ZAGREB  Tvrtka LNG Hrvatska za gradnju i upravljanje budućim terminalom na Krku do kraja ove godine planira krenuti u postupak ispitivanja tržišta, kako bi se vidjelo ima li ih, i tko su eventualni zakupci plina s budućeg terminala – doznaje se u Ministarstvu gospodarstva, čiji se ministar Ivan Vrdoljak jučer pohvalio sa 4,9 milijuna eura koje će nam Europska komisija dati bespovratno za izradu tehničke dokumentacije za terminal. Bude li zakupaca, s njima bi, doznaje se, LNG Hrvatska već iduće godine trebao potpisati ugovore, no hoće li se terminal uopće graditi, ovisi samo o tome hoćemo li za njegovu gradnju imati strateškog ulagača.

Već je poznat stav Ministarstva gospodarstva, odnosno ministra Vrdoljaka, prema kojem LNG na Krku ne treba Hrvatskoj, već Europi, i Europa nam zbog toga financijski treba pomoći u njegovoj realizaciji. S budućih platformi u Jadranu Ministarstvo očekuje najmanje pet, do čak 15 milijarda kubika plina godišnje, pri čemu hrvatske potrebe ne iznose niti tri milijarde, što znači da ćemo vlastitim jadranskim plinom apsolutno zadovoljavati domaće potrebe te sve viškove plina izvoziti, nada se Vrdoljak. Hrvatska se, osim toga, uključila i u projekt Jadransko-jonskog plinovoda (IAP), kojim će kaspijski plin odlaziti u Europu, pri čemu bi kroz Hrvatsku prolazilo oko pet milijarda kubika godišnje.

»Bude li dovoljan plin iz Jadrana i IAP-a, možda se ispostavi da LNG, s planiranim kapacitetom od oko šest milijarda kubika, neće ni biti potreban. Sami ga sigurno nećemo graditi jer Europi treba puno više nego nama«, može se čuti u Vrdoljakovom ministarstvu, u kojem napominju i to kako je trenutačno cijena plina sa LNG terminala daleko veća od cijene plina u austrijskom Baumgartenu, jednom od najvažnijih čvorišta za plin za srednju Europu. Ministarstvo ipak radi na dokumentaciji za terminal, pri čemu se lokacijska dozvola očekuje uskoro, a s europskih će pet, i još hrvatskih pet milijuna eura, biti izrađena i sva ostala dokumentacija, pa tako i detaljna tehnička rješenja te plan zaokruživanja financijske konstrukcije.

»Kad budemo imali građevinsku dozvolu, znat će se, nadamo se, i tko će biti ulagači u projekt te koliko će EU sudjelovati u ulaganju. Tek će tada biti moguće krenuti u izgradnju terminala koji bi u rad mogao biti pušten najranije za pet godina«, napominje izvor u Ministarstvu gospodarstva, dodajući i to kako, dok god ne bude poznato s kim ćemo terminal graditi, neće biti ni izvlaštenja sada DINA-inog zemljišta na kojem bi se terminal trebao graditi. Država, može se čuti, u budućem LNG terminalu ne želi imati udio veći od 25 posto, budući da će on u najvećoj mjeri služiti drugim europskim zemljama.