalnih medija, tome ni izbliza nije tako.


Mnogo sam puta isticao kako novinari imaju pravo maksimalno propitkivati moje izjave i postupanja, kako sam otvoren za sve pa tako i najprovokativnije upite, kako naprosto moja pozicija gradonačelnika Pule donosi čitav niz ugodnih, ali i situacija koje se takvima nikako ne bi mogle definirati. Jednako tako, uvijek ponavljam da se nikad neću složiti s bilo kojim novinarskim postupanjem koje će bez ikakvog razloga u bilo kakvu priču dovoditi moju obitelj, suprugu i djecu. Na žalost, baš se to dogodilo, neki od lokalnih medija prešli su bez ikakvog razloga tu crtu profesionalnog i naprosto kulturnog ponašanja, upleli su u jednu svoju, samo njima razložnu priču, ono što je svima nama najsvetije – obitelj. Ali, ma koliko me to »izbacilo iz takta«, nikad me na taj način neće slomiti.


Ne mogu mi nauditi do te mjere da bih se predao u borbi stvaranja jedne ljepše, ugodnije, prosperitetnije Pule. Taj je misija za mene toliko važna da ju medijska podmetanja, koliko god niska bila, neće poremetiti.
Pula, rano jutro. Svjež i vedar dan. Gradonačelnik Filip Zoričić prolazio je Forumom sigurna koraka kako bi točno na vrijeme stigao na posao.


Jutarnja pustoš




Vidno uzbuđen plasmanom i sadržajem novinskog teksta koji je problematizirao neke od »kvadrata« njegovog obiteljskog, i više nego skromnog stana površine manje od 50 četvornih metara.
– Ma pustite, neće mi ovakvi novinarski postupci poljuljati povjerenje u medije i njihov značaj u stvaranju pravednijeg društva. Ovakvi izdvojeni slučajevi govore prvenstveno o onom tko je pisao, uredio i objavio ovakav pamflet, nikao ne o novinarstvu u cjelini. I zato – krenimo smjerom koji smo dogovorili, istaknuo je, ipak s osmjehom na licu Zoričić.


SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER


A plan i dogovor bili su takvi da šetnjom kroz središte Pule pretresemo najvažnije ideje i mogućnosti za realizaciju i više nego ambicioznog plana koji je kroz svoju predizbornu kampanju, kao i donošenje iznimno odgovornog proračuna istaknuo nezavisni kandidat pojedinih grupacija građana Zoričić. Ono što nas je nemalo začudilo – na terasama ugostiteljskih objekata na Forumu – pustoš. Vrlo je slično i u ulici Sergijevaca.


Nije važno čiji je, NP Brijuni važan je cijeloj Istri

A kad su već spomenuti, kad se već nalazimo na prostoru Muzila, red je da se u priču uvrste i Brijuni. Treći najposjećeniji hrvatski nacionalni park prostor je i stalnih prijepora na relaciji Općina Fažana – Grad Pula.
– Proces pridruživanja NP Brijuni prostorno-političkoj organizaciji Pule je gotov. Fažana ionako ima na svom prostoru sjedište koje u prometnom i organizacijskom smislu skrbi o Parku, dok se Pula može pohvaliti, ali to i ozbiljno marketinški iskoristiti, kao jedini hrvatski grad koji u svom sastavu ima i – nacionalni park. Već sam to i isticao, ja sa svim jedinicama lokalne samouprave koji okružuju Pulu imam dobre odnose, velika i iskrena mi je želja da tako ostane. Nadam se da će tako biti i s Fažanom, bez obzira čiji je Park. NP Brijuni su naprosto komparativna prednost za čitavu ovu regiju, Istru kao i Hrvatsku u cjelini, jasan je Zoričić.

