Riječka veletržnica je u likvidaciji, ona u Tribunju nije proradila, a u porečkoj se samo skladišti ulov, koji se potom prodaje kupcima u Italiji. Projekt gradnje ribljih burza bio je očito potpuni promašaj.
PULA Veletržnice ribe profunkcionirat će ulaskom Hrvatske u EU, tješili su se mnogi koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji projekata njihove gradnje i kasnijeg rada. Hrvatska je ušla u Uniju, a ništa se nije promijenilo – veletržnice ne rade kao burze i ne organiziraju aukcije.
Koncem 2007. otvorena je prva hrvatska veletržnica ribe, ona u Rijeci. Sufinancirana je sredstvima iz EU-programa Connect i Fish.log. Europska sredstva za riječku riblju burzu iznosila su šest milijuna kuna, Primorsko-goranska županija izdvojila je još dva milijuna, Ministarstvo poljoprivrede također dva, dok je tadašnje Ministarstvo mora u uređenje obližnje lučice uložilo tri milijuna kuna. Dakle, riječka veletržnica je uređena s 13 milijuna kuna. Porečka je, pak, bila skuplja jer se radilo o gradnji potpuno nove zgrade – koštala je 19,4 milijuna kuna. I veletržnica ribe u Tribunju, gdje su iskrsnuli problemi s dovršetkom gradnje, financirana je dijelom iz pretpristupnih EU-fondova. U javnosti je bilo rečeno da će koštati oko dva milijuna eura
Riječka je u likvidaciji, ona u Tribunju još nije proradila, a u porečkoj se samo skladišti ulov ribara iz porečke zadruge Istre, koji se potom prodaje kupcima u Italiji, drugim riječima, radi slično kao bilo koji veletrgovac. Prema svemu navedenom, projekt gradnje ribljih burza bio je potpuni promašaj. Barem zasad.
Nužni novi kriteriji
»Tu nema kruha dok ne profunkcionira tržište, a ono se neće uspostaviti samim postojanjem veletržnica, već će one biti najveći oblik funkcioniranja tržišta. Uvjeren sam da će tržište vrlo brzo proraditi jer će se uspostaviti neki kriteriji koji će učiniti to da riba u Hrvatskoj nije dva puta jeftinija od one u Italiji. Smatram da će se to stabilizirati. Kad se stabilizira, sami ribari će vidjeti da im je najpravilnije, najpoštenije i najprimjerenije ribu tržiti na veletržnicama, gdje će postići i najvišu cijenu«, optimističan je pomoćnik ministra poljoprivrede zadužen za ribarstvo Miro Kučić.
Ni volje, ni stimulacije
Uvjeren je da će one u Tribunju i Poreču jednom proraditi kao veletržnice, no smatra da će s Rijekom biti problema. Vrlo je oštar prema onima kojima je povjereno upravljanje veletržnicama. »Davno je to moglo profunkcionirati da je bilo sloge. Njihova se burza zove mobitel – otvara se u pet ujutro i zatvara u osam, riba je prodana i krenula je prema Milanu, Padovi ili gdje već. Što će njima veletržnica? Oni imaju svog prekupca, kupca s kojim imaju dugogodišnji odnos. Međutim, kad se uspostavi tržište, a to se mora dogoditi, e onda neće tako raditi, kaže Kučić.
Upravitelj ribarske zadruge Istra koja upravlja porečkom veletržnicom, Michael Tasić, je uvjeren da bi nekakav vjetar u leđa države u obliku poticaja bio dobar za veletržnice. »Neka daju 24 posto za veletržnice. Ako se bude prodavalo, onda će se i kupovati na veletržnicama, ali ako nemate što prodati, onda nema ni kupovine. Razgovaram i sa stranim kupcima. Ni oni nisu oduševljeni time da profunkcionira veletržnica. Lakše im je nazvati telefonom, pitati koje ribe ima i direktno kupiti, kaže Tasić, koji time samo potvrđuje Kučićevu tezu da danas veletržnice funkcioniraju po principu: Halo Bing, ima li ribe?
Michael Tasić, upravitelj ribarske zadruge Istra koja upravlja porečkom veletržnicom, kaže nam da zasad aukcija na burzi – nema.
Pokusni kunići
Tasić ističe da bi, kad bi ribari znali da mogu računati na nekakvu subvenciju, burze nicale posvuda u Dalmaciji.
»Veletržnica u Tribunju je stala, u Rijeci rasprodaju imovinu, jedino smo mi iznad vode. Čekamo potez države. Ili mora propisati ili stimulirati prodaju preko veletržnica. Ako jedino mi kao zadruga moramo prodavati preko veletržnice, onda smo u izgubljenom položaju. Ne može ribar biti pokusni kunić, već mora biti stimuliran, kaže Tasić.
