Matko Bolanča, predsjednik Uprave Plive, preuzeo je u travnju ulogu predsjednika Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV). To se tijelo nije sastajalo skoro pola godine, a ponovni razgovori sindikata, poslodavaca i predstavnika Vlade, poklopili su se i s Bolančinim preuzimanjem mjesta predsjednika. Matko Bolanča pripada mlađoj generaciji domaćih menadžera, a zanimljivo je da je završio Medicinski fakultet, potom i poslijediplomski na ekonomiji.

U Plivi je počeo raditi 2001. godine, dok je u siječnju 2009. godine postao predsjednik Uprave. Iako u najvećoj domaćoj farmaceutskoj kompaniji ima pune ruke posla, čini se da angažman u GSV-u doživljava vrlo ozbiljno te ima velika očekivanja od njegove uloge u narednom periodu. Bolanča, naime, misli da bi upravo temeljna gospodarska strategija koju Hrvatska još uvijek nema, trebala biti kreirana kroz GSV. O tome, kao i o ostalim inicijativama tog tijela, aktualnoj situaciji u gospodarstvu te poslovanju Plive, razgovarali smo 26. svibnja, dan nakon što je sa sjednice GSV-a poručeno da bi banke trebale smanjiti kamate i jače financirati gospodarstvo.

   Upozorili ste da su kamate na kredite i dalje previsoke te da se uspješnost njihova poslovanja ne pretače na gospodarstvo. No, banke nisu socijalne ustanove i može li se očekivati da tek tako snize kamate?

Neisplata plaća je nedopustiva

Trenutno ste u GSV-u fokusirani na problem neisplate plaća i doprinosa, što bi se zakonski trebalo riješiti do rujna.

– U tijeku su već brojne aktivnosti poput priprema za jedinstveni registar poslodavaca i zaposlenika i izmjena Zakona o sudskom registru prema kojem tko god nije poštovao obaveze prema radnicima neće moći otvoriti novu tvrtku. Normalno je da se takvi i sankcioniraju jer narušavaju konkurentnost svima koji poslujemo prema pravilima. Očekujemo kako će se izmijenjen zakon naći u Saboru do ljeta. Neisplata plaća je nedopustiva i to je osnovno pravo svakog zaposlenika.

Tko god se bavi poslovnim procesima mora u startu znati da je odgovoran za ono što čini, pa tako i da isplati plaću onima koje je uzeo u radni odnos. Tvrtke koje ne isplaćuju plaće su lažno konkurentne i destruktivne po cijelo tržište.

JGL na meti

Koliko Jadran Galenski može odlijevati ponudama velikih igrača?

– Na ovim je prostorima to izuzetno kvalitetna firma. Ona je godinama na meti velikih svjetskih firmi, imaju interesantan portfelj proizvoda i bit će i dalje atraktivna svjetskim igračima.

Je li atraktivna vašim vlasnicima?

– Teva uvijek pažljivo procjenjuje tržište i razmatra različite mogućnosti. Činjenica je da će dugoročno kod tvrtki poput ovih o kojima govorimo biti problem održati razinu cijena kao i izvoz. Pogotovo za ‘start up’ tvrtku poput PharmaSa. Osim toga, koliko sam shvatio kod njih će se odvijati samo sekundarna farmaceutska proizvodnja pa će njihova konkurentnost velikim djelom ovisiti o drugima. I veliki globalni igrači trenutno biju bitku s cijenama. Priča Luke Rajića je malo kontra globalnog vala i vjetra ali uz kvalitetne ljude moguć je uspjeh.

   – Normalno da se ne može očekivati da budu socijalne ustanove jer banke imaju svoje vlasnike i dioničare koji od njih očekuju da budu profitabilne. Ipak, mišljenja smo da će banke, a sve su redom uspješne i u rangu onih europskih, morati pronaći načina za jače poticanje gospodarstva i da se posvete čak i onim kompanijama koje trenutno proživljavaju krizu. Zajedno s vlasnicima tih kompanija trebale bi pronaći put za oživljavanje poslovanja, a ne da ga svojim uvjetima dodatno otežavaju.

