Potencijali

Gosti koji stižu avionom su dobri potrošači, a i dulje ostaju. Pitanje je samo – kako ih vratiti na Kvarner?

Alenka Juričić Bukarica

Foto Mateo Levak

Foto Mateo Levak

Pandemija je donijela transformaciju u turizmu, pa su Kvarner otkrili neki novi, imućniji gosti. Potvrđuje to i rekordan broj malih privatnih aviona koji su ovog ljeta sletjeli na Krk. Tim tragom treba ići dalje, međutim, projekt neće donijeti »boom« u jednoj godini, budući da aviopromet ima svoje postulate i sporije se uspostavlja



Turistička regija Kvarner na Jadranu je godinama ona koja ima najmanji rast aviogostiju. Prije pandemije u Zračnu luku Rijeka došlo je do 200.000 putnika, iz godine u godinu broj je povećavan, no pandemija je učinila svoje. Kvarner, kao i Istra, primarno je autodestinacija, no jasno je da ne može ostati samo to.


Pandemija je i sama donijela transformaciju u turizmu na način da su regiju otkrili i neki novi, imućniji gosti. Potvrđuje to i rekordan broj malih privatnih aviona koji su ovog ljeta sletjeli na Krk.


S druge strane, regija je uslijed pandemije izgubila avioveze s nizom tržišta, otišao je i Ryanair, koji je ove godine otvorio veliki hub u Zagrebu, no s druge strane, u odnosu na lani, stvari su se pomakle na 15 ovogodišnjih linija, od kojih najveći dio za Njemačku, naše najveće emitivno tržište.


»Svi u isti rog«




Isto tako, ne treba zaboraviti ni da je poljski nacionalni prijevoznik LOT pojačao linije za Kvarner, u odnosu na prvotne najave, odnosno činjenicu da je bilo upitno hoće li ove godine letjeti na Krk. Jasno je i da bez avioprometa Kvarner ne može računati na iskorak na nekim udaljenijim tržištima, s kojih se teže dolazi vlastitim automobilom.


Ipak, jedan od osnovnih preduvjeta za ponovno vraćanje avioprometa, vraćanje starih i otvaranje novih tržišta, svakako je činjenica da se i javni i privatni sektor složio oko toga te da su ovog ljeta odradili niz sastanaka oko toga. »Svi pušu u isti rog«, i to je najvažnije, te je osnovni preduvjet vraćanja avioprometa.


Tako su odrađeni razgovori s nizom aviokompanija, ali isto tako udružena su sredstva za avio oglašavanje, i to u ukupnom iznosu od tri milijuna kuna. S time da lokalne turističke zajednice udružuju pola milijuna kuna, turističko gospodarstvo 300.000 kuna, lokalne samouprave milijun kuna, dok Turistička zajednica Kvarnera osigurava još 1,2 milijuna kuna svojih sredstava.


Ove godine s avioprijevoznicima je potpisano ugovora u vrijednosti od oko milijun i pol kuna, a ostatak je baza za 2022. Nije dovoljno, ali je početak.


Inače, osim što se želi pojačati povezanost s drugim državama, ideja je i bolje povezivanje unutar naše zemlje, prije sve s Dubrovnikom, linijama nacionalnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa te je, stoga, kvarnerski turistički sektor za stol pozvao i ministra mora, prometa i infrastrukture, Olega Butkovića.


Govoreći o tome što povratak avioprometa znači za Kvarner, Katica Hauptfeld, vlasnica jedne od najvećih hrvatskih agencija, opatijskog Katarina linea, istaknula je kako Kvarner mora na tome raditi, ali i kako je potrebna podrška države koja se, kao većinski vlasnik Zračne luke Rijeka, prema njoj ponaša pomalo maćehinski.


– Mi ne želimo biti samo autodestinacija, jer se aviogosti na destinaciji duže zadržavaju. Isto tako, bez aviolinija ne možemo znatnije računati na neka udaljenija tržišta kao što je Skandinavija, rusko tržište, ali i, primjerice, sjever Njemačke.


Ali, treba nam pomoć države, u smislu da budemo bolje povezani i s domaćim destinacijama, prvenstveno tu mislim na Dubrovnik – rekla je vlasnica Katarina linea te dodala kako agencija ove godine puno radi na američkom tržištu.


