Gospodarske prognoze nisu nam sklone

Svijetu zamah, Hrvatskoj depresija u 2011.

Ivo Jakovljević

Hrvatska ne nazaduje samo prema Kini, Indiji, Americi, Europskoj uniji i Ruandi, nego i prema svim balkanskim susjedima, koji su trenutačno u još težoj gospodarskoj situaciji, ali više ne tonu

Dok većini ipak sviće, Hrvatskoj najcrnji mrak tek pada na  oči – to je dijagnoza crno-bijelog svijeta ekonomije na  prijelazu u neizbježnu 2011. godinu, od koje se – što s razlogom, što na račun medijske i političke crne magije – istinski plaše i istok i zapad, kao i sjever i jug. Svjetsko će  gospodarstvo, u totalu, i dogodine – kako to procjenjuju  analitičari Međunarodnog monetarnog fonda – najvjerojatnije povećati svoj proizvod za četiri posto, kao i tijekom 2010-e, što je krunski dokaz da je svijet izašao iz najrizičnije gospodarske krize nakon  Velike depresije iz 1930-ih. Ali, hrvatsko gospodarstvo – koje je u svoju  novu, tešku depresiju zagazilo prije dvije godine, na početku spomenute svjetske gospodarske krize, ovih dana kroči u 2011. godinu kao u  najrizičniju u svojoj novijoj ekonomskoj povijesti i kao u treću godinu  depresije, kojoj nitko razuman ne vidi kraj.Taj znakoviti raskorak, na račun kojeg svijet kroči u novi gospodarski zamah, a Hrvatska tone u sve dublju depresiju, novi je teški dokaz,  da ovdašnja ekonomska drama nema nikakvu vezu sa donedavnom  svjetskom recesijom. Zato Hrvatska i da hoće, pa i da može kopirati  američke ili EU-mjere protiv recesije, od njih ne bi imala osobite koristi, jer su uzroci hrvatske gospodarske tragikomedije mješavina korupcije na najvišoj domaćoj i međunarodnoj razini, te hajdučkih  običaja primijenjenih tijekom privatizacije najkvalitetnijih komada  državne imovine. 

 Sizif na hrvatski način




Prognozama hrvatskog BDP-a po dužnosti se bave i analitičari Ekonomskog instituta u Zagrebu, i guverner HNB-a Željko Rohatinski, i  analitičari u svim većim  stranim bankama u Hrvatskoj, kao i vanjski  promatrači iz MMF-a i Svjetske banke, ali – pokazalo je iskustvo unazad dvije trusne godine – s kobnim odmakom od stvarnosti. Jer, svi  odreda stalno navješćuju ružičastiji ili manje tamni razvoj događaja,  da bi ga iz kvartala u kvartal sustizali s reduciranim procjenama hrvatskoga BDP-a. 



Jedni navješćuju stopu rasta BDP-a od 2,5 posto, drugi od 1,7 posto,  treći od 1,2 posto, a četvrti – uz velike isprike (tko zna sve kome) – od  najviše jedan posto



