Nakon više od mjesec dana velikih turbulencija čiji je osnovni smjer bilo raspuštanje Gradskog vijeća, stvaranje uvjeta za rušenje gradonačelnika Filipa Zoričića i novi izbori, Pula potpuno mirna očekuje četvrtak, 5. svibnja kada će se na Dan oslobođenja i Dan grada između ostalog posthumno Đorđu Balaševiću dodjeliti povelja Počasni građanin Grada Pule za 2022. godinu. Zoričić koji se drznuo osvojiti vlast i pokrenuti promjene na svim razinama, na nedavnoj 12. sjednici Gradskog vijeća Grada Pule održanoj s istim tolikim brojem točki dnevnog reda, kao da je s totalne vjetrometine zašao u jednaku takvu utihninu.

Program bez rupa

I ne samo to, otputovao je u Split kako bi na tamošnjem Sveučilištu i formalno, na prigodnoj svečanosti prekriven togom, bio promoviran u doktora povijesnih znanosti. Ono što je posebno zanimljivo, jer doktorirao je u siječnju 2021. godine, Zoričić je bio jedan od istinski rijetkih kandidata na proteklim izborima s titulom doktora znanosti, baš kao što je i danas jedan od rijetkih gradonačelnika s tako visokim stupnjem obrazovanja. Je li i to možda – u državi gdje obnašatelji značajnih funkcija diplome i njihovo porijeklo kriju poput poruka koje su prenosili partizanski kuriri – jedan od izvora nezadovoljstva konkurencije? Tim više što je središte zanimanja Zoričićeva doktorata Vlado Gotovac, apsolutno markantna politička veličina čijim se tragom, sasvim logično, i on sam u političkom smislu odlučio kretati. Javnost, “našpanana” silnim “nezadovoljstvom” stranaka pozicije i opozicije te neprestanim iskazima Zoričićeve “nesposobnosti” očekivala je konačni raspad te pulske kule od karata i poziv na raspisivanje novih izbora kad ono – “uništa”. Još i gore, nižu se dobre vijesti: nakon višemjesečnog traženja adekvatnog rješenja za stanare koji moraju napustiti Samački dom, Grad Pula pronašao je odgovarajući smještaj. Tako da svim nezadovoljnicima nije ostalo baš ništa nego pokušat pronaći pukotinu u programu proslave Dana Grada. Mada, i tu će ići teško jer program je poprilično besprijekoran.

Prvo je to obilježavanje Dana Grada nakon pandemije, s više od 60 programa, pjevaju i sviraju svi – Atomsko sklonište, Livio Morosin, Vesna Nežić Ružić, Anelidi,… – ma kako u prošlosti bili, u pred i post izbornim vremenima politički povezivani. Samo da je fešte, od 1. do 9. svibnja, jer svečano će se obilježiti i 1. maj i Dan Europe, Pula živi nekim sasvim normalnim, uobičajenim životom. Čudno jer do jučer su ljudi koji ju vode, najeksponiraniji su svakako Zoričić i Anja Ademi, pročelnica Upravnog odjela za lokalnu samoupravu, bili totalni promašaj, politički luzeri, klerikalci i što već sve ne. Zapravo sve samo ne sposobni voditi Grad.