Tako su uspostavili krstarenja luksuznim jedrenjacima između Opatije i Dubrovnika, a koji ove godine ima dvije direktne linije prema SAD-u, kompanijama Uniteda i Delte.


Dubrovnik bi nagodinu, izgleda, trebao imati i direktnu linju iz SAD American Airlinesa, od čega bi, u konačnici, i Kvarner, uspostavom unutardržavne aviolinije linije Croatia Arlinesovim zrakoplovima, mogao profitirati. Jer, Amerikanci, u pravilu, žele proći više od samog Dubrovnika, a naučeni su letjeti avionima i ne želi svatko nakon slijetanja putovati autom.


Velika potrošnja


Inače, ono što je također specifično za aviogoste je i visoka potrošnja u samoj destinaciji.


– Treba naglasiti kako je aviogost dobar potrošač i, možemo reći, najbolji gost ne samo za hotel, već i za agencije jer koristi transfere, kao i izlete, dok individualac na izlete, primjerice, odlazi sam. Od aviogostiju svi u lancu dobivamo puno više i zarada po gostu je najveća.


Pa i iz tog razloga želimo njihov veći dolazak. Sigurno je i da jedna Opatija, u kojoj su novi vlasnici najveće turističke kompanije istaknuli kako žele vratiti sjaj uspavanoj ljepotici, želi i bolju zračnu povezanost regije. Tu je i novi Hilton… Stoga vjerujem da na taj način možemo biti isto ono što je Dubrovnik na jugu, samo na sjeveru Jadrana, dodala je Hauptfeld.


Da je bolje povezivanje i unutar Hrvatske jedan od ciljeva, ukazao je i Goran Fabris, predsjednik Uprave Jadrana Crikvenica. Rijeka nikad neće imati direktnu liniju za New York, ali to i ne mora kada je Dubrovnik, a i primjerice Split, izvrsno povezan aviolinijama praktički s cijelim svijetom.


Samo treba taj potencijal bolje iskoristiti i povezati se s tim zračnim lukama, reći će. Isto tako, netko tko dolazi iz Londona za Zagreb, radije će avionom do Krka, nego voziti desnom stranom ceste.


– A što se tiče Jadrana Crikvenica, mi vidimo doista velik potencijal u tome da se ojača riječka Zračna luka te da se osiguraju letovi s tržišta s kojih ih trenutno nemamo, kao što su Skandinavija, Rusija, Velika Britanija, ali i da se pojačaju letovi s tržišta s kojih imamo avioveze, kao što su Njemačka, Poljska, pa čak i Nizozemska.


To je nešto što ćemo maksimalno podržati te se nadamo da ćemo uspjeti dogovoriti već za sljedeću sezonu. Svjesni smo, međutim, da je to dugoročan projekt i ulaganje za budućnost.


Naime, naš cilj mora biti, ako dobijemo prave linije, da svake sljedeće godine imamo sve više komercijalno održivih linija, a onda novac namijenjen udruženom oglašavanju možemo preusmjeravati dalje u otvaranje nekih novih tržišta.


To je jako bitno, kao i to da se cijela priča posloži čim prije, jer ćemo tako moći što ranije dalje pregovarati s našim touroperatorima, kazao je Fabris, istaknuvši kako je velika stvar da su zajednički interes u razvijanju Kvarnera kao aviodestinacije doista našli i javni i privatni sektor. Isto tako, ukazao je na jednu, moglo bi se reći »famu«, a to je da su aviogosti isključivo gosti hotela.


– Činjenica je, međutim, da aviogosti jako dobro pune privatni smještaj, i to ne samo luksuzne vile za odmor, već i sav ostali obiteljski smještaj. Za to je dobar primjer, recimo, zadarsko područje čiji iznajmljivači jako lijepo pune svoje kapacitete na račun Ryanairovih linija.


A s obzirom da u našoj županiji polovica kapaciteta otpada na obiteljski smještaj, sigurno je da će i sami iznajmljivači imati koristi od avioprometa, dodao je predsjednik Uprave crikveničkog Jadrana.


I u najvećoj kvarnerskoj turističkoj kompaniji, Liburnia Riviera Hotelima, koji su s ulaskom novog vlasnika, njemačke Lurrsen grupe krenuli u veliku transformaciju ponude prema viskokvalitenom i luksuznom turizmu, pozdravljaju jačanje Kvarnera kao avioregije.


