Europa polako ostaje bez svojih prometnica i to ne na kopnu, nego na vodi. Rajna, Dunav i druge velike europske rijeke posljednjih su tjedana toliko plitke da brodovi plove napola prazni, dio ih je ostao nasukan, a milijuni tona robe više ne mogu stizati do europskih tvornica.

Toplinski valovi u kombinaciji s nedostatkom kiše uzrokovali su veliki pad vodostaja gotovo svih velikih rijeka diljem Europe presijecajući, ili bar značajno smanjujući riječne plovne puteve kojima je premrežen Stari kontinent.

Europa se u velikoj mjeri oslanja na unutarnje plovne putove. Rajnom, Dunavom, Majnom, Savom i drugim rijekama godišnje se prevezu stotine milijuna tona robe – ugljen, željezna rudača, naftni derivati, kemikalije, žitarice, kontejneri, građevni materijal… Većina tog tereta sada je blokirana ili je količina koja se prevozi smanjena. Samo njemačka industrija transportira Rajnom otprilike 200 milijuna tona robe godišnje, uključujući gorivo i sirovine.

Poluprazni brodovi

Ovoga trenutka europskim rijekama brodovi plove napunjeni samo s 20 do 40 posto svoje uobičajene nosivosti, a neke dionice ne podnose ni tako smanjeno opterećenje.

– Cijena riječnog prijevoza naglo je porasla posljednjih tjedana, posebice na Rajni u Njemačkoj, jer brodovi plove poluprazni. Jednostavno, potrebno je više brodova da bi prevezli istu količinu tereta u odnosu na prije nekoliko mjeseci. Posebice je teška situacija na Dunavu gdje su se, u Srbiji i Hrvatskoj, pojavili riječni sprudovi, tako da je čak i dio brodova ostao privremeno nasukan, izbačen iz uobičajenog prometa, kaže za naš list inženjer prometa Saša Kabdi.

Točni gubitci zbog ovogodišnje suše, koja još uvijek traje, nisu poznati i nisu konačni, no ovu se godinu već uspoređuje s 2018. kada je Europu pogodila suša sličnih razmjera. Tada su, prema procjenama, Njemačka i Nizozemska, dvije zemlje u kojima je riječni promet izuzetno bitan pretrpjele oko 2,7 milijardi eura gospodarskih gubitaka zbog prekida logističkih lanaca i smanjenja industrijske proizvodnje. Tamošnji pogoni, naime, ostajali su bez potrebnih sirovina i repromaterijala koji se, u normalnim okolnostima, doprema riječnim putem.

Sama Hrvatska na rubu je europskog riječnog sustava pa štete još uvijek nisu velike kao u ostatku Europe. Za razliku od Njemačke, gdje je Rajna glavna gospodarska arterija, Hrvatska ima samo oko 188 kilometara plovnog puta na Dunava te Savi, Dravi i Kupi. No, Dunav je dio paneuropskog koridora, a Luka Vukovar ovisi upravo o njegovoj plovnosti. Ovog ljeta vodostaj Dunava u Hrvatskoj pao je na povijesno niske razine. Teretni brodovi moraju ploviti s manjim teretom ili čekati porast vodostaja, a pojedine dionice postale su vrlo teško plovne.

Udarac za Vukovar

– Ova situacija posebice teško pogađa Luku Vukovar, ali i riječne prijevoznike, izvoznike žitarica, uvoznike goriva i sirovina. Ovo je udarac za cijelu poljoprivredu u istočnoj Slavoniji, kaže inženjer Kabdi.

Najveće štete od smanjenja i blokade plovnih puteva za Hrvatsku bi mogle biti neizravne. Naime, hrvatsko gospodarstveno snažno ovisi o Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i drugim državama srednje Europe. Ako zbog niskog vodostaja Rajne dođe do poremećaja na tržištima, ako njemačke tvornice plaćaju skuplji prijevoz čelika, kemikalija ili energenata, dio tog troška prelit će se i na hrvatske dobavljače, proizvođače i potrošače.

Suša i smanjenje vodostaja ne znači samo smanjenje plovnih kapaciteta. Suša znači i smanjene prinose kukuruza na kojeg se hrvatska poljoprivreda uvelike oslanja, slabljenje ribljeg fonda, niže razine podzemnih voda što će dovesti do pogoršanja kvalitete opskrbe pitkom vodom u cijelom nizu gradova istočne i središnje Hrvatske. Ugrožen je i riječni kruzerski turizam. Riječni kruzeri rijetko potpuno otkazuju sezonu, no gube veliki dio prihoda mijenjanjem ruta i kašnjenjima. U Hrvatskoj riječni kruzerski turizam nije pretjerano razvijen, ali je Vukovar važna postaja na kruzerskoj ruti između Budimpešte i Beograda. Ukoliko brodovi moraju mijenjati plan puta, dio njih preskače Vukovar i ostale hrvatske luke koje su raspoređene na njihovom itineraru, što znači i manje prihoda za cijeli niz hrvatskih dobavljača. Od samih luka do hrvatskih restorana koje su turisti rado posjećivali.

Jedino što u ovoj nesreći može biti utješno je da se u Hrvatskoj nisu pojavili katastrofalni požari poput onih u Francuskoj i Španjolskoj gdje je evakuirano nekoliko stotina tisuća ljudi, a vatre bi mogle zahvatiti i velika naseljena područja. Požari su toliko veliki i snažni da su vidljivi i iz svemira, a fotografije snima i analizira i satelit Copernicus Sentinel-3.

Prije samo desetak godina ovakve suše bile su iznimka. Danas se ponavljaju gotovo svako ljeto. Ako to postane novo normalno, Europa neće morati graditi samo nasipe protiv poplava nego i potpuno novu logistiku za razdoblja kada u rijekama jednostavno više nema dovoljno vode za plovidbu.