Obrazloženje banaka je da kredite ne daju zato što hrvatska poduzeća »nemaju kvalitetnih projekata«, a ekonomist Guste Santini tvrdi da je za gospodarstvo pogubna bila privatizacija najvećih banaka
Gospodarstvo ne može rasti bez povoljnih kredita, ali banke ih nastavljaju smanjivati i u prvom tromjesečju ove godine. To se smatra posljedicom recesije. No, široj javnosti nije poznato da su poslovne banke počele tvrtkama pritezati kreditne slavine daleko prije krize. U posljednjih 20 godina banke su prepolovile udio gospodarstva u svom kreditnom kolaču, a prednost dale kreditiranju stanovništva. Smanjivale su zajmove proizvođačima i usmjeravale ih u osobnu potrošnju.
Od 1994. do 2006. godine udio kredita poduzećima u ukupnim kreditima banaka smanjio se s 80,7 na 41,2 posto, upozorava Guste Santini u radu »Kriza prirodno stanje nevidljive ruke«, objavljenom na mrežnoj stranici Rifin.com. Preciznije, banke su stalno povećavale svoj kreditni kolač, pa su svima davale sve više – i gospodarstvu, i građanima. Ali kreditiranje tvrtki raslo je po prosječnoj godišnjoj stopi od 3,28 posto, a stanovništva po vrtoglavoj stopi od 20,67 posto.
Pogubna privatizacija
Kreditna suša za gospodarstvo nastavila se i tijekom šestogodišnje krize. Prema podacima HNB-a, udio poduzeća u ukupnim kreditima banaka smanjio se 2008. na 40,7 posto, a u ožujku ove godine na 38,2 posto. Banke objašnjavaju da kredite ne daju zato što hrvatska poduzeća »nemaju kvalitetnih projekata« te da zajmove sve manje traže, zbog razduživanja. Santini, pak, sugerira da razvoj događaja od 1994. nije slučajnost, nego rezultat politike banaka. On smatra da je privatizacija najvećih banaka bila pogubna za gospodarstvo.
– Kreditna aktivnost hrvatskih poslovnih banaka, nakon njihove internacionalizacije, bila je u izravnoj funkciji razvoja potrošačkog mentaliteta hrvatskih građana. Pitanje obnove, restrukturiranja i razvoja gospodarstva bilo je od manjeg, gotovo marginalnog značenja, kaže Santini. Poput mnogih drugih ekonomista, Santini smatra da je politika banaka pridonijela padanju domaće proizvodnje i izvoza te povećavanju uvoza.
– Rastući deficiti u vanjskotrgovinskoj razmjeni s inozemstvom velikim se dijelom mogu obrazložiti rastom kreditne aktivnosti u sektoru građana, upozorava Santini.
Promašene investicije
Kad su ulazile na hrvatsko tržište, inozemne banke u svoje su kćeri prebacivale i velik dio svog kapitala, ali u funkciji gospodarstva zemalja iz kojih su došle, potvrdila je i analiza Međunarodnog monetarnog fonda, koja pokazuje da slične muke imaju i druge tranzicijske države.
– Kako su zemlje (jugo)istočne Europe primale više kapitala iz zapadnih banaka, tako se povećavao i njihov uvoz iz zapadne Europe. Procjenuje se kako je od svakog eura, kojeg su zapadne banke uložile u kćeri, 57 centa završilo u uvozu iz zemalja zapadne Europe, objavio je MMF u izvješću iz listopada 2011.
Ekonomisti smatraju da problem nije samo u kreditnoj suši za poduzeća, nego i u strukturi dodijeljenih kredita. Oni su rijetko odlazili u razvoj proizvodnje koja se može izvoziti. Većina investicija, koje su banke financirale prije krize, otišla je u građevinarstvo, u kupnju zemljišta, zgrada i drugih nekretnina. Mnoga poduzeća sada propadaju, a ljudi gube radna mjesta. Oni uzimaju sve manje zajmova, pa su se banke preusmjerile na državu. Vlada je tijekom krize naglo povećala udio u kreditnom kolaču banaka, u kojem je 2008. sudjelovala s 5 posto, a početkom ove godine s 13,4 posto, prema podacima HNB-a.
