Hrvatsku je zastoj na izgradnji Pelješkog mosta koštao tri puta više od same izgradnje. No to nije jedini spor jer ih se čak šest odnosi na istočni nastavak riječke zaobilaznice, odnosno dionicu Sv. Kuzam – Križišće
RIJEKA Više od 600 milijuna kuna iznosila su potraživanja građevinara prema Hrvatskim cestama krajem prošle godine, a taj enorman iznos odnosio se isključivo na troškove po osnovi zastoja na nizu gradilišta u Hrvatskoj, gdje sustav funkcionira tako da je ponekad najbolje ništa ne raditi kako bi se dobro zaradilo. Svaki dan čekanja i nerada na bilo kojem gradilištu u Hrvatskoj košta. Strojevi koji ne rade, a nalaze se na gradilištu s potpisanim ugovorom o građenju koštaju, također i radnici, čuvarska služba, teretna i druga vozila, pa je sve to temelj za gomilanje računa. Kako u Hrvatskoj svih ovih godina ne manjka loše organiziranih gradilišta i projekata, rezultat su stotine milijuna kuna bačenih u vjetar, a da za to nitko ne odgovara.
Uz Pelješki most sjajan je upravo primjer dionice riječke obilaznice Sv. Kuzam-Križišće, koju se prema prvom ugovoru planiralo dovršiti još 2009. godine da bi zatim uslijedila izmjena projekta na čvoru Križišće, gubitak vremena sa izmještanjem dalekovoda, čemu još treba pridodati i neriješeni problem odlaganja građevinskog materijala. Danas se pokazuje kako je upitno hoće li ovog ljeta cesta biti dovršena, dakle sa zakašnjenjem od tri i pol godine. Malo se čekalo iz ovog, malo iz onog razloga. Nije se radilo, ali to nije problem. Netko bi na kraju morao platiti i ceh od 117 milijuna kuna troška za nerad. Točno toliko u ovom trenutku ukupno iznose zahtjevi prema Hrvatskim cestama za zastoje na cesti Sv. Kuzam-Križišće.
Sulud zaključak
Popis financijski najvećih i najproblematičnijih predmeta pokazuje da je na apsolutno prvom mjestu ugovor o gradnji Pelješkog mosta, gdje su građevinske tvrtke ispostavile zahtjev od čak 327,8 milijuna kuna po osnovi zastoja na gradilištu. Javnosti je poznato da su građevinari i HC postigli nagodbu, koju je potvrdila svojom odlukom i hrvatska Vlada, kao i da je tom nagodbom odlučeno umjesto traženih 327,8 milijuna kuna građevinarima priznati iznos od 168,7 milijuna kuna. Gotovo istovremeno HC je uz odobrenje Kukuriku Vlade priznao i iznos od oko 58 milijuna kuna za stvarno izvedene radove na mostu Pelješac, koji se odnose na uređenje pristupa i gradnju obale, te druge obavljene poslove. Pokazalo se da je Hrvatsku zastoj na izgradnji Pelješkog mosta koštao tri puta više od same izgradnje. Slijedi apsurdan i sulud zaljučak koji kaže da je Hrvatska investirala 168,7 milijuna kuna zato što se Pelješki most nije gradio, jer je točno toliko koštao zastoj projekta, čiju je gradnju dva puta otvorio Ivo Sanader, a jednom Jadranka Kosor. Gradio se nije i zato što projekt Pelješkog mosta, koji je izrađen pod patronatom Jure Radića, hrvatski građevinari nisu tehnološki bili sposobni realizirati. O toj aferi je već pisao naš list, pa je stoga samo potrebno primjetiti i dodatni apsurd, koji kaže da je graditeljima Pelješkog mosta zbog zastoja plaćeno 168,7 milijuna kuna, iako oni uopće nisu ni mogli realizirati projekt kako je bio zamišljen.
Iznos za Pelješki most je najveći, ali nikako nije i jedini. Čak šest sporova odnosi se na istočni nastavak riječke zaobilaznice, dionicu Sv. Kuzam-Križišće, koja je trenutno u žiži javnosti zbog blokade gradilišta od strane splitskog Konstruktora.
Zastoj u gradnji
Još dva velika projekta u Hrvatskim cestama stvorit će značajne troškove zbog čekanja. Za izgradnju južne obilaznice Osijeka ugovor je potpisan u srpnju 2011. godine, a izvođač je uveden u posao početkom kolovoza uz ugovorni rok od 30 mjeseci. Međutim, rješavanje imovinsko pravnih odnosa na nekim dijelovima trase usporava radove, što znači da će biti i pregovora oko troškova zbog zastoja. Za obilaznicu Velike Gorice, II. faza, potpisan je ugovor u svibnju 2009. godine, a izvođač je uveden u posao u listopadu iste godine (poslovna udruga Viadukt i Strabag) uz ugovorni rok od 24 mjeseca. I ovdje je problem rješavanje imovinsko pravnih odnosa te arheološka istraživanja. Radovi su bili obustavljeni od siječnja do studenog 2010. godine te su Hrvatske ceste graditeljima platile 366.591 kuna zbog toga. Kako ovdje i dalje traje rješavanje imovinsko pravnih odnosa, završni obračun dodatnih troškova tek treba uslijediti.
Kako proizlazi iz navedenih brojki u direktnim pregovorima između Hrvatskih cesta i građevinara ipak se smanjuju odštetni zahtjevi, ali je šteta velika i iznosi više od 200 milijuna kuna. Sporovi se vode s praktično svim poznatijim građevinskim tvrtkama kao što su Viadukt, Konstruktor, Hidroelektra ili GP Krk. Te tvrtke često nisu krive ni odgovorne za nastali problem, ali nastoje naplatiti što više troškova, čime su državne tvrtke još jednom pretvorene u bankomat iz kojeg se nepotrebno rasipa novac.
Razlog zbog kojeg se sve ovo već godinama događa krije se u odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji, gdje je nakon izmjena 2006. dozvoljeno potpisivanje ugovora o gradnji, ishodovanje građevinskih dozvola i druge dokumentacije, iako prethodno nisu riješeni imovinsko pravni odnosi. Hrvatska je tako pod izlikom nepostojećeg ubrzavanja projekata stvorila podlogu za manipulaciju, neracionalnost i namjerno gomilanje nepotrebnih troškova, koji se mjere u milijardama kuna ukoliko se uzme u obzir da su ogromni računi za zastoj raznih gradilišta plaćani i u Hrvatskim autocestama i »Autocesti Rijeka-Zagreb« (riječka obilaznica).
