Nakon nekoliko incidenata u Rusiji i Azerbajdžanu odnosi dviju zemalja se hlade. Utjecaj Rusije na Kavkazu mogao bi dodatno oslabiti zbog sukoba s Bakuom. Diplomatska kriza koja je urodila sukobom između Rusije i Azerbajdžana eskalirala je u samo nekoliko dana i dodatno opteretila ionako napete odnose. Kriva je sporna racija provedena krajem lipnja u ruskom Jekaterinburgu koja je završila smrću dvojice uhićenika azerbejdžanskog podrijetla, podsjeća u analizi  Deutsche Welle. 

Nekoliko muškaraca azerbajdžanskog podrijetla uhićeno je u okviru istraga kaznenih djela iz prethodnih godina. Tereti ih se za atentate i ubojstva. Ruske specijalne snage navodno nisu postupale osobito obazrivo. Dvojica uhićenih, dva brata poduzetnika, umrla su pod nerazjašnjenim okol / bakuunostima.

Baku je reagirao brzo i oštro. Azerbajdžansko ministarstvo vanjskih poslova je izrazilo “odlučan prosvjed” protiv “neprihvatljivog nasilja” ruskih sigurnosnih snaga. U znak prosvjeda otkazani su svi kulturni događaji povezani s Rusijom. Na državnoj televiziji voditelj u udarnom terminu proziva “imperijalno ponašanje” Moskve prema državama bivšeg Sovjetskog Saveza. U uredu državne ruske novinske agencije “Sputnik Azerbajdžan” azerbajdžanske vlasti su uhitile dvoje ruskih zaposlenika. Kako javljaju mediji, riječ je o djelatnicima ruske tajne službe FSB.

Moskva umanjuje značaj, Baku pojačava pritisak

Kremlj je reagirao za sada suzdržano. Glasnogovornik Dmitrij Peskov je izrazio žaljenje zbog odluke Bakua i naglašava kako situacija u Jekaterinburgu “ne može biti razlog za ovakvu reakciju”. Ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi ističe da su poginuli i uhićeni etnički Azeri, ali da posjeduju ruske putovnice pa se stoga radi o ruskim državljanima.

Dan kasnije azerbajdžanske pravosudne vlasti dodatno su pojačale pritisak i uhitile još nekoliko ruskih državljana u Bakuu. Optužba: krijumčarenje droge i organizirani kriminal. Fotografije iz sudnice pokazuju da neki od uhićenih na sebi nose tragove nasilja. Na društvenim mrežama tvrdi se da je riječ o programerima i turistima iz Jekaterinburga.

Niz međusobnih optužbi se nastavlja. U Rusiji je uhićeno još Azerbajdžanaca – u Jekaterinburgu i Voronježu. Prema mišljenju stručnjaka koje je intervjuirao Deutsche Welle, ovo je novi test za odnose dviju zemalja koji su se naglo pogoršali nakon pada azerbajdžanskog zrakoplova krajem 2024. godine.

Prekretnica: zrakoplovna katastrofa

25. prosinca 2024. azerbajdžanski zrakoplov s pet članova posade i 62 putnika pogođen je ruskom raketom zemlja-zrak. Tragedija se dogodila iznad glavnog grada susjedne Čečenije, Groznog, gdje je tada bila aktivirana ruska protuzračna obrana. Zrakoplov je pokušao prisilno sletjeti i srušio se blizu kazahstanskog grada Aktaua. Poginulo je 38 osoba.

Azerbajdžanski politolog i stručnjak za sukobe Arif Junusov smatra da nije slučajno što je od tada u obje zemlje na snazi oštra medijska retorika. Uvjeren je da je pisanje medija pod direktnim uplivom vlasti te da su bilateralni odnosi u velikoj mjeri podložni osobnim osjećajima državnih čelnika.

Pixsell

Alijevljeva ljutnja na Putina

Za azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva pad zrakoplova imao je osobnu dimenziju, navodi Junusov. U trenutku incidenta i njegov predsjednički zrakoplov nalazio se u zračnom prostoru Rusije. I on je teoretski mogao biti meta ruskih protuzračnih raketa. Također, prvi koji se Azerbajdžanu ispričao bio je čečenski vođa Ramzan Kadirov, a ne ruski predsjednik Vladimir Putin. To je izazvalo iritacije u Bakuu, osobito kod predsjednika Alijeva. “Alijev nije izričito spomenuo Kadirova, ali je oštro kritizirao činjenicu da su ga prvo zvali iz Groznog a ne iz Moskve”, navodi politolog. „Da je Putin prvi nazvao Alijeva, javna konfrontacija mogla se izbjeći”, smatra.

Neovisni kavkaski stručnjak Kiril Krivošejev je istog mišljenja. “Putin se Alijevu ispričao samo formalno, i bilo je očito da Alijev time nije bio zadovoljan”, kaže on za DW. No, ovaj znanstvenik naglašava kako nedavne događaje u Jekaterinburgu vjerojatno nije inicirao Kremlj. Ruski istražitelji djeluju po vlastitoj (rasističkoj) logici: “Sve dijaspore, uključujući i azerbajdžansku zajednicu, doživljavaju se kao organizirane kriminalne skupine. To je trend koji je raširen u dijelovima ruske elite.” Diplomska kriza koja je uslijedila, kako kaže, više je kolateralna šteta.

Prema Krivošejevu, službeni Baku koristi zaoštravanje situacije kako bi ojačao svoj položaj na međunarodnoj sceni: “Za Alijeva je važno nastupiti kao suveren vođa koji je sposoban reći ‘ne’ i Rusiji i Zapadu.”

