Nakon samo 10 godina od stvaranja pune eurozone (u kojoj je danas 17 od ukupno 27 Unijinih članica), dužnička je drama s epicentrom u fiskalno raspojasanoj Grčkoj ugrozila i Grčku i eurozonu, pa i opstanak Europske unije, a u tom sklopu ponovno otvorila i njemačko pitanje, na dosad nepoznat način. 

   Njemačko pitanje

  Današnja Njemačka je gospodarsko srce Europske unije: dok je Njemačke u Uniji, bit će i Unije. Produbi li se financijska i gospodarska kriza uzduž Unijine jugozapadne periferije, od Grčke do Irske, za čije saniranje baš Njemačka – kao glavni profiter Unijina širenja u svim smjerovima – snosi i najveći financijski teret, pa njemačka vlast objavi da joj obveze u EU donose puno više štete nego koristi, Unija bi se trenutačno raspala, kao što se prije 20-ak godina raspao i SSSR. 

    Njemačka je i u 2011. godini veličinom bruto-proizvoda i brojem stanovnika bila vodeća u Europskoj uniji, a veličinom izvoza ponovno vodeća u svijetu. Zahvaljujući liderskom industrijskom potencijalu i novim izvoznim poslovima u Rusiji, Kini, Indiji i Brazilu, prva je još preklani izašla iz recesije. Tako je održala liderski udjel u Unijinom godišnjem bruto-proizvodu od visokih 27 posto. 

   Cijena osvajanja

Njemačka je tijekom najnovije europske krize ojačala i proširila svoj gospodarski suverenitet na potencijale u istočnom okruženju, dok su ga periferijske i preuzete zemlje izgubile, tonući u prezaduženost, koja u konačnici na naplatu sada ponajviše dolazi – Njemačkoj. Zbog toga je u međuvremenu Merkelina Njemačka nastojala da što veći dio tereta krize u eurozoni, čiji je noseći stup, prebaci na MMF, a zapravo na Ameriku, kao glavnog financijera MMF-a, dok je Amerika odlučila da što veći dio tereta svoje i europske krize prevali na staru Europu, predvođenu pretjerano ekspanzivnom Njemačkom. Raštimaju li se do kraja i Unija i eurozona, Njemačkoj neće ostati drugo, nego da pred imperijalnom Amerikom učvršćuje svoje energetske i financijske veze s Rusijom i Kinom, te da imigracijske valove s istoka sprečava povećanim proizvodnim investicijama širom istočne Europe, Turske i Kavkaza. Ali, ostvari li se strateško savezništvo Njemačke i Rusije u širokom opsegu, američki ratni udar na Europu prerast će u vrlo izvjesnu opciju, pa i u gotovo neizbježan scenarij. 

    Na zadnje europskom skupu na vrhu, održanom u ponedjeljak u Bruxellesu, 25 od 27 članica Unije – kako izvještava Reuters – priklonilo se njemačkoj viziji sprečavanja raspada eura i potpisalo ugovor o strožim fiskalnim pravilima. Taj fiskalni pakt trebao bi biti potpisan na summitu u ožujku, te njime se zemlje potpisnice obvezati da će voditi uravnoteženu proračunsku politiku, zaustaviti rast dugova i početi ih smanjivati. Odredbe da proračunski manjak ne smije prelaziti 0,5 posto BDP-a, a javni dug 60 posto BDP-a, zemlje članice trebale bi ugraditi u svoje ustave ili u zakone koji imaju ustavnu snagu. 

    Na jučerašnjem summitu europski čelnici složili su se da 500 milijardi eura vrijedan Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) počne funkcionirati u srpnju ove godine, kako bi se kroz njega pružila pomoć visoko zaduženim zemljama. Na pomoć ESM-a moći ce računati samo zemlje koje ratificiraju ta nova pravila. ESM je sljedećeg ljeta trebao zamijeniti privremeni Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF), ali EU se nalazi pod pritiskom SAD, Kine i MMF-a, da se ta dva fonda spoje i stvori jedan veliki, koji bi pružio sigurnost većim zemljama poput Španjolske, Portugala i Italije. Njemačka se protivi takvom spajanju, kao i daljnjem povećanju financijske moći bilo kojeg od tih fondova.   

Njemačka ovisnost o EU

Njemački plan da Grčka preda svoj proračun u ruke Unijinih službenika, jer je nesposobna provesti preuzete obveze za odobravanje novog paketa pomoći, potaknuo je – kako pišu analitičari zagrebačkog časopisa Banka – kritike i nekih tradicionalnih pristaša njemačke politike. Austrijski kancelar Werner Faymann ocijenio je njemački plan uvredljivim za Grčku, a danska premijerka Helle Thorning-Schmidt, koja je upravo preuzela predsjedanje EU-om, rekla je da će Bruxelles braniti Grčku od bilo kakvih napada na demokraciju.