Tajna moći kune je u deviznoj ponudi utemeljenoj na inozemnim zajmovima, na prodaji najkvalitetnijih gospodarskih komada stranim bankama i na prodaji tisuća privatnih nekretnina inozemnim kupcima
Pobjednica ljeta 2012. na europskom se deviznom tržištu zna: to je hrvatska kuna, koja je – unatoč produbljivanju već četverogodišnje gospodarske depresije u Hrvatskoj i sve slabijem utjecaju ovdašnjeg turizma na BDP – unazad 80 dana povećala svoju kupovnu moć i prema euru, i prema dolaru, zadržavši status jedne od najprecijenjenijih moneta u svjetskim razmjerima. Jer, na kraju pune turističke sezone je bjelodano, da je od početka srpnja do jučer kupovna je moć hrvatske kune na deviznom tržištu ojačala prema euru za dva posto, a prema dolaru gotovo šest posto (a samo unazad 50 dana čak 7,5 posto).
» 1. Euro je unazad 50 dana prema dolaru poskupio čak 6,8 posto
» 2. Kuna je prema euru ojačala za dva posto
» 3. Kuna je prema dolaru poskupjela blizu 7,5 posto
TRIJUMF USRED DEPRESIJE
Datum Tečaj eura
30.6. 7,51
31.7. 7,51
31.8. 7,47
17.9. 7,40
Tako je do krajnjeg paradoksa, usred HR-depresije, kuna potvrdila status najčvršće valute u Europi, ali i famu, da je zbog svoje kronične precijenjenosti (uz koju je gotovo sve uvozno jeftinije od domaćeg) glavni uzrok mrvljenja industrijske proizvodnje i konkurencijske moći preostalog izvoza. Stoga je kao pobjednica ljeta 2012. ostala i glavni čimbenik koji i u najnovijoj rekordnoj turističkoj sezoni većinu koristi prebacuje inozemnim akterima (vlasnicima, kreditorima, izvoznicima u Hrvatsku, inozemnim trgovačkim lancima, prijevoznicima i stranim turoperatorima).
Vujčićevo jamstvo
Novi guverner HNB-a, Boris Vujčić, startao je u svom mandatu procjenom, da će kuna ostati stabilna, jer su devizne rezerve vrlo visoke (trenutačno iznose više od 12,5 milijardi eura), pa HNB u hipotetičkom kriznom slučaju svojim rezervama može otkupiti i sve kune u optjecaju. Nažalost, tajna velike moći hrvatske kune nije ni u jeftinoj i radišnoj hrvatskoj radnoj snazi, niti u liderskoj inovativnosti i tehnološkoj superiornosti, pa naposljetku ni u otkrivanju golemih naftnih zaliha, nego u višegodišnoj snažnoj deviznoj ponudi, utemeljenoj na inozemnim zajmovima, na prodaji najkvalitetnijih gospodarskih komada stranim bankama i kompanijama, i na prodaji tisuća privatnih nekretnina inozemnim kupcima.
Okidač za zaokret prema toj vrsti paradoksalnog (ne)uspjeha bio je naglo i samorazarajuće naštiman zaokret s blago potcijenjenog prema visoko precijenjenom tečaju, koji je uspostavljen na startu Vladina stabilizacijskog programa iz ratnog listopada 1993. Jačanje kune prema euru osobito je bilo snažno u cijelom razdoblju od 2001. do jeseni 2008. godine, tijekom kojeg je domaća potrošnja bila osam posto viša od domaćeg proizvoda, zahvaljujući rasprodaji najkvalitetnijih potencijala stranim bankama i kompanijama, te intenzivnom zaduživanju u inozemstvu.
Otad tečaj kune varira u uskom rasponu, orijentirajući se prema tečaju eura prema dolaru, s tim što vlastitu stabilnost od početka zime do početka ljeta održava prodajnim intervencijama HNB-a i novim zaduživanjima u inozemstvu (pretežno radi refinanciranja dospjelih rata vanjskog duga), da bi nove životne sokove kratkoročno crpio tijekom turističke sezone. Euro je – pod pritiskom sve zamršenije dužničke krize u eurozoni – nakon višemjesečnog slabljenja, od početka kolovoza i osobito unazad desetak dana obnovio uzlet i prema dolaru, i prema većini svjetskih valuta. U tom je kontekstu još paradoksalniji slučaj sve snažnije kune u sve depresivnijoj hrvatskoj ekonomiji.
Podnošljiv vanjski dug
Na ponovni uspon eura najsnažnije su utjecale brojne intervencijske mjere i najave iz Europske središnje banke i iz američkih Federalnih rezervi: tako je do jučer euro dosegnuo tečaj od 1,31 dolara ili najvišu tečajnu razinu od početka svibnja. Istodobno je prema švicarskom franku skočio na najvišu razinu u zadnjih osam mjeseci, jer se eurom trgovalo po 1,218 franaka, a zabilježio je i najvišu razinu prema jenu u zadnja četiri mjeseca od 102,24 jena. Samo od početka rujna euro je ojačao četiri posto prema dolaru, pri čemu su mu glavnu podršku pružili ESB-ov program kupovine obveznica prezaduženih članica eurozone i povoljna odluka njemačkog ustavnog suda o financiranju kriznog fonda eurozone. Većina burzovnih analitičara – kako ih navodi Reuters – procjenjuju da bi u iduća dva tjedna jedan euro mogao dosegnuti i tečaj od 1,35 dolara i na tom se plafonu zadržati, ne bude li novih financijskih potresa na burzama.
U sjeni velike burzovne igre na svjetskoj i europskoj sceni, i hrvatska će kuna najvjerojatnije zadržati stabilnu precijenjenost i u iduća tri-četiri mjeseca, tijekom kojih Hrvatskoj na otplatu dospijevaju »manji« obroci vanjskog duga s kamatama: u četvrtom tromjesečju u iznosu od 4,1 milijarde eura, a u prvom tromjesečju 2013. u iznosu od dvije milijarde eura.
