NEODGOVORNI PLANINARI

HGSS spasio belgijski par na Velebitu: Otišli noću, zalutali, raspala im se gojzerica…

Marin Smolčić

Foto HGSS

Foto HGSS

Uz to što su dosta kasno krenuli u taj poduhvat stvar se dodatno zakomplicirala nakon što su skrenuli sa planinarske staze i svjesni toga nastavili put dalje.



PRIZNA – Za potražne timove HGSS-a stanice Gospić nisu važni vremenski uvjeti, konfiguracija terena ili doba dana i noći kada će krenuti u akcije.


Tako se sinoć već hvatao mrak kada su u 18.30 sati zaprimili poziv sa primorske strane Velebita iznad mjesta Prizna. Poziv su uputili dvoje mladih belgijskih državljana koji su imali namjeru spustiti se sa Velikog Alana u Priznu te trajektom otići na Pag. Uz to što su dosta kasno krenuli u taj poduhvat stvar se dodatno zakomplicirala nakon što su skrenuli sa planinarske staze i svjesni toga nastavili put dalje. Cijeli događaj nam je prepričao voditelj gospićkog HGSS Josip Brozičević.





-To se ispostavilo kao loša odluka jer su nakon nekoliko kilometara hodanja kroz kršovita, niskim grmljem i raslinjem obrasla bespuća primorske strane Velebita zaglavili na stjenovitom i vrlo nepristupačnom dijelu od kuda više nisu mogli niti znali nastaviti put. Kao dodatni otežavajući faktor primicala se i noć a bura je bila u jačanju.


Potpuno dezorijentirani i bez idejni u noći vidjeli su samo svjetla na Pagu i susjednim otocima i promatrali svoje željeno odredište koje se i nije činilo tako daleko, ali samo pogledom. Uz sve to dodatno otežavajući faktor bio je i taj što je mladiću u potpunosti raspala se gojzerica. Jedino što im je preostalo bilo je pozvati pomoć preko Centra 112.


Ono što je sretna okolnost ove potrage je dostupnost signala za mobitel pa su mladi planinari u kontaktu sa spašavateljima dobili upute što činiti kako bi bili čim prije pronađeni. Također sreća je i to da nisu bili povrijeđeni a sa sobom su imali dovoljne zalihe hrane i vode.


Nakon što smo dobili lokaciju mladog para i napravili plan potrage, 10 spašavatelja krenulo je u potragu. Na ovom dijelu Velebita nema planinarskih staza već se djelomično naziru tzv. „kozje staze“ kojima su se nekad kretali stanovnici velebitskih i pod velebitskih sela i njihovo blago. Kako staze ne služe svrsi već duži niz godina, nema stanovnika kao ni koza, tek protrči po neka divljač, one su obrasle raslinjem i postale gotovo neprohodne, što je ovu potragu činilo izuzetno zahtjevnom.


U potrazi smo koristili i bespilotnu letjelicu pomoću koje u 22 sata pronalašli izgubljene planinare. Iako je zračna udaljenost od vozila do nesretnih planinara iznosila „samo“ 1,3 km, trebala su nam tri sata da se probiju do njih te pronađemo najbolji i najlakši put i sigurno ih spustimo, kaže Josip Brozičević.


Mladi belgijski planinari nisu imali dovoljno riječi hvale za HGSS-Stanicu Gospić. Zbog vrlo surovih klimatskih uvjeta koji sada vladaju na Velebitu svakako je upitno kako bi se ova noćna potraga okončala da nije bilo Gospićana.