Provodimo politiku »vatrogasca«, umjesto da upravljamo procesima, pa je manje vjerojatno da je i ovdje riječ o izlasku iz krize, poručuje analitičar Guste Santini
RIJEKA » Industrijska proizvodnja u siječnju je u Hrvatskoj porasla za 5,4 posto na mjesečnoj razini, što je najveći rast u cijeloj EU, zabilježen je i blagi rast u trgovini na malo, od 0,6 posto, a statistika svjedoči i o znatnom rastu izvoza. Ako bi ovdje vrijedilo da se po jutru dan poznaje, onda bismo mogli zaključiti da bi ova godina, unatoč projekcijama o novom padu, ipak mogla značiti taj dugoočekivani zaokret, da se zemlja konačno počinje izvlačiti iz krize. No, i u Vladi, koja je obično optimističnija od ostalih aktera, su oprezni: resorni ministar Vrdoljak veli da nema mjesta euforiji, ali ima, kaže, razloga za optimizam. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić još je sudržaniji, pa napominje da ovi pokazatelji bude optimizam, ali i dalje treba biti oprezan zbog niske baze iz ranijih godina. Ima li mjesta optimizmu, pitali smo ekonomskog analitičara Gustu Santinija.
– Slažem se s konstatacijom ministra Grčića da je lijepo čuti ovakve podatke, no da ne treba iz toga izvlačiti dalekosežne zaključke. To je, rekao bi, korektno interpretirano. I ja isto želim vjerovati da je to možda početak iskoraka, no nažalost, politika koju provodimo, mjere koje donosimo i naše ponašanje u zadnjih 20 godina, sve je to više politika vatrogasca, a ne upravljanja procesima, i sve to onda čini da je manje vjerojatno da je ovdje riječ o izlasku iz krize. Štoviše, nisam siguran da su ovi podaci išta više od jednog ekscesa, poručuje Gusto Santini. Smatra da je inozemna kriza bila tek katalizator naših domaćih problema, a komentirao je i raspravu koja se povela oko toga trebaju li domaće banke više ulaziti u rizične projekte, uz »asistenciju« HNB-a, ili pak treba i dalje čuvati stabilnost.
– Poboljšanju salda tekućeg računa u Hrvatskoj pridonosi, između ostalog, pad robnog uvoza, dok se u usporedivim zemljama poboljšanje temelji na rastu robnog izvoza. U idućem razdoblju dodatni uteg oporavku bit će fiskalna politika zbog ulaska u proceduru pri prekomjernom manjku. Sve to upućuje na zaključak da bi se jaz između Hrvatske i usporedivih zemalja mogao još više povećavati bez odlučnijih mjera ekonomske politike. Recentni rast premije za rizik za Hrvatsku pokazuje da to očekuju i financijska tržišta, ocjenjuju u HNB-u.
Nespretno izvedeno
– Vrlo jednostavno, o stabilnosti ili nestabilnosti mi ne donosimo nikakvu odluku, mi smo prodali hrvatske banke, i o našoj (ne)stabilnosti sada treba razgovarati u Beču, Milanu i drugim gradovima. Strani vlasnici će odrediti kakvu će politiku kod nas voditi, a mi tu sada vrlo malo možemo više učiniti. S bankarskim sistemom je sve nespretno i nesretno na pravljeno stoga Hrvatska danas nema mogućnosti da provodi neku nacionalnu kreditnu politiku. Za to su potrebne banke koje će dijeliti sudbinu hrvatskog gospodarstva. U globalnom svijetu danas jedini nacionalni instrument ekonomske politike koji je ostao i kroz koji se može manevrirati je politika prihoda i rashoda, odnosno proračunska, no kada idete u rebalans, znači da ni tu ne znate koju politiku vodite, zaključuje Santini.
Tomislav Ćorić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu pak misli da je jedini sektor u kojem je trenutno koncentriran dovoljan financijski potencijal, te bi stoga mogao doprinijeti prekidu začaranog kruga krize, upravo poslovne banke i središnja banka, jer visoka nelikvidnost ukazuje na to da ni država ni stanovništvo ni tvrtke novca nemaju.
Ni Zdeslav Šantić, analitičar Splitske banke, ne vjeruje da su siječanjski pokazatelji nagovještaj nekog stabilnijeg trenda: pripisuje ih prije svega niskoj lanjskoj bazi, dok je ove godine, kaže, bilo i dovoljno padalina što je važno za proizvodnju električne energije. Unatoč tome, gospodarska će aktivnost ove godine pasti, potrebna je fiskalna prilagodba i restrukturiranje, proizvodnja će ostati pod utjecajem slabe domaće potražnje, a zbog skromnog udjela izvoza u BDP-u, i tu je utjecaj limitiran u kratkom roku, zaključuje Šantić.
– Iako je bankama znatno reducirana dobit, ona i dalje premašuje milijardu kuna, stopa adekvatnosti kapitala sustava je preko 20 posto, i banke bi morale snažnije preuzimati rizik, kaže Ćorić, koji je tek uzgred iznio podatak da je u zadnjih šest kriznih godina ukupna dobit banaka prije oporezivanja iznosila 23,5 milijardi kuna. Iako niži nego prethodnih godina, povrat na kapital je i dalje znatno viši od prosjeka u zemljama EU, veli Ćorić. Smatra da HNB ne bi trebao dodatno povećavati već smanjivati kapitalne zahtjeve prema bankama, te ih poticati na daljnje kreditiranje.
Kamate moraju pasti
– Stabilnost sustava ni u tom slučaju, s obzirom na izuzetno visoku adekvatnost kapitala, vjerojatno ne bi bila dovedena u pitanje. Naravno da je stabilnost financijskog sustava neophodna, ali je s vremenom postala svrha samoj sebi: banke su stabilne, a mi stabilno tonemo, kaže Ćorić, dodajući da je pitanje koliko dugo i bankarski sustav može zapravo biti stabilan u ovakvim uvjetima jer je očito da unatoč svim naporima, loši krediti rastu, što je proces koji će, misli, s vremenom nositi sve veće posljedice.
– Cjelokupan sustav se mora orijentirati na rast gospodarstva, pa tako i njegov financijski dio. Kreditni uvjeti se moraju poboljšati jer je cijena kapitala kod nas u odnosu na konkurenciju jednostavno previsoka. Ako nam je cilj rast izvoza, proizvodnje, zaposlenosti itd., onda moramo početi koristiti sve moguće opcije. Inače, kako ćemo te ciljeve postići, pita se Ćorić.