– Rano je, radno je vrijeme tek počelo. Ovdje su uvelike smještene neke od institucija tako da su ljudi u kancelarijama, na poslu. Mada, s druge strane, da evidentan je taj manjak ljudi i živosti u središtu grada. Jasno nam je da se povratak u grad neće dogoditi bez aktivnosti koje će biti privlačne za najšire slojeve društva. Ali da smo na pravom putu pokazale su nam adventske aktivnosti. Naišle su na opće odobravanje čemu je dokaz i pet tisuća turističkih noćenja kojima je povod bio upravo pulski advent. Povratak u središte grada znači i oživljavanje brojnih gospodarskih aktivnosti čemu je dokaz i sve veće zanimanje za iznajmljivanjem poslovnih prostora. Dakako da na tome nećemo stati, dolazi nam mjesec ljubavi veljača koju će također obilježiti zanimljivi sadržaji, a s prigodnom sadržajima nastavljamo i svakog slijedećeg mjeseca, rezolutan je Zoričić.


Revitalizacija centra


U našoj »inspekciji Pule« dolazimo do jednog od najvažnijih dijelova svakog grada – tržnice. Na ribarnici popunjena po prilici trećina štandova. Skoro bez kupaca iako je ponuda jako zanimljiva, baš bogata. Istina, doba je godine koje ne karakterizira prisutnost kašeta punih zdrave i povoljne plave ribe pa je komorna atmosfera na tržnici na neki način samorazumljiva.


– Koliko se god kroz godine politikom izgradnje velikih trgovačkih centara mijenja navike potrošača, odluka naše vladajuće koalicije je da se tržnica ne smije zapuštati. Suprotno, uz pomoć europskih fondova uskoro krećemo u renoviranje tržnice. Razloga su najmanje dva – riječ je o u povijesno-arhitektonskom smislu jako vrijednom objektu. Pandan naše pulske tržnice nalazi se i u Firenci gdje je taj objekt obnovljen tako da i dalje obavlja svoju funkciju. S druge strane, tržnice su i ogledalo produktivnosti domaćeg stanovništva, poljoprivrednika ili OPG-ova tako da je njihov značaj mnogo veći od samo trgovačkog. Ujednačit ćemo i izgled vanjskih štandova, a uz tržnicu bi u dogledno vrijeme, u danas, kako vidite, otužno praznom prostoru trebao proraditi restoran koji će u cijelosti biti posvećen domaćoj gastronomiji.


Pula, Istra, Mediteran, to su najvažnije odrednice koje želimo promovirati u gastronomiji našeg grada, pojašnjava nam Zoričić, dok mi smjer kretanja nastavljamo prema Robnoj kući Pula. Tipična arhitektura vremena koja je sredinom druge polovice prošlog stoljeća sve značajnije u tadašnje društveno uređenje uvodila potrošačke navike »zapada«. No, kako se trgovačka aktivnost Pule unazad dvadesetak godina preselila na obod grada, došlo je do pomalo apsurdne situacije koja je središte grada ostavila – praznim.


– Ne treba se čuditi, još manje tugovati. Onog trenutka kad je središte Pule napustio čak i najpoznatiji lanac brze prehrane na svijetu, postalo je do kraja jasno kako se mnogo toga treba mijenjati da bi se priču vratilo u logične okvire, one koja govori kako je centar svakog grada ujedno i središte njegove trgovačke te ugostiteljske aktivnosti. Značajni su procesi u oživljavanju robne kuće, dok na pozicijama, prometnicama koje povezuju kazalište i samo središte, prostor oko Korza, planiramo u suradnji s prometnim stručnjacima osigurati – pješačku zonu. Ona će biti dozvoljena za prolazak vozila opskrbe, ali bi u cijelosti morala postati prostorom u kojem će se apsolutno sigurno osjećati pješaci, mjestom za šetnju i uživanje u ponudi za koju sam uvjeren kako će se vratiti upravo u ovu, Laginjinu ulicu, pojašnjava Zoričić.


Na dobrom putu


Dakako, prolazimo i pored brojnih kiosaka. Oni su zbog odluke o zabrani prodaje kave i piva postali metom niza polemika. Nekolicina novinara, gastronomske i političke orijentacije, definirala je tu odluku »glupom«, no pozdravili su je i podržali Nacionalna udruga ugostitelja, kao i Udruga ugostitelja Kvarnera i Istre definiravši ju – uvođenjem reda i eliminacijom nelojalne konkurencije.


