Petrokemija je prošle godine poslovala uz gubitak od oko 300 milijuna kuna, ove godine minus će možda biti 200 milijuna / Snimio Denis LOVROVIĆ / NL arhiva
Mi još uvijek plaćamo plin 20 do 30 posto skuplje od naših konkurenata, a plin sačinjava 65% troškova Petrokemije. Ovom pričom o Gorupu samo se maskira naš temeljni problem, kaže sindikalac Željko Klaus
KUTINA Radnici i radnice Petrokemije proživjeli su još nekoliko teških dana svog poduzeća, a svaki težak dan Petrokemije težak je i za njezinog radnika i radnicu, težak je za cijelu Kutinu i Sisačko-moslavačku županiju.
Hrvatska poštanska banka, naime, u petak je blokirala račun kutinskog poduzeća, a Stožer za obranu Petrokemije odmah je najavio da će u slučaju da račun ostane blokiran i oni blokirati tvornicu te na taj način spriječiti isporuku mineralnog gnojiva hrvatskim poljoprivrednicima.
Brojni udarci
Kad smo jučer ujutro stigli u Kutinu, račun je već bio odblokiran, ali to se na držanju sindikalaca iz Stožera za obranu Petrokemije nije moglo primijetiti. U jednoj od baraka unutar tvorničkog kruga, gdje su smješteni sindikalci Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala vladala je prilična nervoza.
Na čelu stola Željko Klaus, a uz njega sindikalni tajnik Davor Rakić i kolega im Ivan Tomac. Govori Klaus, jedan od sindikalnih i tvorničkih »gromobrana«. Teško bi bilo prebrojiti udarce koje je ovaj čovjek primio u posljednjih par godina za Petrokemiju i sindikat čiji je najistaknutiji član.
– Svi su se sad zalijepili za Petrokemiju, a taj Gorup, zbog kojeg nam je račun blokiran, dužan je svima. Sad ispada da će Petrokemija propasti zbog Gorupa, a nitko ne govori o našem najvećem problemu, a to je cijena plina i tako je već dvadeset godina, kaže Klaus. Petrokemijin račun, naime, bio je blokiran zbog duga zagorskog poduzetnika Božidara Gorupa prema banci. On je od Petrokemije uzimao robu, a da bi joj platio, morao je dići kredit kod banke. Kredit nije mogao dobiti, a da mu za njega ne jamči Petrokemija. Na isti način, kažu sindikalci, Petrokemija posluje sa svojim najvećim partnerima Agrokorom, Osijek-Žitom i Gorupom. Međutim, jednog dana poduzetnik Gorup jednostavno je nestao, a dug nije vratio. U detalje ovog načina poslovanja sindikalci ne ulaze, jer, kažu, o tome i sami znaju malo i nedovoljno.
Međutim, ono što znaju jest da Petrokemiju ubija cijena plina. O tome govore već godinama, ali nitko po tom pitanju ništa ne poduzima.
Kad smo saslušali što imaju reći o posljednjim kriznim danima Petrokemije, Klausa smo pitali i o napadima kojima je gotovo neprestano izložen. Na kritičare se, kaže, ne obazire, iako su govorili i pisali da sve što radi u Petrokemiji radi zbog sebe. Kritičarima, međutim, nije pošlo za rukom okrenuti radnike Petrokemije protiv sindikata, što je jedan od njihovih ciljeva. Taktika zavadi pa vladaj, odnosno zavadi pa profitiraj u Kutini još uvijek nije prošla. Uz EKN stoji 95 posto kutinskih radnika, a ako bude potrebe, uvjereni su sindikalci, stat će i cijela Kutina. To je razumljivo, jer bez Petrokemije će i za Kutinu teško biti života.
Partneri odustali
Država, upozoravaju sindikalci, direktno može utjecati i na cijenu transporta plina, na što Petrokemija izdvaja oko 100 milijuna kuna godišnje. Cijena transporta, ističu, dvostruko je veća nego u susjednoj Sloveniji.
S troškom otpremina od oko stotinu milijuna kuna, kutinska Petrokemija prošle godine poslovala je uz gubitak od oko 300 milijuna kuna. Ukoliko uvjeti poslovanja ostanu isti, dakle, gubitak bi ove godine mogao biti oko 200 milijuna. Pokušaji pronalaska strateškog partnera su propali. Potencijalni partneri, napominju sindikalci, odustali su, pogađate, zbog visoke cijene plina. Radnici, međutim, od Petrokemije neće odustati. Kad bi i oni digli ruke, bila bi to tragedija za cijelu Kutinu i Sisačko-moslavačku županiju. Gotovo 50 posto kutinskog proračuna puni se zahvaljujući Petrokemiji, a da nije tvornice, napominju nam u EKN-u, u Kutini ne bi ostao niti jedan frizerski salon. Budućnost Petrokemije, a s njome i Kutine ovisi o potezima koje će povući ili neće povući Vlada. Radnici kažu: branit ćemo poduzeće do posljednjeg daha.
