Gotovo tri mjeseca od potresa na Baniji problema je sve više. Dio ljudi i dalje boravi u kućama s crvenim naljepnicama, oni koji su dobili kontejnere, pak, nisu spojeni na vodu i kanalizaciju.

Kao i mnogo puta do sada, opet su volonteri preuzeli ulogu države i barem dijelu ljudi omogućili koliko toliko dostojanstven život, javlja N1.

Mali bager, malo dobre volje i Vasilj će moći kontejner spojiti na vodu. Nakon što je preživio potres, na vodu čeka gotovo tri mjeseca.

“Kao da sam dobio lizu”

“Moram reći da sam se stvarno obradovao kao da sam neki desetogodišnjak pa da sam dobio neku lizu, mislim i smiješno i tužno i svašta”, rekao  je za N1 Vasilj Zinaja iz Majskih Poljana.

Ni Zora Bjelan od potresa se nije pošteno okupala.

“Nemaš kupatila, nemaš se čime oprati, ugriješ vode, opereš se malo”, kaže ona.

Voda u bunarima je zamućena, mnoga sela ni prije nisu imala vodovod, a potres je samo pogoršao već očajno stanje.

“Ljudi pate, ljudi nemaju osnovne životne uvjete, ljudi ne mogu održavati higijenu, nemaju se gdje kupati, to je prikaz Hrvatske u 21. stoljeću”, upozorava Martina Pavičić iz Inicijative nezavisnih volontera.

Pa ti zovi direktora vodovoda…

Prema procjenama volontera najmanje 50.000 ljudi na Baniji nema pristup vodi.

“Što se nacionalnog stožera tiče, postoji volja i suradnja i sredstva koja su pustili lokalnim samoupravama”, dodaje Pavičić.

Međutim, kada se dođe do lokalne razine, vidi se da sustava nema.

“Ja sam zvala direktora vodovoda, poslala sam mu poruku, nije odgovorio na poruku, nije se javio na telefon, u tri dana smo pripremili akciju, trebao mi je samo jedan vodoinstalater”, rekla je Branka Bakšić Mitić, zamjenica gradonačelnika Gline.

I opet su dobri ljudi počeli raditi ono što bi trebao sustav. Volonteri su u Majskim Poljanama spojili pet kontejnera na vodu.

“Evo meni radosti, večeras kupanje hladnom vodom od radosti”, veli Vasilj Zinaja.

Uskoro će se i Zora okupati, i to u novoj drvenoj kućici za koju su sredstva skupili radnici Plive, jedna tvrtka iz Njemačke i jedan privatni donator.

“Hvala milom Bogu, sretna sam, znaš da bih od sreće plakala, i drago mi je i milo i svaka čast svima tko mi je god to pomogao”, kaže Zora Bjelan za N1.