Redovi pred trgovinama diljem Moskve protežu se stotinama metara. Stanovnici glavnog ruskog grada očajnički čekaju pred vratima nekada blještavih trgovačkih centara kako bi sada, s polupraznih polica, možda, ali samo možda, uspjeli ugrabiti koju litru jestivog ulja, par kobasica, ili možda neku konzervu koja je, na tko zna koji način, prokrijumčarena u zemlju.

Svi su odjeveni toplo, iako nije pretjerao hladno. Grijanja u stanovima već dugo nema, pa se slojevito odijevanje pretvorilo u naviku. Treba sačuvati energiju jer tko zna što donosi sutra.

I svima je u tom redu pred trgovinom zajedničko jedno, potiho gunđanje protiv Putina. Gunđanje koje će, prije ili kasnije, prerasti u otvoreni revolt, možda čak i pobunu protiv režima i na kraju njegovo obaranje…

Slika je to koju su zamišljali čelnici SAD-a i Europske unije prije tri godine, u vrijeme početka ruske agresije na Ukrajinu, kada je zapad, kao jedno od glavnih političkih oružja, Moskvi uveo žestoke gospodarske sancije. Ništa se od toga nije ostvarilo.

Profitiranje od embarga

Računalo se kako će pad standarda, urušavanje gospodarstva, pridonijeti smjeni u Kremlju, no Rusija i dalje živi gotovo na isti način kako je živjela u vrijeme dok su u odnosima Moskve i Zapada cvjetale ruže.

Doduše, Moskovljani nemaju McDonalds, ali imaju Vkusno i Točka, navlas iste restorane s istim recepturama hamburgera, čak i na istim lokacijama gdje su do prije nekoliko godina bili lokali američkog giganta brze hrane.

U autosalonima, ako imate dovoljno novaca, i danas bez ikakvog problema možete kupiti najnoviji model Mercedesa ili Rolls Roycea. Želite Cartierovu ogrlicu iz moskovske prodavaonice? Nema problema, ako imate novaca, sve je na raspolaganju.

Tri godine nakon upada ruskih postrojbi u Ukrajinu, nakon uvođenja jednog od najopsežnijih i najsveobuhvatnijih paketa sankcija, koji se kroz vrijeme samo pojačavao, jasno je samo jedno. Sankcije ne djeluju, bar ne u mjeri u kojoj se to od njih očekivalo.

– Čudno je koliko smo koraka prošli, koliko je sankcija doneseno, a Rusija nije pala na koljena, niti su sankcije bile učinkovite. Treba imati na umu da sada imamo puno igrača na međunarodnoj sceni koji profitiraju od embarga.

Zemalja koje profitiraju održavajući trgovinu s Rusijom, ali i zapadom, preko kojih zapadna roba dolazi u Rusiju, ali i preko kojih Moskva svoje proizvode plasira na zapad.

Doduše, to Moskvu nešto košta, ali sve su to zanemarivi troškovi, kaže dr. Dino Ivan Dogan, profesor s Luxembourg School of Business.

Prema njegovim riječima, jedini način da sankcije doista poluče neke rezultate je da Europska unija i SAD zbiju redove i pritisnu Moskvu znatno jače i čvršće.

No to je danas manje izgledno nego ikada. Iako Trump najavljuje kako će se oštrije postaviti prema Putinu, kako će mu skratiti rok za postizanje primirja s Kijevom s prvotnih pedesetak na samo desetak dana, teško da će se nešto doista promijeniti na terenu.

– Trump je »deal maker«, pragmatičan poslovni čovjek koji će za sebe napraviti dobar posao kada god može, bez obzira na ono što se dogodilo ili što je poručivao jučer, kaže dr. Dogan.

Ograničeni rezultati

U cijeloj priči oko zapadnih sankcija Rusiji treba imati na umu dvije stvari. Prvo, Rusija raspolaže ogromnom zalihom energenata, a takvima su bez obzira na sve, uvijek više ili manje otvorena vrata u trgovini.

Bez obzira na moral, pravo i pravdu ili bilo kakav osjećaj viteštva. I drugo, još bitnije, sankcije Rusiji uveo je Zapad, a ne svijet. Na sankcije se nimalo ne obaziru Kina, Indija, Brazil, ruski saveznici iz BRICS-a, kao ni gotovo nijedna zemlja Afrike, kontinenta koji dobiva sve veći značaj u globalnoj ekonomiji.

Uostalom, s Rusijom sasvim otvoreno i bez ikakve zadrške trguje i Turska koja bi, kao vječita pretendentica na članstvo u EU-u i bitna članica NATO-a trebala, bar u teoriji, slijediti neku zajedničku politiku.

Ništa od toga, Ankara rado zarađuje novac služeći kao svojevrsna »buffer zona« u trgovini Moskve i zemalja zapadnih demokracija.

– Kada su sankcije uvođene, najavljivalo se kako će Rusija ubrzo pokleknuti, kako će biti prisiljeni vaditi čipove iz starih perilica rublja kako bi koliko-toliko održali svoju industrijsku proizvodnju.

Pokazalo se to potpuno krivim predskazanjem, nema urušavanja ruskog sustava, kaže politički analitičar dr. Tvrtko Jakovina, profesor s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Naravno, sankcije su polučile neke, prilično ograničene rezultate. Vrijednost ruske rublje je krajem prošle godine značajno pala u odnosu na američki dolar, no to je trajalo samo nekih mjesec dana.

Danas je stanje na financijskim tržištima na relaciji rublja-dolar gotovo ista kao 2020., u vrijeme dok se o sankcijama nije ni razmišljalo.

Uostalom, ne čudi da sankcije nemaju nekog prevelikog učinka kada ih ni dobar dio njihovih kreatora ne provodi. Prema podacima koje je prije nekoliko dana objavila Russia in global affairs, u ovome trenutku u Rusiji aktivno posluje 2.300 britanskih tvrtki, a Velika Britanija je za rusku naftu i LNG od 2022. više platila Rusiji nego što je poslala pomoći Ukrajini.

Nužna je promjena

Sankcije kao mjera pritiska rade. Ali ne ovakve sankcije koje su uvedene Rusiji prije nekoliko godina. Uostalom, na ovim je sankcijama profitirao i SAD, prodajući naftu i LPG Europskoj uniji, zemljama koje su se desetljećima opskrbljivale energentima s istoka.

Da bi se okončala agresija Rusije na Ukrajinu, potrebno je nešto stubokom promijeniti. Uvođenje dodatnih sterilnih sankcija koje se danas najčešće donose samo kao izgovor da se nešto radi, kao povod za miran san čelnicima EU-a, ne služi nikome, a najmanje Ukrajincima.