Dosadašnji princip poticanja bio je »svima po malo«, ali više onima koji su lošiji pa nije donio nikakve rezultate. Vrijeme je da se država počne ponašati u skladu s načelima dobroga gospodar-stvenika i usmjeri svoje napore i resurse u ona područja koja bi joj trebala donijeti najveće prinose
– Teško je objasniti zašto je nešto zanemarivano dvadesetak godina, pogotovo kada niste bili aktivan sudionik tih procesa. Mislim da je osvještenje nastupilo prije nekoliko godina, a ova Vlada je skupila snage i energije da krene u ozbiljno rješavanje problema koji su dugo vremena zanemarivani. Nije olakšavajuća okolnost, ali slični trendovi dogodili su se i u ostalim zemljama EU.
Možete li pojasniti kako se metodološki došlo do četiri strateške industrije – farmaceutske, ICT, elektro i metaloprerađivačke – koje su definirane kao budući pokretači ekonomije?
– Do ključnih industrijskih djelatnosti koje imaju najveću sposobnost rasta i razvoja došlo se primjenom modela koji je kreiran za potrebe izrade same strategije. Specifičnosti modela kojeg smo primijenili su tri kriterija koji se uzimaju u obzir i primjena metode kvadratnog programiranja što znači da svi kriteriji istovremeno trebaju biti zadovoljeni. Kriteriji su profitabilnost, izvozna orijentacija i veličina djelatnosti prema broju zaposlenih u djelatnosti. Odabir svakog od kriterija rezultat je brojnih ekonometrijskih analiza koje smo proveli kako bismo utvrdili ključne odrednice industrijskog rasta. Što se tiče trogodišnjeg razdoblja koje smo uzeli u obzir, ne smatramo da u ovom slučaju predstavljaju ograničenje jer su sve tri godine recesijske i dobro odražavaju stanje u pojedinoj djelatnosti. S druge strane, podaci po djelatnostima za godine prije 2010. nisu usporedivi s podacima u razdoblju od 2010. do 2012. zbog uvođenja nove Nacionalne klasifikacije djelatnosti (NKD 2007.) tijekom 2008. Novi NKD također nam je omogućio usporedivost s podacima zemalja EU.
Ovisni o kreditima
Među »pokretače« nisu uvrštene tradicionalne i velike domaće industrije, poput prehrambene i drvoprerađivačke. Dio prehrambenih tvrtki otvoreno iskazuje nezadovoljstvo, smatraju da niste dobro procijenili potencijale grane.
– Točno je da među pokretače nisu uvrštene djelatnosti proizvodnje prehrambenih proizvoda i proizvodnje namještaja iz jednog osnovnog razloga, a taj je da nisu prošle kriterij izvozne orijentacije u modelu, dok smo istraživanjem došli do zaključka kako djelatnosti koje nisu orijentirane izvozu neće moći rasti po stopama većim od 5 posto koliko se očekuje od djelatnosti koje bi trebale pokrenuti hrvatsku industriju. Međutim, odmah ovdje moram naglasiti, kako, bez obzira na skupinu kojoj pripada, ni jedna industrijska djelatnost nije zaboravljena, a kamoli stavljena u nepovoljniji položaj. Ako uzmete bilo koju horizontalnu operativnu mjeru koju smo naveli, vidjet ćete da bi ona trebala stvoriti bolje uvjete za svaku od djelatnosti. Stoga nas autore strategije često rastužuje krivo shvaćanje cijelog koncepta dokumenta, a koncept je jednostavan – primjenom horizontalnih operativnih mjera stvoriti bolje uvjete za cijelu hrvatsku industriju, a primjenom manjeg dijela vertikalnih operativnih mjera stvoriti još bolje uvjete i prilike onima koji su se do sada pokazali kao najbolji i imaju najbolju perspektivu za budući rast i razvoj. Dosadašnji princip poticanja bio je »svima po malo«, ali više onima koji su lošiji pa nije donio nikakve rezultate. Vrijeme je da se država počne ponašati u skladu s načelima dobrog gospodarstvenika i usmjeri svoje napore i resurse u ona područja koja bi joj trebala donijeti najveće prinose. I još da pojasnim zašto smo uzeli izvoznu orijentaciju kao jednu od ključnih odrednica rasta. Analizom komponenti BDP-a Hrvatske utvrđeno je kako komponenta osobne potrošnje čini čak 80 posto BDP-a. Nakon što smo utvrdili da osobna potrošnja čini najveći dio BDP-a, išli smo istražiti čime je određena ta osobna potrošnja. Došlo se do zaključka kako je najvećim dijelom određena kreditnom aktivnošću poslovnih banaka. Drugim riječima, osobna potrošnja u Hrvatskoj ne ovisi o dohocima koje njeni građani ostvaruju već o tome koliko im poslovne banke daju potrošačkih kredita. Kako se u budućnosti ne može očekivati snažnija kreditna aktivnost poslovnih banaka u kreditiranju potrošnje stanovnika, tako ne možemo ni očekivati da će domaće tržište rasti po visokim stopama. Stoga je, kako bi se ostvarile više stope rasta, nužna orijentacija na izvozno tržište.