Puno toga za ponuditi


Tako su kazali kako se LRH, zajedno s ostalim dionicima u turizmu, s ovoga područja polako pokušavaju odmaknuti od toga da je Kvarner isključivo auto destinacija.


– Opatija i Kvarner mogu puno toga ponuditi i mi želimo ulaganjima i kvalitetnim projektima ponuditi što više sadržaja te podići razinu usluge, ali i čitavu destinaciju na jednu višu razinu. Čitav Kvarner ima potencijal za luksuzni turizam, a podizanjem kvalitete usluge unutar destinacije namjeravamo privući goste veće platežne moći.


Do sada smo bili među lošijima u tom segmentu, a da bi to poboljšali potrebno je osigurati bolju povezanost drugih zračnih luka s Rijekom i povećati broj avio linija iz Hrvatske, ali i s drugih tržišta, rekli su u LRH-u.


U njihovom su fokusu trenutno, iako, jasno, u perspektivi žele obuhvatiti što više tržišta, tržišta Velike Britanije, Skandinavije, Njemačke, zemalja Beneluxa, Rusije, Ukrajine i Srbije. Isto tako, i u najvećoj kvarnerskoj turističkoj kompaniji, istaknuli su važnost suradnje i koordinacije na vraćanju avioprometa na Kvarneru.


– Udruživanje s ostalim turističkim gospodarstvenicima, lokalnom i regionalnom zajednicom, te turističkim zajednicama pravi je potez i jedini način da zajedničkim snagama ostvarimo bolje rezultate i privučemo što više gostiju s novih tržišta.


LRH želi da Opatija postane destinacija visoke kvalitete i bogate te raznovrsne turističke ponude u kojoj će se svi posjetitelji i stanovnici osjećati ugodno 365 dana u godini, međutim, jedna hotelska kuća ne može sama podići cijelu destinaciju.


Zato moramo zajednički djelovati, a to će dovesti i do otvaranja novih radnih mjesta, pozicioniranja čitave destinacije, ulaganja u nove sadržaje i dodatnog poticaja gospodarskom razvoju Opatije i čitavog Kvarnera, poručili su iz LRH-a.


I svakako valja dodati, nije riječ o projektu koji će donijeti »boom« u jednoj godini, aviopromet u odnosu na onaj kopneni ipak ima svoje postulate i sporije se uspostavlja.


Geografska disperziranost


Kada se govori o Kvarneru kao aviodestinaciji, svakako treba imati na umu geografsku disperziranost same županije s velikim destinacijama na otocima, ali i još uvijek smještajno deficitarnim Gorskim kotarom.


Samim time, kao bitna stavka razvoja aviodestinacija, nameće se ustvari i sama povezanost unutar županije. Ideja je da bi se, uz pomoć lokalnih samouprava i Županije, to postiglo tako da se naprave tri kopnene linije, jedna bi iz Omišlja išla preko Kraljevice, Crikvenice do Novog Vinodolskog, druga do Opatijske rivijere, a treća do Baške, s time da bi trebala »hvatati« i pristanište Valbiska kako bi gost mogao dalje prema cresko-lošinjskom arhipelagu, dok iz Baške ima trajekt za otok Rab.


Osim toga, time bi se potaknulo i češće korištenje aerodroma u odlascima, dakle kao emitivne zračne luke, obzirom da ne bi trebalo odlaziti do ZL Zagreb i tamo ostavljati automobil više dana. Samim time, dakle s povećanim interesom i na odlaske, jača se i avioprijevoz ne samo u glavnoj sezoni, već otvara mogućnost i zadržavanja nekih od rotacija tijekom cijele godine.


Primjerice, ukoliko se tijekom ljeta postave dvije rotacije tjedno za Frankfurt, ukoliko se pokaže ekonomski interes, tako bi se moglo zadršati barem jednu rotaciju i van sezone, a time se otvara mogućnost da se za putovanja ne koristi ZL Zagreb, već upravo Rijeka.


Isto tako, jedna od nelogičnosti na koju ukazuju gosti jest to da je prijevoz taksijem od oko 400 kuna do Opatije ili Crikvenice, za onoga tko kartu plaća 40-ak eura ili smještaj 70-ak eura značajan trošak. Isto tako, u konačnici, ako se dobro postave temelji, riječka ZL mogla bi možda postati hub nekog od avioprijevoznika, kao što su to postali Zagreb ili Zadar.