Što misliti o ekonomskom sustavu, u kojem – ne samo da zbog globalizacijskog pritiska jeftine radne snage s istoka, nego i zbog sve otkačenijih tehnoloških promjena – kronično suvišni na burzi rada nisu samo stariji od 50, nego najjači, najzdraviji i friško obrazovani, mlađi od 30 godina? Zbog kronično visokog nataliteta u najsiromašnijim zemljama Afrike i Azije, odavno je gotovo svima u elitističkoj Europi normalno, da većina mlađih od 30 godina u Somaliji, Etiopiji, Ruandi, Južnoj Africi, Indiji ili u Bangladešu, nema ni stalan, ni siguran posao.

  Ali, kad se to dogodi velikoj Europi, kao zoni niskog nataliteta i najviše razvijenosti, na što pomisliti prije, nego na »zbogom, mladosti«. 

Hrvatska kao Grčka

Prema najnovijim podacima Eurostata (Statističkog ureda Europske unije), stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji, sa 27 članica, početkom travnja je iznosila 12 posto, te je na burzi rada, bez posla bilo blizu 27 milijuna radno sposobnih Europljana. No, stopa nezaposlenosti među mladima je iznosila blizu 24 posto! Tako je danas čak deset milijuna mlađih od 30 godina širom EU-27 bez posla i radnog iskustva u struci, a samo unazad 12 mjeseci više ih je od 300.000 dobilo otkaz. 

  Već četvrtu godinu za redom u mnogim se europskim zemljama provode sve strože mjere štednje, koje rezultiraju smanjivanjem potrošnje, ukupne potražnje, pa u konačnici i padom investicija te rastom nezaposlenosti, koja najteže pogađa skupinu od 18 do 30 godina. Pod tim pritiskom iz mjeseca u mjesec produbljuju se i ekonomske, i socijalne, i regionalne razlike, koje su najplastičnije vidljive na tržištu rada. 

  Tako u istoj Europskoj uniji postoje Austrija, sa stopom nezaposlenosti od samo 4,7 posto, i Njemačka, sa stopom od samo 5,4 posto (što se u ekonomskoj teoriji smatra punom zaposlenošću), ali i Grčka i Španjolska, sa stopom nezaposlenosti od po 27 posto. Uostalom, unazad 12 mjeseci nezaposlenost je značajno povećana čak u 19 od 27 Unijinih članica. 

San o Europi

Mlađima od 30 najlakše je posao naći u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i u Luksemburgu, gdje je praktično puna zaposlenost na djelu i za tu najvitalniju skupinu s tržišta rada. Regionalno – prema najnovijoj snimci Eurostata – mlađima je raj za zapošljavanje u struci u Salzburgu, Tirolu, Tibingenu, Trieru, Stuttgartu, Hamburgu i u regiji Veneto, a pakao u većini španjolskih i grčkih regija. Za visoko obrazovanu i za najpokretljiviju i najfleksibilniju radnu snagu posebno su sretna odredišta Norveška i Švicarska, koje nisu u Uniji, i Finska, koja jest. 

  I Hrvatska ima svoje regionalne ili gradske posebnosti: mlađima od 30 najlakše je posao u struci naći u zapadnoj Istri, osobito u Umagu, Novigradu, Rovinju i Poreču. Manje teško je za obrazovanije do posla doći u Zagrebu, a sve ostalo je velika misterija. I u hrvatskom slučaju, nije uzrok teškog zapošljavanja mladih samo u već petogodišnjoj i gotovo nerješivoj gospodarskoj depresiji, nego i u inerciji obrazovnog sustava (koji zlokobno kasni za promjenama potražnje na hrvatskom i na europskom tržištu rada), kao i u liniji najmanjeg otpora, koja je mnogim mladima glavni kriterij prilikom izbora škole ili fakulteta. 

  Kad od 1. srpnja Hrvatska postane 28. članica Europske unije, kriza na hrvatskom tržištu rada samo će se dodatno produbiti. Ne samo zato što Europska unija još tone u teško rješivu dužničku, fiskalnu i institucionalnu krizu, pa i u drugu godinu recesije, koja zahvaća i lidersku Njemačku, nego i zato što Hrvatska napušta CEFTA-u, u kojoj je po svim kriterijima bila lider i crpila kakve-takve ekstra-koristi, a osobito zato što mora početi provoditi propise koje je na putu prema Uniji prepisala iz EU-zakonodavstva i tamošnjih normativa. Ali, iako danas, uoči ulaska u Uniju, čak 50 posto mlađih od 30 godina u Hrvatskoj nema posla ili ne radi u svojoj struci, ipak se organizirano još ne bune ni protiv čega, niti iskazuju bar zrno javne solidarnosti sa podjednako suvišnom generacijom svojih roditelja.

Zbog ulaska u Uniju i početka pune primjene njezinih propisa, u Hrvatskoj će se u iduće dvije godine ugasiti još najmanje 30.000 nesezonskih radnih mjesta, a koristi od turizma smanjiti, na račun europskih konkurenata, agenata, kompanija, banaka i trgovaca. Sve će se to u konačnici prelomiti na radnu perspektivu mlađih od 30 godina, kojima će se zapošljavanje u struci preobraziti u lutriju, život u kocku, a utakmica na europskom tržištu u igru na ispadanje.