– Svojom kvalitetom smatram otvorenost za preispitivanje odluka koje donosimo. Jedna od njih je i navedena zabrana. Vidite, prigodom izglasavanja nitko se nije bunio, nije bilo ni jednog glasa protiv. Nakon što je usvojena i nakon što je krenula njezina provedba, javili su se glasovi protiv. Preispitat ćemo ju i donekle modificirati iako nikad neću odustati od tvrdnje da je prije svega bila usmjerena na onemogućavanje dolaska do alkoholnih pića malodobnim osobama kao i na olakšavanje rada ugostiteljskih objekata kojima je u opisu rada upravo – kuhanje kave, pojašnjava nam Zoričić zadovoljan što je njegova odluka naišla na nacionalni odjek jer je to dakako jasan znak da je s njom bio na – dobrom putu.


SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER


No uz dužno poštovanje trgovačko-ugostiteljskih aktivnosti u centru, gradovi ipak prije svega postoje zbog industrije, masovnog, kolektivnog rada koji je uostalom i bio razlogom za grupiranje velikog broja ljudi malom prostoru. Pula tome svjedoči tisućama godina.
– Da budemo na čistu – Uljanik treba ostati gdje i jeste. Dakako, nemoguće je vjerovati da će ikad više dosegnuti zaposlenost iz nekih prošlih, drugih i drugačijih vremena, ali da može egzistirati kao središte male brodogradnje, vjerujem da može. To je uostalom tradicija ovog grada i ovog kraja. Ono što pak ja vidim kao osnovni gospodarski pravac razvoja Pule nalazi se na drugoj strani zaljeva, istaknuo je Zoričić dok smo se od amfiteatra spuštali prema obalnoj crti grada.
Mjesto na koje je Zoričić usmjerio pogled i misli je Vallelunga, prostor gdje je nekad u brojnim objektima boravila vojska. Područje ispod Štinjana danas je sablasno prazno.


Nova Pula


Gusto mediteransko raslinje osebujnog izgleda i mirisa apsurdnost današnjeg stanja čitavog tog prostora pojačava do boli. Pogled na grad, velike slobodne površine, klimatska i vizualna ugoda naprosto vrište zbog nečinjenja društva koje gospodari državom i gradom. Godinama je brana uvođenju suvislih sadržaja bila zaposjednutost prostora od strane raznih vojski. Danas, i dalje se čeka potpis ministra Darka Horvata kako bi područje iz državne prešlo pod gradsku ingerenciju. A tada, izgovora za nečinjenje više neće biti. Istinski deprimirani napuštamo Vallelungu.


– Da, u pravu ste. Tužno je taj prostor vidjeti takvim, tim više što je upravo područje Vallelunege mjesto na kojem vidim rađanje nove Pule. Tražimo od države da nam što je prije moguće da pravo služnosti kako bi se stvorile prostorno-pravne pretpostavke da pod našom ingerencijom krenemo, uz pomoć svih raspoloživih sredstava, u prenamjenu prostora. Taj je predmet u domeni Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na čijem je čelu ministar Darko Horvat tako da se nadamo što skorijem njegovom pozitivnom rješenju.


Skromna razina reciklaže otpada

Družili smo se i s djelatnicima komunalnih službi koji su iskreno pozdravljali »šefa«.
– Kaštijun je naš veliki problem koji moramo permanentno rješavati. S druge strane neprestano smo u implementaciji brojnih sustava što podržavaju maksimu kako otpad nije smeće. Pula je danas na razini distribucije otpada u sekundarne sirovine na iznimno skromnoj razini od svega 15,42 posto što nije dobar rezultat. Naravno, ni blizu toga da smo s njim zadovoljni. Cilj nam je što je prije moguće dosegnuti 30 posto, biti slični metropolama poput Ljubljane koja ima jedan od najvećih postotaka prerade otpada u Europi, biti i u tom smislu kao i kod nove industrije – zeleni grad, pojašnjava nam Zoričić dok Pula, unatoč buri koja zna u smislu čistoće pokazati ni malo lijepo lice pojedinih sredina, unatoč tom postotku djeluje sasvim urednom.