Iako u tom sizifovskom poslu imaju već bogato iskustvo, i ususret  neizbježnoj 2011. godini sklapaju prognoze kao da su iz nekog drugog  filma, pa jedni navješćuju stopu rasta od 2,5 posto, drugi od 1,7 posto,  treći od 1,2 posto, a četvrti – uz velike isprike (tko zna sve kome) – od  najviše jedan posto. Polazeći od stvarnog stanja i trendova u industriji, osobito u brodogradnji, te u turizmu i u završnici privatizacije, kao  i u punjenju državnog proračuna, osobno prognoziram da će dogodine hrvatsko gospodarstvo u najmanje lošem slučaju ostvariti BDP koji  će biti manji od ovogodišnjeg za najviše jedan posto. Dakle, u 2011.  hrvatski će BDP biti »samo« devet posto manji nego u pretkriznoj  2008. godini!Čak i u depolitiziranoj, ali i marginaliziranoj Hrvatskoj gospodarskoj komori procjenjuju da će pad BDP u ovoj godini u Hrvatskoj iznositi 1,6 posto, ali da će u 2011. biti rasta, koji će doduše biti »spor i  krhak«. Jer, industrijska proizvodnja u prvih deset mjeseci na godišnjoj razini manja je za 1,8 posto, nego u istom, depresijskom razdoblju lani, dok trgovina u prvih devet mjeseci bilježi pad prihoda za  dodatnih 2,7 posto, a građevinarstvo čak za 17 posto. Velika je magla i  u turizmu, koji službeno bilježi  2,7 posto više noćenja u odnosu na isto razdoblje lani, ali nitko nigdje ne vidi tko je i koliko od toga imao  koristi. Nezaposlenost je najviša unazad pet godina, ali joj posebnu  draž daje činjenica, što je u posljednje četiri godine broj umirovljenika uvećan za 100.000 osoba, dok je broj zaposlenih smanjen za njih  55.000.Naposljetku, tragična je činjenica, koju ne spominje ni jedan veliki  hrvatski političar, da unazad dvadeset godina u Hrvatskoj nije pokrenuta ni jedna velika, nova proizvodna ili izvozna djelatnost, ili ni jedna nova, velika proizvodna i izvozna kompanija, ali je gotovo sve kvalitetno što se naslijedilo iz mračne socijalističke ere, ili rasprodano, ili  opljačkano, ili uništeno.

I Ruanda u zamahu




Dok Hrvatska jedva objašnjivo propada, širom svijeta se u novom  gospodarskom zamahu uspinju, ne samo uzdrmana, ali još liderska  Amerika i »stara Europa« na čelu s radišnom Njemačkom, nego i nezadrživa Kina i Indija, pa u njihovoj sjeni i većina europskih, azijskih,  južnoameričkih i afričkih zemalja. Dok Hrvatska tone, u tigrastom su  zamahu čak i Turska, Indonezija, Argentina i Kazahstan, pa i zemlje  kojima je donedavno i Bog govorio »laku noć«, kao što su Gana (ekonomija s najbržim rastom BDP-a na svijetu!), Etiopija, Nigerija i Angola (sve sa prognoziranim rastom BDP-a višim od sedam posto u  2011.), pa čak i jadna Ruanda, kojoj MMF predviđa rast BDP-a po stopi od zavidnih šest posto.



Samo dvije zemlje na Balkanu dogodine će najvjerojatnije produbiti svoju gospodarsku depresiju: bankrotirana Grčka i Hrvatska, koja još ne zna da je u bankrotu



Ali, Hrvatska ne nazaduje samo prema Kini, Indiji, Americi, Europskoj uniji i Ruandi, nego i prema svim balkanskim susjedima, koji su  trenutačno u još težoj gospodarskoj situaciji nego što je Hrvatska, ali  više ne tonu. Samo dvije zemlje na Balkanu dogodine će najvjerojatnije produbiti svoju gospodarsku depresiju: bankrotirana Grčka i Hrvatska, koja još ne zna da je u bankrotu.Sve zemlje, koje su u najtežem gospodarskom stanju, unazad dvije  su se godine već obratile MMF-u za pomoć, ne samo u novcu, nego i  u tehničkim savjetima, pa i u potpori koja rezultira poboljšanjem kreditnog rejtinga, no među njima nema Hrvatske, kojoj su nakon  uhićenja bivšeg premijera Ive Sanadera u Austriji svi rejtinzi na putu  prema dolje. Stand-by sporazume sa MMF-om već imaju i Angola,  Antikva i Barbuda, BiH, Dominikanska Republika i Salvador, ali i Gruzija, Grčka, Honduras i Island, pa Irak, Jamajka i Kosovo, kao i Latvija,  Mađarska, Maldivi, Pakistan, Rumunjska i Srbija, i u konačnici Sri  Lanka i Ukrajina. Hrvatska zato izuzetno snažno tone, a rješenja – nema.