Nisu zanemareni
– Niti jednim dijelom Industrijske strategije nismo stavili određene djelatnosti izvan dosega potencijalnih potpora i doveli ih u lošiji položaj. Kada bi se realizirao i samo dio operativnih mjera koje smo naveli, jamčim kako bi svi bili u znatno povoljnijem položaju. Dovoljno je detaljno pročitati skup mjera koje navodimo kako bi se shvatilo da nitko nije zanemaren niti se išlo u korist jednim djelatnostima nauštrb drugih. Nadalje, u svakoj djelatnosti ima svijetlih primjera tvrtki koje su izrazito uspješne i perspektivne. Međutim, analizu nije bilo moguće napraviti na razini poduzeća, već su podaci agregirani na razinu djelatnosti.
Prehrambenu industriju i proizvodnju namještaja uvrstili ste među »čuvare« domaće ekonomije, no što to uopće znači u današnjem dinamičnom okruženju; bilo koja industrija, ne bude li tehnološki napredovala, neće moći zadržati ni postojeće pozicije.
– »Čuvari« je samo simboličan naziv za skupinu djelatnosti koje su velike i profitabilne, ali orijentirane na domaće tržište pa se, zbog prethodno navedenih razloga, ne očekuje da bi mogle imati visoke stope rasta. Dobro ste rekli, od njih se očekuje da zadrže postojeće pozicije što naravno neće biti moguće bez tehnološkog napretka i ulaganja u istraživanje i razvoj budući da su te djelatnosti i na domaćem tržištu izložene velikoj konkurenciji, skoro jednakoj onoj na svjetskom tržištu. Upravo iz navedenog razloga, veliki broj horizontalnih mjera usmjeren je na olakšavanje investiranja u nove tehnologije i znanja.
Jeste li prilikom pisanja strategije surađivali s Ministarstvom poljoprivrede, u čijem su resoru ove industrije?
– Iza svega stoji model utemeljen na znanstvenim metodama, a on je dao rezultate kakve prezentiramo. Smatramo kako je strategija razvoja poljoprivrede vrlo važan dokument za definiranje smjera razvoja prehrambene i drvoprerađivačke industrije. Suradnju s Ministarstvom poljoprivrede, kao i drugim ministarstvima, moguće je ostvariti uglavnom u području usklađivanja različitih strategija, a navedeno je planirano u Gospodarskoj razvojnoj strategiji.
Stvaranje uvjeta
– Alternativa pokretanju industrije je da pustimo sve da se odvija kao i do sad. Napravili smo i takav scenarij razvoja industrije i prikazali ga u dokumentu, ali o toj alternativi ne želimo ni razmišljati jer smatramo da bi to dovelo do znatno gore situacije u cijelom gospodarstvu. U Strategiji smo analizirali resurse i kadrove potrebne za provedbu strategije što je rezultiralo definiranjem pretpostavke i preduvjeta uspješne provedbe. Ukoliko bi se ostvarili navedeni preduvjeti i ispunile definirane pretpostavke, a potom i provele predložene mjere, smatramo da bi se efekti osjetili u navedenom vremenskom periodu. Naravno, proces reindustrijalizacije trajat će puno duže od šest godina i sigurno će se prilagođavati kako promjenama u okruženju tako i stupnju realizacije definiranih strateških ciljeva.