Ilham Alijev / Pixsell

Samouvjerenost prema Moskvi

„Baku više ne doživljava Moskvu kao vanjsku silu koja može diktirati pravila na Kavkazu”, smatra i azerbajdžanski politolog i zastupnik u parlamentu Rasim Musabekov u razgovoru za DW. Azerbajdžan je počeo razvijati vlastitu energetsku i vojnu infrastrukturu. To je izazvalo nedoumicu u Kremlju. Medijska retorika Rusije prema Azerbajdžanu znatno se zaoštrila. Moskva sada pokušava nadoknaditi gubitak utjecaja u regiji time što pojačano vrši pritisak na azerbajdžansku dijasporu.

To bi moglo imati ne samo diplomatske, nego i gospodarske posljedice – primjerice u energetskom sektoru. „Ne smijemo zaboraviti da Rusija trpi zbog sankcija. Azerbajdžan je u nekim slučajevima pomagao Moskvi da ih zaobiđe. Europski parlament uspostavio je tako povjerenstvo koje istražuje čiji se plin zapravo prodaje Europi: azerbajdžanski ili možda ipak ruski“, napominje Junusov. Ako se odnosi između Moskve i Bakua dodatno pogoršaju, u opasnosti bi mogao biti i taj navodni dogovor između dviju zemalja.

U opasnosti su i drugi bilateralni projekti, dodaje zastupnik Musabekov: razvoj međunarodnog prometnog koridora “Sjever–Jug” kroz Azerbajdžan, kao i projekt sinkronizacije ruskih i iranskih elektroenergetskih mreža. Ne mogu se isključiti ni poteškoće u transportu ruskog plina prema Iranu, upozorava.

Unatoč svemu, gospodarski interesi i dalje su važni za Azerbajdžan, zaključuje politolog Krivošejev. „Azerbajdžansko gospodarstvo najradije bi se držalo podalje od politike. No, dok Baku još uvijek ima manevarskog prostora, Moskva raspolaže sa sve manje sredstava pritiska.” Rusija gubi utjecaj na Južnom Kavkazu, zaključuje DW podsjećajući na neka tako davno divno prijateljstvo dvojice vođe pod naslovom “Putin u Azerbajdžanu “kao kod kuće”. Ruski predsjednik lani u kolovozu u posjetu Azerbajdžanu nije dočekan samo uz baš sve državne počasti, nego i uz iskaze najvećeg prijateljstva Ilhama Alijeva. No, i tada bilo jasno da Azebejdžan želi radije “sjediti na više stolica”, balansirajući u odnosima s Turskom, EU i Rusijom, nego samo u čvrstom zagrljaju Moskve. O tim  neugodnim temama nije bilo ni riječi.

Pixsell

„Rado Vas opet od sveg srca pozdravljam u Azerbajdžanu“, riječi su kojima je predsjednik Azerbajdžana dočekao ruskog predsjednika Putina. „Siguran sam da će za Vas biti podjednako ugodan, kao što će biti koristan za naše odnose. Još jednom: dobro nam došli!“ I mediji Rusije i naravno Azerbajdžana su puni izvješća o srdačnom susretu, čas u svečanim odijelima, čas opušteni u košuljama – Putin je bio gost kod kuće Alijevih na večeri.

Teoretski je i to bio državnički susret: predsjedničkim ukazom je i njegova supruga, Mehriban Alijeva 2017. proglašena potpredsjednicom Azerbajdžana. Ta funkcija zapravo nije niti postojala, ali prethodne godine je njen muž ispravio tu „sitnicu“ i dao promijeniti Ustav. Jer kao što je Ilham na položaju predsjednika naslijedio svog oca Hajdara, tako dinastija treba ostati na vlasti – barem dok njihova djeca ne stasaju (dvije kćerke i sina koji opet nosi djedovo ime).

Gost Putin s predsjednikom i potpredsjednicom Azerbajdžana / Foto: Kremlin Pool

Eto, samo da se nešto potpiše…

Predsjednik Rusije se u Azerbajdžanu doista može osjećati kao kod kuće jer je i režim predsjednika Alijeva „doista na izuzetnoj razini korupcije i nadzora gospodarstva državnom elitom – i to u dijelu svijeta u kojima te stvari nisu neuobičajene“, izjavio je bivši veleposlanik SAD u toj zemlji, Richard Kauzlarich. Još 2012. ga je udruga Organized Crime and Corruption Reporting Project proglasila „najkorumpiranijim čovjekom na svijetu“, a ta tradicija se nastavlja – također i u institucijama EU i državama Europe, čak i Švedskoj.

Usprkos svemu tome, Azerbajdžan je sa svojim nalazištima nafte i plina važan i Europi – i Rusiji. U tu zemlju je stiglo preko četiri milijarde dolara ruskih ulaganja u tamošnje gospodarstvo, a i predsjednik Putin je naglasio kako je u toj zemlji aktivno preko 1.270 tvrtki s ruskim kapitalom. To prijateljstvo i partnerstvo se i ovom prilikom potvrdilo potpisivanjem sporazuma i memoranduma uz zujanje kamera i brojne, državi lojalne novinare – uz policijski nadzor u Azerbajdžanu praktično drugih niti nema. Potpisano ih je ravno šest: od Memoranduma o razumijevanju između agencija za izvoz i ulaganja Azerbajdžana i Rusije pa do Sporazuma o suradnji u zaštiti biljaka. No niti ovom prilikom Azerbajdžan nije potpisao pristup takozvanoj Putinovoj uniji – Euroazijskom gospodarskom savezu jer Alijev i dalje želi balansirati i imati koristi i od Rusije, Turske, muslimanskog svijeta i Zapada, piše DW.

iStock / Baku u noći, Azerbajdžan