RIJEKA  Ovih su dana mnogi u “3. maju” mogli odahnuti jer je arbitražni sud u Londonu odlučio u njihovu korist.  Na kocki je bilo 43 milijuna dolara, kolika je bila visina odštetnog zahtjeva hamburškog brodara NSC Schifffahrtsgesellschaft i grupe njemačkih banaka koju su podnijeli protiv “3. maja” na arbitražnom sudu u Londonu za štetu prouzročenu ugovorenim, a nepreuzetim brodom za prijevoz automobila, trećim i posljednjim iz serije koje su Nijemci gradili u riječkom brodogradilištu. U pitanju je bio car-carrier »Monte Carlo« kojeg su, podsjetimo,  trećemajci u proljeće 2010., upravo nekako u ovo vrijeme,  prodali Kinezima nakon što je NSC odbio preuzeti brod i »iskočio« iz ugovora, uz obrazloženje da je došlo do tehničkih odstupanja u gradnji tog broda.

Znajući za dosadašnja postupanja arbitražnih sudova, koja su u pravilu u svim velikim slučajevima završavale na štetu hrvatskih brodogradilišta, direktno involvirani u ovaj slučaj odluku arbitraže čekali su sa besanom noći iza sebe bez obzira što su, kako su nam ispričali, bili duboko uvjereni da su u pravu. S obzirom na potencijalnu visinu štete,  odluku arbitraže zacijelo se s olakšanjem dočekalo i na resornim državnim instancama.

Londonski sud odbacio je tužbeni zahtjev njemačkog brodara i banaka, potvrdivši time da su vodeći ljudi u “3. maju”, prije svega bivši direktor Edi Kučan, bili u pravu kad nisu popustili pritiscima i odlučili da će prodati nepreuzeti brod, a spor sa Nijemcima prepustiti međunarodnoj arbitraži. 

Prema odluci londonske arbitraže, neslužbeno doznajemo,  »3. maj«   Nijemcima mora platiti 3,5 milijuna dolara odnosno razliku u cijeni po kojoj su Kinezima prodali brod i novca kojeg je za tu novogradnju još trebao platiti NSC na primopredaji, umanjenu za troškove koje je riječko brodogradilište imalo kod (pre)prodaje »Monte Carla«. 

Potvrdu odluke u Londonu, koja je donesena prošli tjedan,  dobili smo od direktora Poslovno-informacijski sustavi u Uljanik grupi Hrvoja Markulinčića. 

– Ovo je potvrda da su poslovna odluka i potez na koji su se odlučili u »3. maju« bili ispravni. Svakako je važan i ukupan pravni stav kojeg je zauzela arbitraža, a to je da je brod bio tehnički ispravan umjesto onog što je tvrdila druga strana. Još smo unutar žalbenog roka i treba pričekati premda je ovom odlukom arbitražnog suda izbjegnuta potencijalno velika šteta, istaknuo je Markulinčić. Odluka je, kako doznajemo, donesena 8. travnja u Londonu i druga strana sada ima rok od 28 dana za žalbu, no ni angažirani odvjetnički tim »3. maja« za to vrijeme neće mirovati. 

Njemački brodar NSC ugovorio je tri broda za prijevoz automobila u riječkom »3. maju«  2006. godine, u vrijeme mandata Gvozdena Rukavine. Bilo je to razdoblje kad je brodarsko tržište bilo na svom vrhuncu, a posljedično tome bile su i cijene novogradnji u škverovima. Nitko tada još nije slutio slom koji je počeo dvije godine kasnije. Sva tri car-carriera, s kojima je riječki škver zakoračio u novu tržišnu nišu, ugovorena su po cijeni od 55 milijuna dolara. I ugovoreni uvjeti plaćanja za sve tri rate bili su povoljni za trećemajce jer je njemački brodar plaćao čak pola cijene na osnaženju ugovora, a ostatak na primopredaji svakog broda. Prva rata bila je dogovorena u dolarima – 27,4 milijuna, a druga u eurima – 22,6 milijuna. 

Prva dva broda isporučena su tijekom 2008. godine, no sa novogradnjom 707, »Monte Carlom« pošlo je krivo. Brod je trebao biti isporučen u travnju 2009. godine, no s njegovom se gradnjom i opremanjem kasnilo. Tamni oblaci neizvjesnosti, nelikvidnosti i gotovo ispražnjene knjige narudžbi počeli su pritiskati »3. maj«, baš kao što su brodari, suočeni sa slomom tržišta, počeli panično dizati »ručne«. Te su godine počele štekati i plaće trećemajcima, plaćanje dobavljačima, ali tadašnjeg direktora Željka Starčevića to nije spriječilo da »pegla« službenu karticu i na troškove reprezentacije sprži 430.000 kuna zbog čega je početkom 2010. godine bio prisiljen dati ostavku. 

Sa svakim danom kašnjenja u isporuci »Monte Carla« riječki je škver gubio 9.500 dolara, a kasnije su ti ugovorni penali narasli na čak 11.000 dolara dnevno. 

Više u tiskanom izdanju Novog lista