Stav njegova prethodnika Željka Rohatinskog bio je jasan: tek kad Ljubljanska banka vrati novac hrvatskim štedišama, može doći na hrvatsko tržište.  

Naš upit kojim pravnim argumentima Hrvatska sada priječi dolazak Ljubljanske banke u Hrvatsku, nakon što je Hrvatska uspješno zatvorila četvrto poglavlje pregovora s EU o slobodnom kretanju kapitala, ostao je bez odgovora. 

    Kako doznajemo, upravo će to pitanje slovenska diplomacija pokušati iskoristiti kako bi, u slučaju da pitanje Ljubljanske banke ne bude riješeno po njezinoj volji, prigovorila Hrvatskoj zbog kršenja preuzetih obveza iz četvrtog poglavlja o slobodnom kretanju kapitala. U tom slučaju, ako problem ne bude riješen uujnu, Slovenija će pokušati ocrniti Hrvatsku u važnom sveobuhvatnom izvješću o monitoringu u listopadu, i to zbog kršenja obveza iz četvrtog poglavlja, iako to poglavlje formalno nije pod nadzorom Europske komisije. 

    Nema, međutim, nikakve sumnje da bi to slovensko lobiranje moglo dodatno zakomplicirati proces ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora i u drugim članicama EU, a ne samo u Sloveniji. O tom izvješću, naime, ovisi početak ratifikacije hrvatskog ugovora u najvažnijim članicama EU. 

Zasad, stajališta dviju strana o problemu Ljubljanske banke, a naročito o povezanosti tog prijepora s pitanjem ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u Sloveniji, nisu se približila ni za milimetar. Dok Erjavec kao uvjet da u Sloveniji započne proces ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora očekuje da Hrvatska povuče punomoć koju je dala Zagrebačkoj banci i Privrednoj banci Zagreb za tužbe protiv Ljubljanske banke zbog neisplaćenih deviznih depozita hrvatskim štedišama, ministrica Pusić ponavlja da te tužbe nemaju nikakve veze s ratifikacijom hrvatskog pristupnog ugovora u slovenskom parlamentu. 

    Hrvatska, međutim, ne kani popustiti i povući tužbe. Štoviše, u Zagrebu neće poduzimati ništa, očekujući da Bruxelles riješi njihov problem i izvrši pritisak na slovensku stranu. Na slovenskoj strani zbog toga ne brinu, uzvraćajući protupitanjem: »Kad je to Bruxelles riješio bilo čiji problem?«