Uljanik plovidba koja je s »3. majem« potpisala ugovor o gradnji brodova kako bi se smirio radnički bunt, tanker ne želi preuzeti bez pravorijeka međunarodnog suda
RIJEKA Ono što su trebali biti ugovori spasa za »3. maj«, dogovoreni pod patronatom bivšeg premijera Ive Sanadera, pretvaraju se u noćnu moru, a moguće i međunarodnu blamažu funkcioniranja hrvatskog državnog aparata.Oko tankera »Pomer«, broda nosivosti 51.800 tona koji već više od mjesec dana potpuno dovršen stoji privezan u opremnom bazenu riječkog škvera, menadžment »3. maja« i Uljanik plovidbe ne samo da nije došao do rješenja već se cijeli slučaj preselio na međunarodni arbitražni sud u Londonu. Postupak je pokrenuo pulski brodar, koji je o tome jučer dostavio obavijest Zagrebačkoj burzi. Ujedno, na londonskom Visokom sudu pravde Puljani su isposlovali zabranu bilo kakvog raspolaganja odnosno daljnje prodaje broda.
Kalmetin potpis
Trećemajci i pulski brodar dosad su imali relativno uspješnu suradnju, pa se nameće pitanje – što je okidač za ovu krajnje neugodnu situaciju u kojoj će se dvije hrvatske tvrke sporiti na nekom međunarodnom sudu. Tim gore jer su potpise na okvirni sporazum za te ugovore o gradnji četiri tankera za Puljane i zadarsku »Tankersku plovidbu« stavili tadašnji čelni čovjek Ministarstva gospodarstva Damir Polančec te i danas aktualni ministar mora Božidar Kalmeta. Bilo je to, podsjetimo, u veljači i travnju 2009. godine. Što se točno »iskemijalo« u okolnostima kada je trebalo smiriti radničku bunu u »3. maju« koji je ostao potpuno bez posla, a brodarima s galopirajućom krizom ni na kraj pameti nije bilo ulaziti u nove investicije, zasad nema pouzdanog odgovora.Činjenica je da Puljani i Zadrani nisu dosad uložili ni dolar u ove brodove. Troškove njihove gradnje u iznosu od 52,5 milijuna dolara ugovorom je u potpunosti preuzeo »3. maj«, uzevši kredit kod Credit Suisse za koji mu je Vlada osigurala jamstva od 210 milijuna dolara. Prvi tanker iz te serije, »Pomer«, sada je završen i nastaje problem. I to veliki problem.
Pala cijena
Dosad je isplivalo u javnost, i to nitko ne spori, da prema potpisanim ugovorima brodari te tankere plaćaju tek na primopredaji i to po cijeni koja u tom trenutku vrijedi na svjetskom tržištu. Cijena ovog tankera za »Uljanik plovidbu« sada je pala na 38,5 milijuna dolara. I to, više-manje, nije sporno. Problem je način plaćanja. Odredbe okvirnog sporazuma i ugovora po tom pitanju još se kriju. Navodno bi brodari trebali osigurati 60 posto od cijene broda dok bi im za preostalih 40 posto »pripomogla« država i sam »3. maj«, povoljnim kreditom ili obročnim plaćanjem. Krugovi bliski vrhu »Uljanik plovidbe«, pak, tvrde da to nije točno, da je njihova dobra volja što riječkom škveru sada nude 23 milijuna dolara, a ostatak na rate kroz narednih sedam ili deset godina. S one strane Učke tumačenje odredbi »valentinovskog ugovora« (potpisan je 14. veljače 2009.) ide do te krajnosti da brodari mogu preuzeti te tankere doslovce za jedan dolar, a ostatak od tržišne cijene obročnom otplatom u narednih 10 godina.
Prvi iz serije
Pozicija riječkog brodogradilišta, priznaju nam to i u samom »3. maju«, ali i u određenim odvjetničkim krugovima, nije nimalo sjajna. Šanse trećemajaca da dobiju arbitražu, ako Puljani odluče ustrajati, vrlo su male. Aktualna Uprava »3. maja« ne želi popustiti jer je svjesna da će rješenje za ovaj prvi brod iz serije odrediti »šprancu« i za ostala tri. Dok riječki škver jedva spaja kraj s krajem, dati potpuno novi brod sada za 23 milijuna dolara, a ostatak na dugoročnu otplatu, dok je istovremeno kredit kod Credit Suisse uzet na dvije godine, bilo bi ravno samoubojstvu.Osim prijeteće blamaže i štete za »3. maj«, sami troškovi postupka arbitraže u Londonu procjenjuju se između 500 i 700 tisća eura po svakoj strani
U resornim ministarstvima gospodarstva i mora sada se svi prave gluhi i peru ruke od prethodnika Sanadera i Polančeca. Nova Uprava »3. maja«, na čelu s Edijem Kučanom, pokušava plivati koliko može u tim ugovorima koje je tako nasmiješeno potpisao bivši direktor Željko Starčević. No, bilo je to još HDZ-ovo vrijeme velikog i obožavanog Ive Sanadera, kada je sve izgledalo moguće.
»Uljanik plovidba« uspješna je tvrtka koja bilježi konstantnu dobit u svom poslovanju. U prvih devet mjeseci ove godine prihodi su im porasli za 17 posto i iznosili su 251 milijun kuna, uz zaradu od 70 milijuna kuna. U floti imaju sedam brodova, od kojih četiri tankera i tri broda za prijevoz rasutih tereta. Tvrtka je u privatnom vlasništvu, pri čemu najvećih deset dioničara zajedno drže oko 45 posto vlasništva. Prema dostupnim podacima, najveći pojedinačni dioničar od fizičkih osoba izvjesni je Darko Šorc sa 6,3 posto dionica, a potom slijedi aktualni predsjednik Uprave pulskog brodara Dragutin Pavletić sa 6,1 posto. Među »Top 10« pojavljuju se i čelnici »Uljanika« Karlo Radolović i Anton Brajković s 3,95 i 3,26 posto. Capo d.o.o u vlasništvu Kermas grupe Danka Končara raspolaže s 4 posto dionica, a Raiffeisenbank Austrija s 3,1 posto.