Iznajmljeni agencijski radnik mogao raditi za minimalac, dok bi radnik kod poslodavca kod kojeg radi i agencijski radnik na istom radnom mjestu imao daleko višu plaću
ZAGREB » Poslodavci, sindikati i predstavnici ministarstva rada i mirovinskog sustava ovaj tjedan kreću u teške razgovore oko izmjena Zakona o radu u drugoj fazi. Najsporniji prijedlog izmjena ZOR-a zasigurno je uvođenje nove verzije otkaza – financijskog otkaza – kojeg će poslodavac moći uručiti radniku ako nije u mogućnosti isplatiti plaću.
U resornom ministarstvu tvrde kako će se taj otkaz tretirati kao poslovno uvjetovani otkaz, što znači da će radniku koji odbije snižavanje plaće i dobije otkaz, poslodavac priznati otkazni rok i isplatiti otpremninu. No, na mjesto radnika kojem je otkazao jer nema novaca za njegovu plaću moći će zaposliti jeftinijeg radnika (to u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza ne može) što bi u praksi moglo dovesti do zlopupotreba. Prema objašnjenjima iz resornog ministarstva, takav je prijedlog bolje rješenje od propisivanja plaće pravilnikom o radu, jer se pravilnici mogu mijenjati bez znanja radnika. Moguće zlouporabe, kako navode u ministarstvu, sprečavat će se pojačanim inspekcijskim nadzorom. Inspektori rada i zaštite na radu tako bi trebali biti vraćeni u okrilje ministarstva rada, a zakonskim izmjenama dat će im se ovlasti slične ovlastima poreznih inspektora.
Mini preraspodjela radnog vremena, također bi mogla biti jedna od vrućih pregovaračkih tema. Naime, zakonskim izmjenama omogućit će se nejednak raspored radnog vremena u periodu od četiri mjeseca, s tim da prosječan broj sati rada na kraju tog perioda ne smije biti veći od 48 sati tjedno. Pritom se sve iznad 40 sati treba platiti kao prekovremeni rad. Uvodi se i ograničenje prema kojem u takvoj mini preraspodjeli nitko u tjednu ne smije raditi više od 56 sati. Formula je komplicirana i nije jasno u kojem će se trenutku, primjerice, radniku platiti prekovremeni sati. No, kako se najavljuje poslodavac će najmanje mjesec dana unaprijed morati donijeti odluku o rasporedu radnog vremena, čime će ga se tjerati da planira poslovanje.
Između ostalog, izmjenama ZOR-a, trebao bi biti ukinut insitut zahtjeva za zaštitu prava. On je sada pretpostavka za podnošenje tužbe sudu, a radnici koji propuste podnijeti zahtjev za zaštitom prava poslodavcu, ostali bi bez pravne zaštite, odnosno ne bi ga mogli sudski goniti. Umjesto sudski, suglasnosti za otkaz zaštićenim kategorijama radnika, poput sindikalnih povjerenika ili članova radničkih vijeća, rješavat će se putem obavezne arbitraže. Predlaže se i produženje roka za zastaru novčanih potraživanja sa sadašnje tri godine na pet. To znači da bi radnik, prođe li takav prijedlog, mogao sudski potraživati, primjerice, neisplaćene prekovremene sate, pet godina unatrag. Predlaže se i liberalizacija poslovanja agencija za privremeno zapošljavanje, a agencijski radnici ubuduće bi mogli zarađivati manje od radnika zaposlenog kod korisnika, ukoliko agencija ima kolektivni ugovor. Tako bi iznajmljeni agencijski radnik, primjerice, mogao raditi za minimalac, dok bi radnik kod poslodavca kod kojeg radi i agencijski radnik na istom radnom mjestu imao daleko višu plaću.
