Mlađa hrvatska populacija, suočena s nerješivom aktualnom krizom, uglavnom ne zna da je u socijalizmu štednja bila apsolutno sigurna, da u tom 45-godišnjem razdoblju gotovo ni jedna banka nije propala, iako je u okolnostima kronične inflacije bilo bolje trošiti nego štedjeti, odnosno najmudrije je i najsigurnije bilo živjeti na kredit, uz tadašnje negativne kamate (niže od inflacijske stope). Starija populacija, stoga, mora priznati da nema idealnog ekonomskog poretka, te da su za male zemlje i za neradišne ili slabo obrazovane i malo poduzetne građane, podjednako nedovoljni i socijalizam i kapitalizam, budući da u konačnici, i u jednom i u drugom slučaju, običan naš svijet ostaje kratkih rukava, ali da su mu u socijalizmu ipak bili manje kratki.
Dvije krize
Nakon te prijelomne 1991. uslijedila je i velika sanacija velikih banaka u Hrvatskoj, tijekom koje je o državnom trošku sedam puta više novca uloženo, nego što ga je kasnije, kroz privatizaciju tih istih velikih državnih banaka i njihovu prodaju ili predaju velikim talijanskim, austrijskim, njemačkim i francuskim bankama bilo povučeno. Istodobno je Hrvatska, tim novim većinskim vlasnicima svojih banaka poklonila i gotovo svu nacionalnu štednju, s kojom su one kasnije kreditirale pretežno uvoz (od energenata, automobila i plovila, do robe široke potrošnje).
Mateša likvidirao
Ponovno, od kraja 1998. mnoge su banke bile insolventne, jer su im ukupne obveze umanjene za kapital bile manje od njihovih potraživanja ili imovine. Matešina je vlada to rješavala stečajevima ili likvidacijama pojedinih banaka, od kojih većina ni do danas nije dovršena. Ali, korijeni te krize vukli su se od poluratne 1990., kada je samo pet većih banaka bilo solventno, deset ih je bilo solventno uz teškoće, 11 ih je bilo čak i tehnički insolventno, a dvije su bile u totalnom bankrotu.
Ništa bolje stanje nije bilo ni poslije rata, kada je već 1996. država o trošku državnog proračuna sanirala Splitsku, Riječku i Privrednu, a 1998. i Dubrovačku banku. Nakon tog niza državnih sanacija, uslijedile su 1999. i likvidacije nekoliko privatnih banaka, od Glumina banke do Investicijsko-komercijalne banke. Da je bilo pameti, ni jedna od tih banaka nije trebala u likvidaciju, ali sada je za sve kasno.