U zadnjih nekoliko godina broj stečajeva drastično raste s tim da oni s nastavkom poslovanja skoro da ne postoje. Previše je bilo stečajeva koji su rezultirali komadanjem imovine i nekretnina. S time se gase i poslovni procesi, gube radna mjesta…

HUP je prepoznao dosadašnje napore banaka no vjerujemo kako otvoreniji brži i jeftiniji pristup kapitalu može pomoći gospodarstvu za brži izlazak iz krize. Dugoročno banke mogu biti uspješne samo ako je i gospodarstvo profitabilno. Njihovo poslovanje neraskidivo je povezano.

Neučinkovitost sustava

Trenutno kredite mogu dobiti samo uspješne tvrtke…

   – Važno je da uspješni mogu dobiti kredite i nastaviti jačati svoje poslovanje, oni mogu i druge povući naprijed. No problem je da ima i kvalitetnih tvrtki s dobrim projektima koje se bore da dobiju sva potrebna osiguranja. Pitanje je da li tu netko drugi može uskočiti i pružiti dodatna jamstva za osiguranje kredita.

Upravo smo na posljednjoj sjednici GSV-a naglasili probleme drvoprerađivačke industrije gdje ima kvalitetnih projekata ali tvrtke ne mogu doći do kredita za obrtna sredstava, konkretno za drvo. Banke bi mogle uz dodatni poticaj, recimo resornih ministarstava i države, iznaći neko rješenje za intenziviranje gospodarskih aktivnosti. To bi trebalo dogovoriti na relaciji HUP- ministarstava- banke kako bi svi zajedno pokrenuli kotač poslovnih procesa, jer su mnogi ugašeni, a sami od sebe teško će se opet pokrenuti.

   Može li se u dogledno vrijeme očekivati sastanak s bankarima na tu temu?

   – S obzirom na preporuku GSV-a očekujemo da ćemo održati širi sastanak na kojem će sudjelovati gospodarstvenici, resorna ministarstva, sindikati i bankari.

   Poduzetnicima kamate s osiguranjima i troškovima narastu i na devet posto…

   – Točno, i usto vas traže dodatna osiguranja. Uz svu tu ponudu financijskih sredstava očigledno postoje i neki drugi razlozi zbog kojih se gospodarstvo ne pokreće. Ono što trebamo jest podloga, ne samo novci, dakle cjelokupni sustav, porezi, micanje barijera, učinkovitije sudstvo, rješavanje nelikvidnosti… Neučinkovitost našeg sustava je puno ozbiljniji problem od nedostupnog kapitala. Pitanje je bi li i nula posto kamata pokrenulo stvari s mrtve točke. Potrebne su nam strukturne promjene.

   Mislite da je to moguće u izbornoj godini?

   – Bojim se da nemamo vremena za razmatranje izborne godine. Sad je trenutak kad postojeća Vlada ima obavezu nešto učiniti, a to signalizira i MMF i Svjetska banka. Vlada je osim toga i tražila konsenzus svih političkih opcija oko programa gospodarskog oporavka i sad bi zajedno sa GSV-om taj konsenzus trebalo ‘istjerati’ što prije! Nema razloga da se netko krije u Saboru iza retorike kako sad nije na vlasti pa ne želi sudjelovati u podjeli rizika.

Desetak ključnih točaka treba prezentirati u Saboru i razgovarati otvoreno, možda čak i predstavnici GSV-a trebaju doći u Sabor i tražiti suglasnost za njihovo izvršenje. Ovako ćemo samo nastaviti gubiti poslovne aktivnosti i radna mjesta. Još godinu dana čekanja je previše.

   Neisplata plaća u Hrvatskoj je dio šireg konteksta odnosno jačanja nelikvidnosti. Netko možda isplati plaće ali ne plati dobavljača. Kako riješiti tu priču?

   – To je poseban problem. Tvrtke trebaju obratiti pozornost na to kome prodaju svoje proizvode ili usluge i kako se osiguravaju. Poduzetnici moraju odgovorno na kraju dana podmiriti obaveze i prema dobavljačima i radnicima. Svi se moramo ponašati pošteno i nedopustivo je ikoga zakinuti u tom procesu.