Zašto se nije inzistiralo na logičnoj vezi između poljoprivrede, prehrambene industrije i turizma, koji bi bio idealan za značajniji plasman domaćih proizvoda, domaće hrane? Zašto se nije išlo na to da se i drvna industrija poveže značajnije s turizmom, jer su, kako to kažu neki dizajneri, upravo hoteli sjajan »izložbeni prostor« za domaći dizajn?
– Potpuno se slažem s konstatacijom kako bi trebalo povezati navedena područja. Međutim, u tržišnim uvjetima poslovanja teško da se može inzistirati ili propisati povezanost između poduzeća na opisani način. Strategijom je moguće utjecati na stvaranje uvjeta u kojim bi domaći proizvodi bili konkurentniji na tržištu i kao takvi nezaobilazni u ponudi turizma. Strateški okvir za navedeno trebao bi biti pokriven i definiran drugim strategijama kao što su Strategija razvoja turizma, Strategija regionalnog razvoja i u konačnici Gospodarska razvojna strategija.
Imaju li dakle proizvodi onih industrija koje se misli poticati svoju vertikalu, na način da komponente koje se ugrađuju budu domaće?
Visina potpora
– U dokumentu koji je javnosti dostupan na web stranici Ministarstva gospodarstva, u dijelu pod nazivom Prioritetna područja i mjere realizacije strateških ciljeva, iza svake od navedenih mjera stoji je li ona horizontalna ili vertikalna. Horizontalne mjere se odnose na sve djelatnosti, a vertikalne samo na ključne. Napominjem kako se radi o 25 horizontalnih mjera i 9 vertikanih mjera. Konačan broj i struktura mjera bit će poznati tek po završetku javne rasprave i uvažavanju predloženih mjera od strane sudionika javne rasprave. Implementacija određenih mjera, njih oko 30 posto, neće imati kao posljedicu financijske izdatke. Točan iznos ulaganja koji će nastati implementacijom ostalih mjera definiran je akcijskim planom koji će biti prezentiran nakon završetka javne i stručne rasprave.
Očekujete li da će Ministarstvo financija »imati razumijevanja« za potrebe industrijske strategije u uvjetima rastućeg deficita i javnog duga? Što bi trebao biti prioritet?
– Smatram kako je moj stav po ovom pitanju, a iz svega izloženog, potpuno jasan. Bez ulaganja u razvoj nema budućnosti, ali sredstva za razvoj se često puta mogu osigurati i efikasnijom organizacijom poslovanja.
Jedan od ključnih problema je spora i ne uvijek učinkovita javna uprava. Za promjene u tom dijelu potrebna je snažna politička volja. Je li to pomalo frustrirajuća pozicija za pisca industrijske strategije?
– Upravo zato smo kao jedno od prioritetnih područja naveli restrukturiranje javne uprave i administracije. U okviru prioritetnog područja predloženo je sedam operativnih mjera, ali ono što je još važnije istaknuti je kako smo dali prijedloge za stvaranje pretpostavki uspješnog provođenja strategije, a za koje smatram kako daju najbolji odgovor na vaše pitanje, od kojih posebno ističem sljedeće: odgovornost za implementaciju industrijske strategije mora biti na Vladi RH; usklađivanje različitih strateških dokumenata i industrijske strategije; prilagodba zakonske regulative zahtjevima procesa implementacije strategije; proces implementacije industrijske strategije je početak procesa restrukturiranja javne uprave.
Za investiranje je potrebno stabilno poslovno okruženje u smislu poreznih zakona, no kod nas su u tom dijelu česte promjene.
– Stvaranje stabilnog investicijskog okruženja također je jedno od četiri prioritetna područja koje smo naveli. Bez stabilnosti, nema investicija, a uloga investicija za rast i razvoj industrije je neupitna. Ovdje ne mislimo na to kako više ne smije biti nikakvih zakonskih promjena, nego smatramo kako se nekome tko u investiciju »uđe« po postojećim uvjetima, bili oni povoljni ili nepovoljni za investitora, ti uvjeti ne bi smjeli mijenjati bar deset godina.
