Više od tri godine i čak četiri različita ministra zadužena za resor državne imovine nisu bili dovoljni da država donese uredbe kojima će regulirati zakup turističkog zemljišta koji koriste hotelska poduzeća i kampovi, a u vlasništvu je lokalnih jedinica i države.

Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu stupio je na snagu 2. svibnja 2020., kad je ministar zadužen za državnu imovinu bio Mario Banožić i od tada su kroz resor prošli Darko Horvat, Ivan Paladina i aktualni Branko Bačić, ali uredbe nisu donesene iako je zakonom predviđeno da se to dogodi u roku od 60 dana, znači do sredine srpnja 2020. godine.

Dotad je zemljište u kampovima, koje je vlasništvo države, i zemljište oko hotela, koje je vlasništvo lokalne zajednice, davano u koncesiju, a Vlada je 2020. novim Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu promijenila koncepciju, odlučila se za zakup, ali i rješavanje neriješenih imovinskih odnosa.

– Uredbe još nisu donesene te je postupak njihova donošenja u tijeku zbog poteškoća u utvrđivanju početnog jediničnog iznosa zakupnine te usuglašavanja stajališta svih dionika, priznaje i Bačićevo ministarstvo u obrascu naknadne procjene zakona. No, provedba ide teško i po pitanju ostalih novina koje je zakon donio.

Vlada je prije tri godine odlučila razriješiti odnose s turističkim tvrtkama i kampovima i omogućila im je podnošenje zahtjeva za donošenje rješenja kako bi se konačno znalo vlasnike turističkog zemljišta na kojem su njihovi objekti izgrađeni ili ih koriste za poslovanje, a nisu procijenjeni ili nisu ušli u kapital u vrijeme privatizacije.

Za turističko zemljište određen je rok za podnošenje zahtjeva od 24 mjeseca, a za rješenja koja se tiču kampova 12 mjeseci. Na osnovu tih zahtjeva dosad je doneseno jedno pravomoćno rješenje o utvrđenju prava vlasništva, dok preostali predmeti, navodi Ministarstvo, nisu sazreli za donošenje takve odluke, pa je podnositeljima zahtjeva upućeno 315 zaključaka kojima se pozivaju na pojašnjenje i dopunu svojeg zahtjeva, a 30 postupaka je prekinuto do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra na području na kojem se nalaze nekretnine koje su predmet zahtjeva.

To što je nakon tri godine doneseno tek jedno pravomoćno rješenje, ministarstvo objašnjava time da su trgovačka društva zahtjeve uglavnom podnosila neposredno prije isteka zakonskih rokova za njihovo podnošenje, da su svi zahtjevi u vrijeme njihova podnošenja bili nepotpuni.

– Ne treba zanemariti i činjenicu da je od razdoblja pretvorbe društvenih poduzeća u trgovačka društva do danas proteklo tridesetak godina, a u tom razdoblju je došlo do brojnih promjena u katastru i zemljišnim knjigama, promjenama na procijenjenim objektima, što sve također znatno utječe na brzinu u rješavanju imovinsko pravnih odnosa sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, navodi u svojoj procjeni resorno ministarstvo.

Ipak, navode da se pozitivni učinci navedenog Zakona ogledaju u pokretanju procesa rješavanja neriješenih imovinskopravnih odnosa na turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, koja se u Hrvatskoj odvijala prije 30 godina.