Ne, nećemo se povoditi za trendovima koji s lakoćom prostore uz more prepuštaju turizmu. Suprotno, mjesto je to na kojem bi trebala izrasti održiva, zelena industrija. Misao vodilja je sve ono što je vodnjanski Infobip učinilo globalno utjecajnim, a i u dogovoru s njima, nakana nam je na prostor Vallelunge dovesti obrazovane mlade stručnjake i njihove obitelji. Prostor je to koji će nastanjivati i svojim radom ispunjavati i digitalni nomadi, nakana nam je Pulu pretvoriti u jedan od najznačajnijih centara digitalne industrije ovog dijela Europe. Ili kako u šali znaju komentirati ljudi »sicilijsu dolinu« pretvoriti u – silicijsku. Uspijemo li u tome, uspjet ćemo i u demografskoj obnovi grada koji danas ima šezdesetak tisuća stanovnika tako da zajedno sa Zadrom predstavlja peti ili šteti grad u državi, s nemalo zanosa pojašnjava nam Zoričić.


Muzil građanima


Druga lokacija planiranja i maštanja, ali i prijepora te današnje tuge sablasnosti prostora je – Muzil. Opet slična priča napuštenog vojnog lokaliteta. Pula se danas naprosto nalazi u apsolutno prijateljskom okruženju tako da je njezin vojni značaj, što je najveću slavu doživio u austrougarskim vremenima – nestao. Kako je pak riječ o golemoj površini, pred aktualne generacije političara stavlja se velika odgovornost: vrijeme i mjesto su to povijesnog raskrižja, pronalaženja novog smjera, definiranje budućnosti Pule.
– Kao ni u slučaju Vallelunege, ni nad Muzilom nemamo ingerencije. Mjesto je to nad kojim i dalje ovlasti ima država. S jedne strane, moguće ga je urediti u svojevrsni park posvećen prirodi koji se idejno naslanja na nacionalni park Brijuni. S druge, što je moje razmišljanje kao i dominantne strukture koja danas vlada Pulom, Muzil se mora pretvoriti u specifični prostor namijenjen aktivnostima građana, posvetu biljnim i povijesnim posebitostima, kao i prostor na kojem će se organizirati brojni kulturno-zabavni sadržaji. Pula je uvelike turistički grad, da o njezinoj okolici u tom smislu i ne govorimo. Kad zabodete šestar u središte Pule, na nekih pet, šest sati vožnje nalaze se gradovi i regije, od Milana do Budimpešte, Beograda ili Sarajeva koje nastanjuju deseci milijuna stanovnika. Podloga je to i za
organizaciju mega spektakala, velikih koncerata koji nadopunjuju sve ono što turizam juga Istre danas jeste. Pula je jako dobro prometno povezana zračnim i cestovnim pravcima tako da bi usmjeravanje Muzila u tom smjeru donijelo nove vrijednosti. Ima dakako i onih koji zagovaraju izgradnju velikog, zatvorenog turističkog resorta, no moje je mišljenje da Muzil mora prije svega pripadati građanima Pule kao i gostima koji bi došli uživati u na tom prostoru organiziranim događanjima. Kako mi se čini, moje stavove dijeli i većina stanovnika Pule, naglašava Zoričić.