Oko 20 tisuća ljudi ne prima plaću, a oko sedamdeset tisuća ima neredovitu bruto plaću. Ono što smo u GSV-u uvidjeli analizirajući podatke jest da nije u svim slučajevima riječ o nekom malicioznom poslodavcu ili namjernom kriminalu, nego se radi o mnogobrojnim uzrocima.

Tečaj nije jedini

Kakva je situacija na terenu oko rokova plaćanja?

   – Ovisno o ugovornim obavezama i o gotovo monopolističkom položaju koji imaju pojedine kompanije. Ti se rokovi mogu nategnuti i na 180, 200, 250 dana. No, ima i onih koji teže nekom europskom standardu plaćanja u 30 do 45 dana. Da li ćemo ih svi dosegnuti, pitanje je. Vjerujem da je izlaz u povećanom izvozu. Čak i ako poslujete s onima koji ne plaćaju redovito, s izvozom to možete uravnotežiti.

   Ponovno su aktualizirani problem izvoznika koji nemaju problema sa naplatom ali imaju s tečajem. Kako komentirate inicijative Crome i Vladimira Ferdeljija te njegov masterplan? Jasno je da se tečaj ne može promijeniti drastično preko noći. Kako pomoći izvoznicima?

   – Pitanje je da li je samo tečaj problem. Koliko sam upoznat, osnova ove inicijative je porezno rasterećenje izvoznika uz opterećenje uvoznika. U HUP-u smo raspravljali o tome ali nismo postigli jedinstveni dogovor. Zaključak je većine bio da bi takvo rješenje prouzročilo toliko drugih efekata da nije moguće predvidjeti koliko bi konačni rezultat bio pozitivan ili negativan po cjelokupno gospodarstvo, pa i na izvoznike. Naša je inicijativa da se oko ovoga pitanja formira interdisciplinarna grupa koja bi to sagledala šire. Ne radi se tu samo o nama kao poslodavcima ili samo o izvoznicima, već i o granama poput turizma ali i svim građanima koji su kreditno zaduženi u stranim valutama. To je vrlo je kompleksno pitanje.

   Znači HUP o tome nema končani stav?

   – Ne, no zaključak je da utjecaj na izvoznike trenutno postoji i on definitivno nije pozitivan. Moram još nešto prokomentirati: gledajući prosjek inflacijskih kretanja i devalvaciju eura i valuta u EU, pokazalo se na primjeru Slovačke, koja je po pitanju monetarnih škara bila gora od nas, da je ona ipak postala jedan od najvećih izvoznika. Očigledno je da problem nije samo tečaj. Slovačka je prepoznata kao zemlja u koju se isplati investirati, imaju kvalitetnu radnu snagu kao i neke druge pretpostavke.

   Je li kod nas bruto plaća problem?

   – Tu ulazimo u problem punjenja proračuna i kako, ako smanjite ta davanja, to onda to nadomjestiti nečim drugim.

   Možda nadomjestiti otpuštanjem u javnoj upravi koja je zapošljavala i u vrijeme krize…

Bez strategije

Hoćete reći da i dalje Hrvatska nema gospodarsku strategiju.

   – Da. Nažalost, pravi stupovi društva koji bi trebali biti tvorci te strategije, nekakvi ‘think-tankovi’ ne postoje. Oni su rasformirani. Ali za očekivati je da će se uskoro morati stvoriti nacionalna strategija koja će se usuglašavati i kroz GSV jer je to mjesto dijaloga gospodarskog i socijalnog segmenta života u Hrvatskoj.

Gospodarstvo mora odlučnije predlagati reforme, sindikati moraju objektivno sagledati trenutak u kojem poslujemo, a Vlada treba stvoriti okvir za provođenje strukturalnih promjena. To se ne odnosi samo na HUP i GSV, treba nam javni konsenzus oko strategije i u njezinoj bi izradi trebali sudjelovati članovi akademske zajednice, udruge za civilna društva i ostali… Hoće li se ona kasnije provoditi više lijevo ili desno to su već nijanse. Bojim se da trenutno pokušavamo mnogo, a zapravo ne provodimo ništa.