Besmisao demokracije

Što je to nama ostalima metropola Istre pokazala unazad nekoliko mjeseci?
Pula je jedan od najvećih hrvatskih gradova. Koliko god da to jako malo znači u demografski ispuhanoj i ostarjeloj državi, političke promjene koje su zadesile Pulu privukle su golemu pažnju hrvatske javnosti. Nezavisne liste istina s lakoćom pobjeđuju u malim sredinama, ali u gradu koji broji šezdesetak tisuća stanovnika to je, u pravilu, jako teško. Ako se i provuku na vrh, jako teško ostvaruju koalicije koje bi osiguravale stabilnu vlast. Uspije li i to nekim slučajem, što se u Puli s NLFZ ipak dogodilo, kreću subverzije i diverzije kojima je jedini cilj destabilizirati, na sve psiho-fizičke načine, takvu vlast. Proizvode se permanentne krize kako bi se dovelo do raspada koalicije, do rušenja demokratski izabrane vlasti. Dakle demokracijom se naziva izborni proces biranja, no u rušenju demokratski izabrane vlasti demos – ne sudjeluje. Sudjeluju tek političke grupacije koje na taj način pokazuju kako su zapravo same sebi smisao. Ili besmisao, kako god želite. Umjesto da se pomogne volju naroda, da se u definiranom četverogodišnjem razdoblju dovede do željenih socijalno-ekonomskih promjena, političke grupacije, stranke, partije, nadzemne i podzemne koalicije čine sve kako bi – srušile volju naroda.
Koalicija koju je u Puli okupio Filip Zoričić rasahla je u roku od deset mjeseci. Iako je Možemo podržalo 99,9 posto točki o kojima se raspravljalo u tom razdoblju, puklo je na – lugo mare. Kako se čini važnije je gdje će se Pula šetati nego gdje će i što Pula raditi. Ipak je riječ o gradu uronjenom u Jadran, Mediteranu. Tamo gdje je dokolica oduvijek bila na posebnoj cijeni.

Rad znatno manje. Malo je istina neobično za jednu dominantno lijevu grupaciju da vodi više računa o stablu nego o čovjeku, ali aktivizam i ekologija mogu, eto, biti jači od radnika i sociologije. Mada, možda se to moglo i očekivati jer je u tih istih pet pari mjeseci Gradsko vijeće Pule, na poziciji ili opoziciji, napustilo čak šest vijećnika. Uglavnom iz osobnih razloga. Što na neki način jasno daje do znanja da su u politiku zalutali. I kad se nakon toga raznim nezrelim odlukama funkcioniranje Pule, jednog od najvećih gradova Hrvatske, dovede u totalnu slijepu ulicu, e onda ti naši vrli demokrati, koji volju naroda priznaju jedino kad odgovara njihovim osobnim proračunima, onda opet prizivaju – demos. Traže da referendumom ljudi sami odluče o pitanjima o kojima oni, od naroda izabrani, to nisu u stanju. Istinski besmisleno. Besmisao demokracije. Čemu izbori. Dovoljna je postaviti komunalni i društveni sustav te svako malo poneki referendumčić.

Neka ih do jeseni

I nakon svih tih deformacija i difamacija, nakon što su se izabrani od naroda kako bi radili za opće dobro iživljavali u svojim nedoraslim nadmudrivanjima, eto ga i – strah. Kad su pucali koalicija i Gradsko vijeće Pule, mnogi su zazivali potpune izbore. Od nule. Nakon godinu dana skoro ničeg, jer se energija u pravilu trošila na jeftine i prozirne prozivke ne na transformaciju života grada, opet se zaziva ono u čemu se većina naših političara jedino dobro snalazi – mahnito predizborno vrijeđanje. Pa opet – volja naroda.

I onda nagli pulski muk. Čačkanje ušiju i kopanje noseva. Lungo mare, nogometni kampovi, Marsove poljane i Venerini brežuljci s kraja travnja više nikog nisu zanimali.

Što bi mogao biti razlog iznenadne pulske amnezije? Čini se – nikom se ne da, nakon što su Uskrsni blagdani pokazali kako bi nam ljeto moglo biti turistički dohodovno, gubiti vrijeme s nekakvim izborima. Treba očistiti apartmane, pokositi travu, maknuti lišće iz bazena. Filip i Dušica? Neka ih preko ljeta. Neka njih gone novinari, neka ih prate gdje god se mrdnuli, neka njima broje kilometre i dane u kojima ih nema u Puli. Oporba će se već okupiti tamo negdje koncem rujna kad će opet krenuti u potragu za – demokracijom.

Uzeli smo primjer Pule jer je lani u svibnju pokazala hrabrost i odlučnost za promjene. Da bi većina izabranih samo deset mjeseci kasnije pokazala kako nije vrijedna građana Pule. Mogli smo obraditi i Split koji stalno mijenja, iako ne zna zbog čega to čini, kao i Rijeku koja nikad ne mijenja ali jednako kao i Split – ne zna zbog čega to čini. Uzeli smo Pulu kojoj čestitamo – Dan Grada. Pa na lungo mare. Dok borovi još mirišu.