Umijeće mogućega


Prolazeći gradom nailazio je gradonačelnik Pule na nepodijeljene simpatije građana. Do te mjere da smo mu »zamjerili« što je znajući za vrijeme i pravac našeg kretanja »naručio« simpatizere koji će »kao slu
čajno« tuda prolaziti. Susretali smo i vijećnike iz redova IDS-a i srpske nacionalne manjine – uvijek isto,
srdačni pozdravi i brzinska izmjena nekoliko rečenica. I ma koliko smo na izvjestan način cijelo vrijeme prolaska kroz grad bježali od »čiste« politike, od nje je, kao i od brojnih varijacija COVID-pandemije – nemoguće pobjeći. U središtu zanimanja je i dalje »kratki spoj« koji se dogodio na relaciji gradonačelnik – predsjednica Gradskog vijeća, Zoričić – Radojčić. Kao je poznato, krajem prošle godine Radojčić je izrazila neslaganje s prijedlogom odluke o prodaji određenih dijelova gradskog zemljišta kako bi se nadopunilo, s neophodnim sredstvima, proračun, inače jedan od skromnijih u Hrvatskoj. Ostane li tako i nakon skorašnje sjednice zakazane za zadnji tjedan siječnja, na pomolu je velika kriza s najavom i mogućih novih, parcijalnih izbora.


– A što reći nego da mi je žao, da me ova situacija istinski i nervira i rastužuje. Imamo, naime, priliku pokazati novo lice politike, uvesti nezavisne skupine građana na veliku scenu. Dokazati kako provodimo evoluciju politike i kako nam u fokusu nisu ideologije nego rad na podizanju kvalitete života građana. Kolegica Radojčić bi morala sagledati širu situaciju i shvatiti da ništa s premise političke platforme stranke kojoj pripada ne gubi, ne »prodaje« ili »izdaje«, kako je naprosto umijeće provođenja realne politike i umijeće mogućih, opravdanih, transparentnih kompromisa, pojašnjava Zoričić.
I u jednoj je velikoj mjeri u pravu što potcrtava i njegova stalna spremnost na politiku apsolutno čistih
i otvorenih računa, na maksimalnu transparentnost.


– Kako smo i obećali, od prvog dana ove godine otvorena je aplikacija putem koje svatko tko želi, a vjerujem da to želi baš svaki stanovnik Pule, može pratiti na što se troši svaka kuna iz proračuna. Mislim da je to najpoštenije, da je to najodgovornije moguće prema sredstvima kojima raspolaže proračun. Naša
politička grupacija baš s početkom rada te aplikacije pokazuje kako je drugačija, kao je naprosto poštenija. S druge strane, mada vjerujem da su ostali vijećnici Možemo! i dalje na liniji politike koju dogovorno provodimo, ne pada mi na pamet slagati nekakve nove koalicije kako bismo pod svaku cijenu zadržali vladajuću poziciju. Ne, ne mislim pozivati u koaliciju IDS jer naš je cilj, predizborni i postizborni, pokazati kako oni nisu dobro vodili Pulu, kao smo mi sasvim suprotni, drugačiji, pošteniji od njih, zaključio je Zoričić.


Prijelomnica grada


Dogovoreni hodajući intervju se tako, na Forumu gdje je i počeo, priveo kraju. Iako je došlo vrijeme ma-
rende, terase su na tom zanimljivom trgu ispred gradske palače i dalje bile potpuno prazne. Ne, da kako da nije dobro da su terase u radno vrijeme pune, no sudeći prema dobnoj, visokoj starosnoj strukturi
hrvatskih gradova, u čemu ni Pula nije iznimka, ni da baš nikog nema nije uobičajeno, nije naprosto »normalno«. Očigledno, glavni grad Istre je u – problemu. Fizičkom, emocionalnom i materijalnom. Nekako kao da je proteklih, politički monolitnih godina izgubio vjeru u sebe samog. Pokazala je to i trž
nica – bez kupaca, pokazale su to i terase – bez gostiju, pokazao je to i Uljanik – bez radnika. Sva sreća da
je ljeti Pula turistima jako privlačna te da oni kroz nekoliko toplih mjeseci izravnavaju brojne statistike i
proračunske »rupe«. S druge strane, Vallelunga je prostor koji svojom energijom, mirisima i ljepotom uistinu najavljuje mjesto gdje bi se mogla dogoditi nova povijesna prijelomnica grada. Živjeti i stvarati na tom prostoru mogle bi na stotine stručnjaka što bi Pulu uvelo u doba novog uzleta i poleta. Tada i, sasvim sigurno, barem »rahlo« popunjenih terasa.