   Plivin vlasnik, izraelska Teva, lani je odlučila investirati u izgradnju tvornice u Hrvatskoj iako je u igri bilo nekoliko zemalja u kojima ona posluje.

   – U Tevi su zadovoljni postignutim rezultatima, kulturom i načinom rada u Plivi i prepuštaju nam da samostalno ispunjavamo dogovorene poslovne ciljeve. Očekuju da smo sami sposobni postići cilj koji su nam zadali, a to je učinkovitost. Mi smo drastično povećali učinkovitost bez ikakvog tutora. Kad smo to postigli, krenule su i investicije.

   U kojoj je fazi izgradnja tvornice kemije u Savskom Marofu?

   – Intenzivno rješavamo dokumentaciju i odobravanje dozvola se privodi kraju. Prva lopata bi trebala biti u rujnu ili listopadu.

   To znači da se početak izgradnje produljuje za pola godine?

   – Da, administracija je vrlo kompleksna. Tako vjerojatno dijelimo sudbinu svih onih koji se odluče na ulaganja. Kao što sam vam ranije rekao, nije stvar u novcu. Na sreću, mi novac ne trebamo ni od banaka ni od države ali, evo, malo se oduljila papirologija.

   O kakvoj se investiciji radi?

   – Radi se o izgradnji nove tvornice za proizvodnju aktivnih farmaceutskih supstancija i planirana je za sljedeće tri godine. Ovo je dobar signal da je netko voljan potrošiti 120 milijuna dolara u Hrvatskoj, a prvi će rezultat doći za tri godine. To se zove povjerenje. Drugi dio te investicije je namijenjen za proširenje kapaciteta u Zagrebu čime ćemo povećati proizvodnju tableta sa 4,5 milijardi na osam. U ovom djelu planovi su gotovi i oprema se već naručuje.

   Nedavno su iz Belupa poručili da su vas pretekli u proizvodnji i da su sada broj jedan u Hrvatskoj?

Dobra konkurencija

Kako komentirate odluku Luke Rajića da investira baš u proizvodnju generičkih lijekova?

   – Drago nam je da je prepoznao vrijednost sektora. Pritom je i dio ljudi koji je otišao iz Plive upravo u PharmaSu našao posao. To nam je drago jer mi više u nekim dijelovima poslovanja nismo imali potrebe za određenom radnom snagom. Konkurentnost je dobra i sve nas potiče da budemo bolji. No, trenutno na farmaceutskom tržištu vlada konsolidacija i upravo je Teva najjača u tim preuzimanjima. Graditi pogon od desetak, dvadeset milijuna eura je jedna priča, a internacionalno konsolidirati farmaceutski sektor je druga…

Kompanije poput PharmaSa najčešće su lokalnog karaktera. Iz iskustva Belupa, Pharmala ili Jadran Galenskog laboratorija, dakle tvrtki koje tu žive i rade desetak i više godina, vidimo da i je teško ‘ispričati’ neku veliku priču, pogotovo s obzirom na globalne trendove.

   Kad smo nedavno pitali Rajića zašto je prodao Dukat i bi li ponovio isto, odgovorio je da je jedino Lactalis mogao nastaviti dalje razvijati tu tvrtku. Da li je ista stvar sa Plivom? Da li je bio potreban Barr pa onda Teva? Uvijek se uz priču kako smo prodali banke i telekom spominje i Pliva.

   – Teško mi je govoriti o nečemu što je bilo prije deset, dvadeset godina. Tad su bile druge prilike. Činjenica je da mi danas proizvodimo četiri i pol milijardi tableta što nismo nikad. Izvozimo 500 milijuna kuna u Ameriku a da ranije nikad nismo toliko izvozili na to tržište. Bez obzira na vlasništvo koje je nekad bilo državno, pa dioničarsko na burzi u Londonu i Zagrebu, zatim Barrovo, pa sad Tevino uvijek su naši ljudi u Plivi radili i proizvodili tu u Hrvatskoj.

Gledajući kroz prizmu prihoda, rashoda, efikasnosti, u Plivi je danas bolje nego ikada. Možda da se promjene vlasništva nisu dogodile, možda bi danas bili puno nekvalitetniji. Teško je reći. Važno je da sada radimo efikasnije i bolje nego ikada.